Zdravstvena zaštita šljive: od paleži cvijeta do hrđe lišća

Šljivu (Prunus domestica) ubrajamo u koštičavo voće na kojima je opisano više od 90 različitih uzročnika bolesti i približno 300 vrsta različitih štetnika životinjskog podrijetla. Broj registriranih sredstva za zaštitu bilja u šljivama je značajno manji nego na jabučastom voću, ali u plantažnim nasadima šljiva je tijekom sezone potrebno “svega” pet do šest primjena fungicida i tri do četiri primjene insekticida da bi sačuvali zadovoljavajuće zdravstveno stanje voća. Šljive su stoga pogodne za uzgoj u ekološkom voćarstvu, a jednako tako za amatersko držanje uz okućnice i/ili vikendice.

Ovom prilikom dajemo prikaz tri dominantne gljivične bolesti lišća šljive (iskustva u Međimurju), čiji su uzročnici gljivice Monilinia laxa (palež cvijeta i mladica te trulež plodova), Stigmina carpophilla (šupljikavost) i Tranzschelia discolor (hrđa).

Najveće ekonomske štete na nadzemnim dijelovima šljive među nabrojanim gljivičnim bolestima uzrokuje palež cvijeta i mladica te trulež plodova (Monilinia spp.). Često se javlja na šljivama, a uzrokuju je dvije patogene vrste: (1) Monilinia laxa koja parazitira na cvijetu, rodnim grančicama i uzrokuje trulež plodova, te (2) Monilinia fructigena koju možemo pronaći samo na oboljelim plodovima šljive.

Prvi simptomi u vegetaciji se primjećuju kao palež cvjetova i rodnih grančica. Latice poprime svjetlo-smeđu boju. Sam jedan zaraženi cvijet može biti uzrok sušenja više obližnjih cvjetova. Za vlažna vremena nastaju sivkaste nakupine, a listovi uz oboljeli cvijet postaju svjetlo-smeđi i mlohavo vise  poput zastavice.

Na grančicama kod osjetljivih sorata nastaju rak-rane. Rodne grančice se mogu potpuno osušiti, jer se uzročnik bolesti širi žilnim staničjem. Plodovi šljive mogu biti zaraženi nakon formiranja, pa sve do berbe i kasnije tijekom skladištenja. Mladi su plodovi rjeđe napadnuti, pa se smeđa trulež ploda najčešće razvija u drugom dijelu vegetacije. Prvo se razvija okrugla ili ovalna pjega smeđe boje, koja iz dana u dan postaje sve veća dok u potpunosti ne zahvati plod. Na kožici oboljelog ploda nastaju sivkaste ili žućkaste nakupine, ovisno ako je uzrok zaraze ploda vrsta Monilinia laxa ili Monilinia fructigena. Neki zaraženi plodovi otpadaju, a neki se suše, smežuraju i takve “mumije” ostaju na granama (vidi Sliku 1). Monilinia vrste parazitiraju na većem broju voćnih vrsta. Na šljivama je u prvom dijelu vegetacije češća Monilinia laxa, dok za toplinom zahtjevniju vrstu Monilinia fructigena pronalazimo samo tijekom ljeta na plodovima u dozrijevanju.

Uzročnik bolesti najčešće prezimljuje u “mumijama” u krošnji ili na tlu, odnosno kod nekih voćnih vrsta u rak-ranama na granama ili starom drvu. Kada u rano proljeće uz porast temperatura iznad 10°C ima obilje vlage, u rak-ranama na kori ili “mumijama” uzročnik formira infektivne konidije koje vjetar, kiša i kukci raznose tijekom cvatnje. Obično se primarni izvor zaraze oslobađa tijekom pune cvatnje šljiva. Infektivne konidije tada mogu zaraziti bilo koji dio cvijeta šljive, uz zadržavanja vlage u trajanju barem 3-5 sati pri temperaturama >13°C (optimalno 20-24°C). Već 3-6 dana nakon toga mogu se primijetiti prve negativne promjene u cvatnji. Visoka relativna vlažnost zraka (>85 %), uz svako dulje zadržavanje vlage (>15 sati) pri temperaturama zraka >15°C, sigurno pogoduje naknadnom jačem razvoju Monilinia vrsta na šljivama. Rane od kukaca (npr. šljivina savijača – uzročnika “crvljivosti” plodova) također pogoduju naknadnom razvoju smeđe truleži.

Mjere zaštite i suzbijanje

U mjerama zaštite vrlo korisna preventivna radnja je skupljanje zaraženih plodova (“mumija”) s krošnje i tla, te njihovo iznošenje iz voćnjaka (zakopavanje ili spaljivanje). Obradom tla u većim nasadima zaraženi plodovi se mogu zaorati.

