Pšenica i ječam su vrlo značajne žitarice u poljoprivrednoj proizvodnji Republike Hrvatske, zastupljene u ukupnoj vrijednosti domaće ratarske proizvodnje u 2018. godini s oko 12% (pšenica) i 6% (ječam). Bolesti i korovi su od davnina ugrožavali uzgoj mnogih poljoprivrednih kultura, tako i pšenice i ječma, umanjujući urode. Danas su saznanja o uzročnicima bolesti, njihovoj biologiji, a napose o mogućnostima zaštite uvelike uznapredovala. Unatoč toga procjenjuje se da u Hrvatskoj štete na pšenici od bolesti iznose oko 9 %.
Najčešće bolesti pšenice
Za suzbijanje uzročnika bolesti neophodno je kvalificirano prepoznavanje bolesti o čemu ovisi uspješnost zaštite. Ovdje su navedene učestalije bolesti.
Palež klijanaca i trulež korijena
Palež klijanaca javlja se kod sjetve zaraženog ili kontaminiranog sjemena, iako zaraza može potjecati iz tla. Više Fusarium vrsta i Microdochium nivale, Parastagonospora nodorum i još neke gljivice mogu uzrokovati palež klijanaca. Simptomi paleži klijanaca pojavljuju se već u jesen u fazi klijanja i nicanja. Znaci bolesti su vidljivi nekoliko dana nakon početka klijanja. Ako je vrijeme vlažno, iz zaraženog sjemena obično propadnu još prije izlaska iz tla, pa na njivi ostaju prazna mjesta-plješine.
Do zaraze iz tla najčešće dolazi kad klijanje i nicanje traje predugo zbog nepovoljnih klimatskih prilika. Na koleoptili ili korjenčiću dolazi do svijetlo smeđih nekrotičnih promjena. U nekim slučajevima klijanci niknu i formiraju jedan ili više listova.
Listovi su svjetlije zeleni često kraći, a kratko iza nicanja u fazi 2-3 lista venu. Katkada se biljke otmu zarazi stvarajući novo korijenje pa se ipak formira biljka. Slične simptome uzrokuje Microdochium nivale, a bolest nazivamo snježna plijesan, ali pojavu bolesti praktičari često pripisuju niskim temperaturama. Pojava snježne plijesni obično je vezana za pojavu snijega, pa su simptomi najuočljiviji nakon otapanja snijega. Uz opisane simptome na korijenu, listići imaju sivkaste pjege s tamnije smeđim rubom žute i suše se (foto 1) Kratko vrijeme klijanci su prekriveni nježnom bijelom paučinastom prevlakom (foto 2) koja ubrzo nestaje. Treba napomenuti da usjeve treba pomno pregledati čim vremenske prilike dozvole i kad uočimo prve simptome (žute hrđe, pepelnice, septorije itd.). Izvor infekcije postoji, a parazit će se širiti ovisno o vremenskim prilikama i njegovim potrebama. 
Trulež korijena i vlati
Ta se bolest može javiti samostalno ili kao nastavak paleži klijanaca. Najčešći uzročnici su: F. graminearum; F. moniliformae; F avenaceum; M. nivale, a rjeđe druge gljivice.
Početni simptomi se javljaju na rukavcu listova ili pri dnu vlati u vidu smeđe obojenih zona. Za vlažna vremena korijen trune, a trulež prelazi i na osnovicu vlati, katkada uz pojavu paučinaste prevlake- micelija (foto 3). U takvim slučajevima dolazi do tamnosmeđe nekroze na mjestu čvora busanja uz pojavu nekrotskih površina na vlati.
Kad iščupamo biljku korjenčići ostaju stršiti, a na
njima se vide zone tamno smeđe do crvenkaste boje. Biljke koje su napadnute u
fazi busanja mogu propasti, ali mogu i preživjeti napad. Ako u toj fazi
prežive, posljedice se reflektiraju
kasnije kao prinudno sazrijevanje, formiranje kraćeg klasa sa šturim zrnima ili
u stresnim situacijama najčešće nakon cvatnje se osuše. Slične promjene
uzrokuje i M. nivale. Zaraza
prelazi na gornje etaže, a pjege na listovima su sivkaste boje oivičene tamno
smeđim rubom koji čini granicu sa zelenim dijelom plojke. Kod kasnih zaraza
smeđi rub je difuzan. Microdochium nivale i Fusarium vrste
se prenose sjemenom, ali mogu preživljavati kao saprofiti u tlu ili kao
paraziti nekih samoniklih bilja u usjevu. 
