Šipurika ili pasja ruža, lat. Rosa canina u narodu se naziva divlji šipak, a uzgaja se kao ljekovita biljka, ona je ujedno i dekorativna i krajobrazna trajnica koja sve više zauzima svoje mjesto u našim vrtovima.
U narodu je nazivaju divlji šipak, šipčić, šibek, drača, srbiguzica, šipurak. Još od antičkih vremena šipak se koristio kao lijek protiv bjesnoće, otrova i zaraznih bolesti.
Trnovit grm
Pasja ruža je rasprostranjena po cijeloj Evropi, pa tako i uzduž cijele naše obale, posebno samonikle vrste mogu se naći u šikarama, živicama, na livadama i pašnjacima, uz putove i to na raznim tipovima tla. Korijenov sustav je razvijen i dubok, kojim crpi vlagu iz dubine tla. Kao listopadna trajnica dugog vijeka, raste u obliku razgranatog listopadnog grma čiji su izbojci gipki, povijeni u obliku luka, a raste do tri metra visine, tvoreći razgranate debele grane. Stare grane su prekrivene snažnim, zavinutim do 1 cm dugim oštrim bodljama, koje podsjećaju na pasje zube. Pasja ruža cvate od svibnja do srpnja, nakon čega latice otpadnu, a ostane čahura iz koje izraste plod – šipak. Pčele rado posjećuju cvijet pasje ruže, s kojeg skupljaju pelud i nektar.
Plod je šipak pun sjemenki i oštrih dlačica, slatko-kiselog okusa, jajolikog oblika, crvene sjajne boje, dug oko 1,5 cm u kojem je udio mesa do 70 posto. Bere se u rujnu i listopadu, kad su plodovi zreli i čvrsti,bez stapki i stavljaju se na sušenje kako se ne bi pokvarili, omekšali i potamnili. Suše se cijeli ili prerezani na pola po dužini, na temperaturi do 50 °C, ali se mogu i zamrznuti. Sušenje se obavlja u posebnim sušarama, ili tradicionalno na suncu, rasprostiranjem u tankom sloju, a preporuča se plodove prerezati ili lagano usitniti, kako bi se kvalitetnije osušili.
Urod već u drugoj godini
Kod uzgoja na okućnici ili u polju preporučuju se osunčani položaji sjevernih strana, na nadmorskoj visini oko 500 n/m. Već u drugoj godini može se očekivati urod od oko 3,5 kilograma po stabljici. Postoje vrste pasje ruže bez bodlji, što znatno olakšava rad kod berbe. Kod rezidbe ostavimo 2 – 4 pupa na glavnim izbojcima. Što se pak tiče bolesti i štetnika na pasjoj ruži oni su zanemarivi. U rasadnicima razmnožavanje je vegetativnim načinom u proljeće sa zelenim reznicama ili s odrvenjenim reznicama, koje se uzimaju s matične biljke u studenom i stavljaju u supstrat.
Vitamina C kao u priči
Od šipka se najviše koriste plodovi, koji se skupljaju kad su još mekani i nisu se još odrvenili. Koriste se i sjemenke i mladi listovi, latice cvijeta, koje se koriste u gastronomiji i kuhaju sa šećerom te pupoljci od kojih se najčešće pravi ekstrakt. Plod šipka, uglavnom se ne koristi u svježem stanju, već se suši i smatra se najbogatijim prirodnim izvorom vitamina C, B1, B2 i provitamina A, šećera, saharoze, organske limunske i jabučne kiseline i pektina. Najnovija istraživanja su pokazala da je vitamin C vrlo stabilan, odnosno da se i nakon jedne godine od prerade i proizvodnje u marmeladi od šipka, može naći i više od 20 posto vitamina i minerala od njegove inicijalne količine.
Primjena i ljekovita svojstva
Plod i cvijet pasje ruže koristi se u pripremi čajeva, ekstrakta i marmelade, a istraživanja su pokazala da korištenjem ekstrakta pasje ruže možemo zaustaviti rast stanica nekih vrsta tumora, a potvrđeno je da djeluje korisno i protiv bolova u trbuhu, ali i smanjenju tjelesne težine. Čaj od cvijeta i ploda šipka ipak najviše se koristi kao preventivno sredstvo zimi, kada se javljaju česte prehlade, a pomaže i kod kašlja i vrućice. Ovaj je čaj najefikasniji za unošenje u organizam askorbinske kiseline, a u cilju zaštite organizma od prehlada i gripe, osim toga jača imunitet i poboljšava cirkulaciju. Često se čaj od šipka koristi i za liječenje bolova u želucu, otklanja umor, blago djeluje na izlučivanje tekućine, poboljšava san i blagotvorno djeluje na probavne organe.
Sjemenke su bogate vitaminom E i vanilinom, koji obiluje blagim ugodnim mirisom, od kojih se izrađuje biljno ulje. Ulje je jako cijenjeno u pripravcima za regeneraciju i njegu kože. Marmelada napravljena od svježih plodova šipka djeluje kao blago sredstvo za čišćenje krvi.
Najjednostavniji, ali i najučinkovitiji pripravak od šipka ipak je čaj, koji se priprema tako da se jedna čajna žličica sjeckanog ploda od šipka, prelije s dva decilitra kipuće vode i ostavi, poklopljenog dok se ne ohladi.