 Tablica 1. Neki kombinirani organski fungicidi dopušteni u našoj zemlji za suzbijanje paleža cvata i rodnih grančica, te smeđe truleži plodova šljiva (i nekih drugih vrsta koštičavog voća) (Monilinia spp.), a pokazuju posrednu učinkovitost na uzročnike šupljikavosti (Stigmina) i hrđe lišća (Tranzschelia):

Osim kasnog zimskog tretiranja s nekim od dopuštenih bakarnih pripravaka, tijekom vegetacije je potrebno obaviti još 1-3 usmjerenih tretiranja nekim od organskih fungicida registriranih za suzbijanje Monilinia vrsta (vidi Tablicu 1.).

Kritično razdoblje za primarni razvoj ove bolesti je cvatnja šljiva, a ovisno o osjetljivosti sorte, duljini cvatnje i učestalosti oborina tijekom cvatnje tada treba planirati aplikaciju početkom i/ili tijekom (krajem) cvatnje šljiva.

Obavezno treba suzbijati drugu ili ljetnu generaciju šljivina savijača (Cydia funebrana), koji u značajnoj mjeri oštećuju plodove šljive, a prema potrebi tijekom ljeta obaviti jednu zaštitu ploda registriranim fungicidima.

Šupljikavost lišća

Šupljikavost lišća(Stigmina carpophilla) među koštičavim voćnim vrstama najmanje napada šljivu. Simptomi se obično javljaju u drugom dijelu vegetacije: na lišću tada vidimo crvenkaste pjege obrubljene tamnije-smeđim rubom. Unutrašnji dio pjege odumire (“nekrotizira“) i ispada (3-5 mm u promjeru), zbog čega list postaje šupljikav (vidi Sliku 1). Simptomi ove bolesti na ostalim obilnim organima su vrlo rijetki (npr. na plodovima u sorata šljive žute kožice, izdancima). Uzročnik šupljikavosti prezimljuje na zaraženom otpalom lišću, te u prethodnoj sezoni inficiranim pupovima i izbojcima. Za aktivaciju infektivnih konidija iz prezimljujućih lezija potrebno je rano-proljetno dugotrajno vlaženje u trajanju barem 24 sata (konidije mogu klijati već pri 2-4°C).

Zaraza lišća je najčešće moguća na naličju kroz prirodne otvore (puči) ili izravnom penetracijom ili putem rana. Proljetna količina i raspored oborina već nakon otvaranja lisnih pupova značajno utječe na primarnu pojavu i razvoj šupljikavosti lišća pri optimalnim temperaturama 15-23°C. Obično 5-14 dana nakon uvjeta za zarazu pronalazimo prve simptome bolesti. Ako ima dovoljno vlage tijekom lipnja i srpnja nastaju sekundarne zaraze odnosno tada se ova bolest može proširiti i na izdanke šljive.

Kombiniranim fungicidima kojima suzbijamo ostale važnije uzročnike bolesti šljiva (npr. Monilinia) (vidi Tablicu 1.), istovremeno sprječavamo pojavu šupljikavosti lišća. Prethodno je važno obaviti kasno-zimsko tretiranje nekim od registriranih bakarnih fungicida, a krajem cvatnje obično se primijeni jedan od registriranih površinskih-organskih fungicida iz grupe ftalimida: na osnovi kaptana ili folpeta.

Hrđa šljive

Na lišću šljiva često u našim krajevima susrećemo specifičnu hrđu (Tranzschelia), protiv koje valja također poduzimati usmjerene mjere zaštite, jer tijekom kišnog proljetno-ljetnog razdoblja već sredinom ili krajem ljeta nezaštićena stabla ostaju bez većeg dijela lišća (vidi Sliku 3).

Hrđa šljive (Transchelia pruni-spinosae var. discolor) je opće raširena bolest diljem svijeta. Vrlo rijetko napada plodove, a poznato je da ovu bolest često primijetimo u kišnim sezonama, naročito u ravničarskim krajevima uz rijeke. Kod jačih zaraza zbog manje lisne površine plodovi ostaju manji, s manje šećera i smanjene tržne vrijednosti (zabilježeni gubitci uroda 33 %). Ako lišće ranije otpada (vidi Sliku 4), voćke mogu prolistati i procvjetati već ujesen, pa naredne godine nema uroda (uzrok naizmjenične rodnosti).

 Hrđa se na gornjoj strani lišću prepoznaje po pojavi sitnih pjega žućkaste boje, promjera svega 1-2 mm. Na donjoj strani tih pjega formiraju se okrugle žute nakupine (uredosorusi) koje  naknadno krajem vegetacije postaju smeđe (teliosorusi).