Crna trulež korijena i podnožja vlati (Gaeumannomyces graminis)
Bolest se javlja težim slabo dreniranim, siromašnim (P i N) tlima, neutralne do slabo alkalične reakcije, na kojima nije poštovan plodored. Zaraza se može ostvariti u jesen, ali simptomi su uočljivi u proljeće ili kasnije.
Promjene na biljkama se javljaju pojedinačno ili u oazama po nekoliko biljaka. Zaražen je isključivo korijen i prizemni dio vlati. Na korijenu se mogu razabrati duguljaste pjege svijetlosmeđe, a u nastavku korijen djelomično ili potpuno poprimi tamnije smeđu boju. Tkivo korijena odumire i trune. Promjena boje u svjetlije ili tamnije smeđu obuhvaćaju rukavac i dio vlati između prvog i drugog koljenca (foto 4).
U kasnijim
stadijima zaražene biljke se mogu prepoznati po tome što su zaostale u rastu,
njihovo lišće je za nijansu svjetlije, a uz to i slabije busaju. Pokuša li se cijelu biljku iščupati iz tla, obično se ne uspijeva, jer dio
natrulog korijena ostaje u tlu. Truli dijelovi korijena ne obavljaju funkciju,
prekinuta je opskrba vodom i mineralnim tvarima, pa u doba klasanja klasovi
prisilno sazriju, suhi su, bijelo žute boje, a pšeno šturo. Na zaraženim
dijelovima nastaju plodišta (periteciji), međutim njihova uloga je mala. Izvor
infekcije su zaraženi biljni ostaci (korijen i vlati), sve dok se potpuno ne
razgrade. Gljivica može preživjeti ne više od 2-3 godine u tlu na biljnim
ostacima i biti izvor zaraze. Osim toga i neke samonikle biljke iz porodice
trava (korovi) mogu biti izvor zaraze.
Prijelom vlati (Oculimacula yallundae)
Prvi simptomi se mogu pojaviti već u jesen na rukavcu. Na rukavcu nastaju svijetlo smeđe pjege, a listovi tijekom zime požute. Parazit se kroz tkivo rukavca proširi na vlat. Na vlati su simptomi najuočljiviji za vrijeme i neposredno poslije busanja.
Znaci se javljaju 4-5 cm iznad razine tla. Između prvog i drugog nodija nastaju eliptične, pjege žućkaste boje, obrubljene tamnijim smeđim rubom. Pjega je zašiljena na vrhovima, dugačka 2-3 cm, a široka 5-6 mm (foto 5). Tkivo u unutrašnjosti vlati je razoreno pa se biljke ruše. Unutar vlati, ako je vrijeme vlažno, može se primijetiti sivkasto zelena paučinasta nakupina parazita.
Uzročnik
bolesti prezimljuje u tlu. Prijelom vlati javlja se u oazama ili pojedinačno, prelomljene
vlati leže u svim pravcima. Za razliku od simptoma preloma vlati, kod
neparazitskog polijeganja biljke su usmjerene u jednom pravcu, a pojava je
posljedica dugotrajnih kiša ili olujnih vjetrova, napose kod usjeva prekomjerno
gnojenih dušikom. 
Pepelnica pšenice (Blumeria graminis f.sp.tritici)
U nas se javlja u većem ili manjem intenzitetu gotovo svake godine, što je ovisno o sortimentu, agrotehnici, klimatskim prilikama i dr. Štete od pepelnice u Hrvatskoj iznosile su od nekoliko postotaka pa čak do 42 %. Težina 1000 zrna kod zaraženih biljaka je manja kao i hektolitarska masa, a sadržaj proteina niži.
U kontinentalnom dijelu Hrvatske simptomi se najčešće javljaju u proljeće, U Dalmaciji i Istri češće u jesen premda pojava u jesen rijetko prelazi prag oduke. Prvi napad pepelnice u pravilu je slabo uočljiv. Simptomi se najprije pojavljuju u bazalnom dijelu najdonjeg rukavca. Na tim dijelovima nastaje dosta rijetka paučinasta prevlaka micelija koja kasnije sa sporulacijom (foto 6), tj. nastankom oidija, postaje kompaktnija, poprimajući oblik jastučića.
Na gornjoj strani listova formira se prevlaka micelija, odnosno
jastučići, koji se postupno proširuju zahvaćajući veći ili manji dio plojke.
