Većina pečenih patki koje se mogu dobiti u restoranima pate od iste boljke. Ili su presuhe i tvrde, ili premasne i nemaju dovoljno hrskavu koricu. Savršeno pečena patka mora imati tamnu, sjajnu kožu hrskavu kao čips i meso jednako dubokih okusa koje se topi u ustima, bez onog često iritantnog okusa nedovoljno tretiranog pačjeg mesa koje podsjeća na loše pečenu jetru. U nastavku saznajte trikove kako ispeći slasnu patku u vlastitom domu.

Jedna od najsigurnijih tehnika pečene patke koje smo dosad testirali zaista mnogo puta, je pojednostavljena kineska tehnika za pekinšku patku. Uvjetno rečeno kineska, jer neki elementi ove tehnike se, naravno, gotovo oduvijek primjenjuju u našoj tradicionalnoj kontinentalnoj  kuhinji. Ipak, Kinezi znaju nekoliko dodatnih trikova koji cijeli postupak dižu na novu razinu.

Odabir patke 

Želite li najbolju pečenu patku koju možete ispeći, prvo morate kupiti najbolju patku koja se može nabaviti. Nemojte kupiti veliku patku. Što je patka manje masna, lakše će postati hrskava. Okus mesa, pak, ovisi o vremenu koje je patka imala da naraste. Idealne su free range (iz slobodnog uzgoja) patke, koje nisu šokirane nakon klanja. Jer imaju manje vode. Kupujete li patku u supermarketu, računajte da je barem 10 posto njezine težine voda. Trebat će vam više vremena da postignete hrskavost, a puni okus mesa nećete postići.

Patke koje su nakon klanja hlađene na zraku ne zadržavaju višak vode i bitno su ukusnije. Kako ćete znati? Patke hlađene na zraku suhe su na dodir, imaju napetu, tamnu kožu, dok su one šokirane bljeđe i imaju spužvastu teksturu. Od patki iz supermarketa i dalje možete napraviti jako dobro pečenje, ali želite li da baš vaša patka bude razlog za višak gostiju na ručkovima i večerama, pokušajte nabaviti patku s organske farme. Dobit ćete intenzivniji, tipičniji okus patke. 

Savršena hrskava kožica

Da biste dobili savršenu hrskavu kožicu na pečenoj patki, moraju se poklopiti tri stvari. Prvo, iz patke morate iscijediti vlagu. Dok unutarnja vlaga iz patke ne ispari, naprosto nećete dobiti dovoljno visoku temperaturu da bi kožica potamnila i postala hrskava. Da bi se to dogodilo, koža mora tamniti polako. Tako razvija okus i postaje hrskava istovremeno. Na kraju, iz patke morate iscijediti masnoću. Ako je u koži ili ispod ili oko kože zarobljena tekuća masnoća, koža će postati gnjecava čim se počne hladiti. Zadovoljite li sva tri kriterija, uklanjanje vlage, masnoće i dovoljno sporo tamnjenje kože, na patki će ostati ukusna i hrskava mrežica od proteina. 

Prvi korak do hrskave kožice (i jedan trik)

Prvi korak do hrskave kožice na pečenoj patki je dehidracija. Apsolutno najbolji način dehidriranja je da ostavite patku barem jednu noć na zraku ili u hladnjaku. Jedan od dosta skrivanih trikova chefova je da patku prije stavljanja u hladnjak pospu praškom za pecivo pomiješanim sa solju. 

Prašak za pecivo hrskavu kožicu stvara na dva načina. Prvo, diže joj pH faktor pa koža lakše tamni. Drugo, visoki pH slabi veze peptida u koži stvarajući puno mikroskopskih ožiljaka koji je čine hrskavom. Dodate li ovoj mješavini maltozu sa sojinim umakom, dobit ćete sjajnu, preukusnu tamnu kožicu iz snova. Maltoza je molekula šećera koja nastaje povezivanjem dviju molekula glukoze. Obični šećer nastaje povezivanjem molekule glukoze i molekule fruktoze. Zato, za razliku od običnog šećera, maltoza ne granulira pa se može lako razmazati po patki. To je težak i neuredan proces, ali isplati se. Da biste si smanjili muku smočite ruke i radite brzo.

Drugi način je da stavite maltozu sa sojinim umakom nakratko u mikrovalnu pećnicu, to će stvoriti sirup koji će se lakše mazati po mesu. Dok se maltoza na patki suši preko noći, koža upija tamnu boju koja će joj dati onu divnu boju mahagonija i miris prženog mesa. Ako ne možete nabaviti maltozu, zamijenite je medom. Ostale alternative koje se često javljaju u receptima, šećerni sirup ili javorov sirup primjerice, nisu dobre. 