Kad se na većoj površinu plojke razviju mnogobrojne žućkaste pjege, lišće požuti i otpada. Hrđa može zaraziti mladice na kojima naknadno nastaju duguljaste rak-rane, velike svega 3-5 mm.

Premda vrsta Transchelia pruni-spnosae var. discolor razvija svih šest razvojnih stadija opisanih u ciklusu razvoja hrđa, za epidemiologiju su dovoljne samo “uredo-” i “telio-generacija”. Može prezimiti na nekoliko načina: u obliku teliospora i/ili uredospora na zaraženom i otpalom lišću, te na rak-ranama u formi micelarnih stroma.

Povoljni uvjeti za razvoj hrđe šljiva su kišno i toplo vrijeme u svibnju i lipnju (vidi Tablicu 2.)! Prve simptome hrđe šljiva primjećujemo obično sredinom lipnja (dva mjeseca nakon cvatnje), a ljetna toplina i dugotrajna vlaga na lišću pogoduju brzom razvoju na osjetljivim a nezaštićenim sortama. Na lisnu hrđu su manje osjetljive sorte Stanley, Kalifornijsko čudo i Ruth Gerstetter.

Tablica 2. Neki epidemiološki podatci bitni za razvoj i prognozu pojave dvije bolesti lišća šljive (hrđa i šupljikavost) (Tranzschelia i Stigmina)

Mjere zaštite

 U Tablici 2. navedeni su neki podatci bitni za epidemiološki razvoj opisane dvije bolesti lišća šljiva. Vidljivo je da temperature nisu ograničavajući čimbenik njihova razvoja, već je to količina i raspored oborina uz dužinu zadržavanja vlage na lišću.

 Za uspješnu zaštitu šljiva od bolesti lišća, dovoljno je nekoliko aplikacija fungicida od kraja cvatnje do početka ljeta.

U Tablici 1. i 3. navedeni su fungicidi registrirani za suzbijanje bolesti šljiva. Vrlo učinkovitu zaštitu od hrđe (Transchelia) i šupljikavosti (Stigmina) (i “monilijske paleži ili truleži”) – Monilinia) dobivamo kombinacijom površinskih djelatnih tvari na osnovi kaptana (npr. Kastor ili Captan 50 WP) ili folpeta (Futura WP) (vidi Tablicu 3.) i djelomično sistemičnih pojedinačnih ili kombiniranih fungicida (sadrže dvije različite djelatne tvari) (npr. Switch ili Nativo ili Signum) (vidi Tablicu 1.).

Površinski organski fungicidi na osnovi kaptana i folpeta u našoj su zemlji registrirani za suzbijanje plamenjače šljive (narančasta pjegavost)(Polystigma) (vidi Tablicu 3.), a istovremeno pokazuju dobru djelotvornost na šupljikavost i hrđu lišća šljiva.

Tablica 3. Neka površinska anorganska i organska sredstva za zaštitu bilja (fungicidi) dopuštena u našoj zemlji za tretiranje šljiva protiv najčešćih uzročnika bolesti lišća

*bakarni pripravci = na koštičavim voćkama dopušten samo za mirovanja vegetacije u povišenim koncentracijama (npr. Airone, Champion, Neoram, Nordox, Cuprablau-Z i dr.) ili mješavina bakra sa mineralnim uljem (npr. Modro Ulje EC, Red Fox SE). Mogu se koristiti i krajem jeseni – početkom zime (kada otpadne 50-80 % lišća). Karenca je osigurana vremenom primjene (OVP), a pored šupljikavosti bakarni pripravci umanjuju i napad drugih bolesti (npr. palež cvijeta i mladica, trulež ploda, “rogač plodova šljiva”, bakterioze).

Kada i koje fungicide primijeniti tijekom vegetacije šljiva?

Organske pripravke navedene u Tablici 3. (Futura WP ili Kastor ili Captan 50 WP) dobro je primijeniti jednom ili dva puta nakon cvatnje šljiva. U ostalim aplikacijama (neposredno prije ili tijekom cvatnje, u vrijeme razvoja i pred početak dozrijevanja plodova) bolje je primijeniti pripravke navedene u Tablici 1. Početkom vegetacije i krajem jeseni (kad otpadne više od 50-80 % lišća) dobro je u šljivama primijeniti neki od bakarnih pripravaka (vidi Tablicu 3.)

Dominantne gljivične bolesti lišća šljive: šupljikavost (Stigmina) (slika 2) i hrđa lišća (Tranzschelia) (slika 3). Već krajem ljeta (sredina ili kraj kolovoza) osjetljive sorte šljiva ostaju bez većeg dijela lišća ako se ne poduzimaju nikakve mjere usmjerene zaštite protiv opisanih bolesti (slika 4). Snimio M.Šubić.