Zaraza se postupno zahvaća vlat i gornje listove. Kod vrlo osjetljivih sorata
može biti zaražen i klas. Nakupine
oidija, odnosno jastučići postupno mijenjaju boju, dok su u početku svijetlo
sivi kasnije postaju sivo smeđi. Unutar jastučića počinju se diferencirati male
tamnosmeđe kuglice koje predstavljaju plodna tijela (kleistotecij). Napadnuti
listovi žute, djelomično ili potpuno odumiru, što smanjuje asimilacijsku
površinu lista. Kleistoteciji imaju određenu
ulogu u prenošenju patogena iz jedne vegetacijske sezone u drugu, ali imaju i
ulogu stvaranja novih rasa. Izvor prvih zaraza u jesen mogu biti i konidije
koje se razvijaju na samoniklim biljkama pšenice nakon žetve, a parazit može
prezimiti obliku dormantnog micelija.
Žuto-smeđa pjegavost lista pšenice (Pyrenophora tritici-repentis)
Prve simptome možemo očekivati od početka travnja nadalje. Kod osjetljivih sorti pšenice, na mjestu infekcije na plojci, nastaje tamna pjega. Pjega ima eliptičan do romboidan oblik.
Središnji dio pjege nekrotizira i poprima smeđu boju, a oko nekrotiziranog dijela tkivo ima žutu boju (foto 7). Dužina pjega je oko 10-12 mm. Pjege se spajaju i mogu obuhvatiti veći dio plojke. U takvim slučajevima dolazi do sušenje lista. Sekundarne infekcije se javljaju i na novo razvijenim listovima i na klasu.
Na pljevicama nastaju smeđe pjege koje
liče na simptome koje uzrokuje P. nodorum,
a pšeno može imati ružičastu boju koja se javlja kod zaraze s Fusariumom. Sigurna
se dijagnoza može postaviti jedino u laboratoriju. Poslije žetve gljivica
nastavlja saprofitski način života i tijekom jeseni i zime na zaostaloj slami
formira tijela (pseudotecij). To su crne kuglice (0,2-0,35
mm u promjeru) čiji vrh probija na površinu. U
proljeće askospore ostvaruju primarne infekcije. Premda se prenosi i sjemenom,
zaražena slama uz korove iz porodice trava (Bromus
glomerata, Festuca, Setaria viridis, Phalaris arundinacea ) najvažniji su
izvori infekcija.
Smeđa pjegavost lista (Zymoseptoria tritici -sin.Septoria tritici)
Bolest se javlja u proljeće, rijeđe u jesen. Promjene se najprije pojavljuju
na najdonjem lišću kao svijetlo zelenkaste nepravilne pjege. Vremenom pjege
postaju sivkaste okružene tamo smeđim rubom. Postupno se zaraza širi i na novo
formirane listove. Broj pjega na listovima postupno se povećava, pjege se
spajaju i kad prekriju veću površinu lista koji se suši (foto 8) Unutar pjege s
obje strane plojke i bez optičkih pomagala mogu se primijetiti male kuglaste
strukture (piknidi). Iz piknida izlaze spore u srebrnkasto-bijeloj sluzi, po
čemu se vizualno razlikuje od P. nodorum
kod koje je sluz crvenkasta. Izvor zaraze je strnište i slama dok su na
površini tla. 
Pjegavost lišća i pljevica (Parastagonospora nodorum- sin. Septoria nodorum)
Znaci bolesti
se javljaju na: klijancima, vlati među prvim koljencima, rukavcu, plojci i
klasu. Kao posljedica zaraze sjemena biljke ugibaju već u stadiju klijanja ili
neposredno poslije nicanja. Na plojkama nastaju ovalne pjege sivkaste boje
oivičene kestenjastim rubom. One su manje u promjeru od pjega koje uzrokuje Zymoseptoria
tritici. Unutar pjega nastaju crne kuglaste tvorevine strukture
(piknidi) vidljive prostim okom. Kod jakih zaraza dolazi do spajanja pjega ili
njihovih širenja pa zahvati veći dio plojke. Sušenje listova počinje od vrha
prema rukavcu. Unutar pjega, najčešće na naličju plojke nastaju nepravilno
porazbacani crni-piknidi. Za vlažna vremena iz njih se mogu oslobađati piknospore
u crvekastoj sluzastoj masi. Na rukavcu nastaju tamnosmeđe zone, ako se prošire
i formiraju obruč, a list ugiba. Na vlati, u povoljnim uvjetima, dolazi do
zaraze najdonjih dijelova vlati. Koljenca poprime tamno smeđu boju, a
međukoljenca nekrotiziraju i smežuraju se. Na klasu se simptomi mogu pojaviti
na pljevicama, obuvencu, osiju i klasnom vretenu. Ipak najuočljiviji simptomi
nastaju na pljevicama. Na njima se simptomi mogu uočiti neposredno poslije
cvatnje u vidu svijetlo smeđe pjege obrubljene tamnijom zonom (foto 9). 