Obračun s masnoćom

Nakon mariniranja i sušenja red je za obračun s masnoćom. Sama vrućina pećnice pokrenut će cijeđenje masnoće iz patke. ali to nije dovoljno. Masnoća mora dobiti prostor u koji će otići. To se postiže puhanjem kože. Kad se koža napuše slamkom, stvara se mali podtlak koji masnoću prirodno izvlači iz mesa i stvara joj kanal za oticanje. Potoci masnoće. Imate li dovoljno prostora u pećnici da patku pečete uspravno, još bolje.

pečena patka
Pečenjem uspravljene patke omogućuje se lakše istjecanje masnoće

Kad masnoća počne oticati iz mesa, skuplja se na dnu šupljine u patki i ostavlja kožu hrskavom i relativno nemasnom. Problem s napuhivanjem kože jest što može doslovno stvoriti strije na koži i pečenje neće izgledati savršeno. Vidite li strije na patki nakon puhanja, nakratko je uronite u vrelu vodu. Koža će se stisnuti natrag, a masnoća će kod pečenja i dalje oticati kako treba. Ako ne želite slamkom napuhavati patku, jednostavno odvojite kožu od mesa pomoću drške od kuhače. Jedino što je zaista važno jest odvojiti kožu od prsa i spoja batka i trupa. 

Ako nemate dovoljno velik lonac za blanširanje patke, naprosto je prelijte vrućom vodom. Prelijevanje patke može zamijeniti i sušenje na zraku prije pečenja. Jer voda se neće dovoljno dugo zadržati u mesu da bi patku trebalo sušiti. Patka u prekonoćnim sušenjima kroz vlagu izgubi oko 10 posto na težini u prvom, i oko 1 posto u drugom. Prelijevali patku vrućom vodom ili je uranjali u vodu pa sušili, više manje je isto. 

Okomito pečenje

To je u našim konvencionalnim pećnicama najbolje izvesti s velikom limenkom piva. Patku stavite na limenku kao na postolje i vodič topline. Glavna prednost ove metode jest da će se masnoća odliti dalje od mesa i neće natopiti kožicu. Ali ovaj efekt uz malo pažnje možete postići i ako patku pečete polegnutu.

Sok od pečenja

Na kraju, kad iz pećnice izvadite svoju divnu hrskavu i sočnu pečenu patku, u plehu bi trebalo ostati puno masnog soka koji možete koristiti kao bazu za umake, mlince ili zapečeno kiselo zelje.

Izvor : www.plavakamenica.hr

Sve stručne tekstove objavljene u Gospodarskom listu u razdoblju od 2016. do 2020. godine čitajte i u našoj Digitalnoj kolekciji koju možete naručiti ovdje

Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje
Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje
Prethodni članakCvjetača – kako ju uzgojiti?
Sljedeći članakKoje trešnje dospijevaju najkasnije?
Gospodarski list
Gospodarski list je najstariji hrvatski časopis za poljoprivredu i selo koji i danas izlazi i koji je kroz tri stoljeća usmjeravao stručno, ekonomski i društveno hrvatskog seljaka i selo. Promicao je i čuvao običaje na selu i poljoprivredi i njegovao hrvatsku kulturu i jezik. List danas izlazi kao polumjesečnik na 72 stranice visoke kvalitete papira i višebojnog (kolor) tiska u formatu 210 x 275 mm. Zahvaljujući tradicionalno kvalitetnim i prije svega aktualnim i stručnim člancima, Gospodarski list stekao je vjerne, dugogodišnje pretplatnike i do danas zadržao status najpopularnijeg časopisa o poljoprivredi u Hrvatskoj. Kroz sva tri stoljeća Gospodarski list je izlazio zahvaljujući prije svega svojim vjernim pretplatnicima, poslovnim partnerima i oglašivačima, a u Gospodarskom listu surađuju najnapredniji ljudi pojedinog vremena, mnogi istaknuti znanstvenici, stručnjaci poljoprivredne proizvodnje, te mnogi drugi ugledni ljudi. Važno je napomenuti da Gospodarski list i danas kontinuitrano stvara nove vrijednosti kroz vrijedne projekte i inicijative; Gospodarski kalendar, biblioteka Obitelj i Gospodarstvo, biblioteka Hrvatsko povrće, Gospodarski oglasnik, televizijska emisija Dodir prirode, web izdanja, digitalizacija arhive 1842 – 1910 dostupne javnosti kroz projekt Hrvatska kulturna baština, izbor za najbolju poljoprivrednu ljekarnu, stručni seminar Hrvatsko povrće, stručni seminar CroVin, profilne stranice na društvenim mrežama, Društvo agrarnih novinara Hrvatske… Cilj Gospodarskog lista oduvijek je bio i ostat će prenošenje znanja, informacija i savjeta, kako bi poljoprivredna proizvodnja bila isplativa, a gospodari uspješniji.