Cedrovi su vrste lijepih crnogoričnih stabala koja mogu doseći iznad 30 metara visine. Ovaj rod taksonomski pripada porodici borova (lat. Pinaceae), a obuhvaća nekoliko vrsta od kojih su najpoznatije: atlaski, himalajski i libanonski cedar. Njihova imena upućuju na područja iz kojih potječu i gdje su prirodno rasprostranjeni.
U narednom serijalu o ukrasnim četinjačama u Gospodarskom listu pisat ćemo o vrstama iz porodice borova (lat. Pinaceae) koja ima nekoliko rodova. Prvi na redu je rod cedar što skraćeno na latinskom jeziku pišemo Cedrus spp.
U ukrasnoj hortikulturi cedrovi su cijenjeni kao vazdazelena stabla guste, široke krošnje i zanimljivog habitusa te ovisno o vrsti uspravnog ili povinutog vrha. Najčešće dosežu visinu između 30 i 40 metara, što ih čini idealnim izborom za javne površine, parkove, ali i veća privatna dvorišta. Grane ne rastu u pršljenovima, a zanimljivi su i njihovi uspravni češeri jajolikog oblika koji se nakon sazrijevanja raspadaju na stablu, što pronalazimo i kod roda jela.
Atlaski cedar
Kao što samo ime govori, atlaski cedar (lat. Cedrus atlantica) prirodno ima areal rasprostranjenosti u gorju Atlas i ostatku sjeverozapadne Afrike. Za ovu vrstu je čest naziv i atlantski cedar. Oba su naziva ispravna i koriste se u hrvatskom jeziku za istu vrstu (Cedrus atlantica). Iako se u svakodnevnom govoru i nekim katalozima i literaturi često susreću oba oblika, evo male razlike u porijeklu naziva. Naziv atlaski cedar je precizniji s geografskog stajališta jer vrsta potječe s planine Atlasu sjevernoj Africi (Maroko i Alžir). Atlantski cedar je češći naziv u općoj upotrebi i vjerojatno dolazi od latinskog imena atlantica ili asocijacije na blizinu gorja Atlas Atlantskom oceanu. U botaničkoj literaturi i enciklopedijama se oba termina ravnopravno navode kao sinonimi. To je popularna ukrasna sorta sa srebrno-plavim iglicama također se prodaje pod oba naziva, primjerice kao plavi atlaski cedar ili plavi atlantski cedar.
Vrlo često se sadi u gradovima kao ukrasno stablo jer dobro podnosi onečišćenja i klimatske ekstreme. Ima piramidalnu krošnju i uspravne koso rastuće grane. Brzog je rasta, voli sunčane pozicije, a rjeđe se viđaju primjerci standardne, zelene boje iglica. Najčešće se sadi kultivar plavo srebrnih iglica Cedrus atlantica ‘Glauca’ koji u početku razvija stožastu krošnju koja se s vremenom širi te kultivar stupastog rasta Cedrus atlantica ‘Fastigiata’.
Posebno je atraktivan kultivar povijene, kišobranaste krošnje Cedrus atlantica ‘Glauca Pendula’ koji raste do 10 m visine.
Himalajski cedar
Himalajski cedar (lat. Cedrus deodara) prirodno je rasprostranjen na području Himalaje. Ima piramidalnu krošnju koja je pri vrhu savijena, te doseže visinu do 30 metara. Prepoznatljiv je po tome što su njegove grane na krajevima svinute prema dolje pa se po tome najlakše razlikuje od ostalih vrsta. Za razliku od atlaskog cedra, ima dulje igličaste listove. Najčešće su zelene boje, dok mlade iglice imaju svijetlozelenu nijansu. Sve češće se sadi i kultivar ‘Aurea’ zlatno-žutih iglica koje sazrijevanjem postaju zelenkasto-žute.
Libanonski cedar
Potječe iz Libanona, a opisan je još u Bibliji kao cijenjeno stablo prepuno simbolike koje je poslužilo za brojne metafore. Danas su samonikle šume libanonskog cedra većinom iskrčene pa se intenzivno radi na novom pošumljavanju na području Mediterana. Ova vrsta sporo raste te doseže visinu do 40 metara, a drvo je cijenjeno zbog visoke kvalitete. Ima gustu, kišobranastu krošnju i vrlo zanimljiv habitus jer grane rastu vodoravno i stvaraju privid „etaža“ u krošnji.
Atraktivne kombinacije s cedrovima u vrtu
Cedrovi su dominantna stabla koja postaju žarišna točka prostora, stoga je potrebno pažljivo planiranje kako ih kombinirati s drugim ukrasnim vrstama u vrtu. Zbog svoje veličine i specifične boje (osobito plavkastih i zlatnih sorti), najbolje ih je upariti s biljkama koje naglašavaju njihovu teksturu ili stvaraju snažan kontrast.
Evo nekoliko učinkovitih kombinacija:
1. Kontrast boja i tekstura
Cedrovi sa srebrno-plavim iglicama (poput Cedrus atlantica ‘Glauca’) izvrsno izgledaju uz biljke tamnocrvenog ili purpurnog lišća. Tamnocrvene sorte crvenolisnih javora (Acer palmatum) stvaraju dramatičan vizualni kontrast plavičastom cedru. Niže sorte purpurne žutike (Berberis) posađene u podnožju ističu vertikalnu liniju stabla.
2. Kombinacija s ukrasnim grmljem i cvijećem
Ispod ili u blizini cedra najbolje uspijevaju biljke koje podnose polusjenu (kako stablo raste) i kiselije tlo. Krupni cvjetovi hortenzija i rododendrona ublažavaju strogu teksturu iglica cedra. Slika 9.u okviru
Japanska skimija (Pieris japonica) jezimzeleni grm koji nudi bijele cvjetove i sjajno lišće, stvarajući slojevit izgled vrta.
3. Moderni i “zen” vrtovi
Cedrovi, osobito viseće (pendula) i patuljaste forme, ključni su za minimalističke dizajne. Sorte ukrasnih trava poput Pennisetum ili Miscanthus dodaju mekoću i pokret pokraj statičnog i čvrstog cedra. Upotreba velikih stijena i malča od kore ili kamena oko baze cedra naglašava njegovu prirodnu eleganciju bez potrebe za gustim nasadima koji bi se natjecali za vodu.
Praktični savjeti za planiranje:
Uvijek ostavite dovoljno mjesta za širenje krošnje. Cedar je “solist” i ne voli biti zagušen drugim visokim drvećem. Zbog gustih iglica koje otpadaju, tlo ispod starijih cedrova može biti suho i kiselo. Tu su najbolji izbor otporni pokrivači tla poput bršljana, pahisandre ili zimzelena (Vinca).
Naslovna foto: Shutterstock
, a obuhvaća nekoliko vrsta od kojih su najpoznatije: atlaski, himalajski i libanonski cedar.){kind=link}