S pljevica zaraza se može prenijeti i na zrno. Ako do infekcije dođe u stadiju klasanja tada gljiva ima dovoljno vremena da zarazi zrno smještajući se ispod perikarpa. Parazit se prenosi sjemenom i zaraženim biljnim ostatcima. Zaraženi biljni ostaci mogu biti izvor zaraze 2-3 godine.
Hrđe na pšenici
U našem podneblju na pšenici se pojavljuju tri hrđe: crna, smeđa i žuta hrđa. Crna hrđa (Puccinia graminis), stoljećima je bila najčešća bolest pšenice. Posljednjih pedesetak godina gotovo da je iščezla u Hrvatskoj pa je na pšenici najčešće prisutna smeđa hrđa (Puccinia recondita). Žuta hrđa (Puccinia striiformis) se ne pojavljuje svake godine pa njena pojava iznenadi proizvođače koji zakasne sa zaštitom i pretrpe štete.
Žuta hrđa (Puccinia striiformis)
Od tri spomenute hrđe simptomi žute hrđe javljaju se najranije. Promjene se mogu pojaviti sredinom ožujka i početkom travnja. Simptomi su najkarakterističniji na plojci, pljevicama premda rijetko može biti zaražen rukavac i vlat.
Naročito je štetan jak napad na pljevice, jer one dok su zelene asimiliraju i pridonose punjenju zrna. U početku pojave na listovima nastaju jastučići (uredosorusi) žute boje. Jastučići su u početku pojedinačni, vrlo sitni (0,5-1,0 mm x 0,3-0,5 mm). Nakon infekcije koja se ostvaruje kroz puči, hife se uzdužno šire ispod epiderme formirajući novi jastučić (uredosorus).
Ubrzo se jastučići spajaju u linije – crtice koje se protežu po čitavoj
plojci, pa nastaje jedna, a češće više žutih linija paralelnih s rubom plojke (foto
10). 
U početku su uredosorusi pokriveni epidermom koja s vremenom puca. Reakcija zaražene pšenice je vrlo jaka, pa brzo dolazi do nekroze i sušenja zaraženih dijelova lista. Pljevice djelomično ili potpuno posmeđe. Stvaranje jastučića na vanjskoj strani pljevice je rjeđa pojava, međutim, s unutrašnje strane nastaju jastučići žute boje. Pred kraj vegetacije nastaju jastučići crne boje (teliosorusi) pokriveni epidermom u kojima se nalaze teliospore. One ne mogu inficirati pšenicu već alternativne domaćine.
Smeđa hrđa (Puccinia recondita)
…
Crna žitna hrđa (Puccinia graminis)
…
Sličnost i razlike u životnom ciklusu Puccinia vrsta
…
Tablica 1. Temperature pod kojima dolazi do infekcije
…
Uloga prijelaznih domaćina
…
Palež klasa (Fusarium spp.)
…
Smrdljiva snijet pšenice (Tilletia tritici i Tilletia laevis)
…
Prašna snijet pšenice (Ustilago tritici)
…
Važnost agrotehničkih mjera
…
Ispravna gnojidba
…
Prag odluke za pepelnicu kod kojeg treba početi zaštitu
…
Tablica 2. Pregled fungicida za zaštitu pšenice od bolesti registrirani u Hrvatskoj*
…
Važnije bolesti ječma
…
Siva pjegavost lista (Rhynchosporium secalis)
…
Mrežasta pjegavost lista (Pyrenophora teres)
…
Ramularijska pjegavost (Ramularia collo-cygni)
…
Smeđa hrđa ječma (Puccinia hordei)
…
Zaštita prije primjene fungicida
…
Tablica 3. Fungicidi za zaštitu ječma od bolesti
…
Proljetno suzbijanje korova u strnim žitaricama
…
Pojava rezistentnosti
…
Ranija proljetna primjena herbicida
…
Tablica 1. Herbicidi (graminicidi) za proljetno suzbijanje korovnih trava u usjevu ozimih žitarica
…
Tablica 2. Proljetni herbicidi za primjenu u post-em roku (ALS) u pšenici
…
Tablica 3. Proljetni herbicidi za primjenu u post-em roku („hormonski herbicidi)
…
Tablica 4. Ostali herbicidi za primjenu u proljetnom roku
…
izv. prof. dr. sc. Maja Šćepanović, Valentina Šoštarčić, mag. ing. agr.
Zavod za herbologiju, Agronomski fakultet u Zagrebu
