Sadržaj hranjivih tvari i energetska vrijednost silaže kukuruza biološki je određena omjerom stabljike, lista i klipa (zrna) u suhoj tvari hibrida, gnojidbom, klimatskim prilikama u godini proizvodnje, stadijem zrelosti i mehaničke prerade u trenutku žetve, odnosno sadržajem te visinom i brzinom probave škroba i vlakana.
Hibrid kukuruza određuje udio zrna, lista i stabljike u biljci i putem njih hranjivost silaže kukuruza. Hibridi koji imaju veći udio i prinos zrna i lista hranjivi su od konvencionalnih hibrida. Naime, zrno čini 44 posto suhe tvari biljke kukuruza i ima najvišu (94 posto) probavljivost. Tako daje 50 – 80 posto energije silaže kukuruza. Poslije zrna list i komušina su najprobavljiviji te porast njihova udjela u biljci povisuje energetsku vrijednost silaže kukuruza.
Prema sadašnjim spoznajama, genetske razlike između različitih hibrida konvencionalnog kukuruza u probavljivosti stabljike manje su od 5 posto. One ne utječu bitno na visinu proizvodnje mlijeka. Neka istraživanja pokazuju da krave daju više mlijeka kad se hrane silažom koja sadržava više od 12% lista u suhoj tvari.
Stadij zrelosti, odnosno sadržaj suhe tvari zelenog kukuruza u trenutku žetve najviše određuje sadržaj hranjiva i probavljivost, odnosno energetsku vrijednost i podobnost cijele biljke kukuruza za siliranje. Sadržaj suhe tvari u cijeloj biljci kukuruza procjenjuje se prema fiziološkom stanju zrna kukuruza. Optimalni stadij zrelosti je kad silaža kukuruza sadrže oko 35% suhe tvari.
Sazrijevanjem biljke povećava se koncentracija suhe tvari jer se nakuplja škrob u zrnu. Također opada sadržaj vodotopljivih šećera, frakcija vlakana i probavljivost stabljike. Međutim, energetska vrijednost silaže kukuruza i probavljivost ST ne mijenjaju se sa starošću usjeva. Niža probavljivost vlakana nadoknađuje se većim sadržajem škroba u zrnu. Suha silaža ima viši prinos neto energije po hektaru.
Visoki sadržaj suhe tvari (> 35 posto) bez primjerenog sjeckanja (<2,5 cm) i sabijanja zelene mase može stvoriti uvjete (kisik) za razvoj nepoželjnih plijesni i proizvodnju mikotoksina u silaži kukuruza, i njezinu naknadnu fermentaciju nakon otvaranja, što smanjuje njezino uzimanje i mliječnost krava.
Poželjna koncentracija suhe tvari trebala bi biti oko 35 posto. Tada je optimalni omjer između sadržaja škroba kao nositelja energetske vrijednosti i vodotopljivih šećera potrebnih za proizvodnju dovoljne količine mliječne kiseline koja snižavanjem kiselosti (pH) na manje od 4 konzervira cijelu biljku kukuruza. Cijelo zrno kukuruza, pak, do voštane zriobe dobro se probavlja u buragu. Zrno s više od 35 posto suhe tvari neprobavlja se i izlučuje se cijelo u balegi. Zato se pri siliranju kukuruza s više od 35 posto suhe tvari zrno mora drobiti.
Američka istraživanja pokazuju da tona suhe tvari iz silažnog kukuruza sa 40 posto suhe tvari bez drobljenja zrna daje 1300 kg mlijeka, a s drobljenim zrnom 1400 kg mlijeka. Osobito je dobro drobiti zrno tvrdunaca koji sadržavaju bypass škrob. On se probavlja u tankom crijevu i na taj način povećavaju mliječnost krava.
Visina otkosa
Stabljika kukuruza bliže tlu jako je drvenasta, pa je krave manje jedu. Osim toga, može sadržavati štetne nitrate i biti zaražena štetnim mikotoksinima. Otkos na visini 35 cm iznad tla povisuje probavljivost i uzimanje silažnog kukuruza. Tako krave daju kilogram mlijeka više nego ako se hrane silažom košenom na visinu 20 cm od tla.
Izvor: HAPIH
 u suhoj tvari hibrida itd.){kind=link}