Ljekovito bilje

Korove obično smatramo nepoželjnima jer rastu tamo gdje mi ne želimo i oduzimaju prostor, vodu, svjetlost i minerale biljkama koje uzgajamo. No, većinu korova lako možemo pretvoriti u saveznike za očuvanje ili poboljšanje zdravlja ako ih koristimo za pripremu čajeva ili uz malo mašte od njih napravimo zdravo i ukusno jelo. Toj grupi pripadaju neke od najpoznatijih ljekovitih biljaka kao npr. maslačak, kopriva, gavez, cikorija i pirika, ali i neke pomalo zaboravljene biljke kao npr. loboda, tušt, troskot, mišjakinja, kiselica i štir.

Briga za zdravlje, želja za što prirodnijom prehranom, jednostavna priprema i dostupnost cijele godine neki su od razloga što klice iz dana u dan postaju sve popularnije. Konzumiranjem sjemenki u početnoj fazi klijanja unosimo u organizam veliku količinu vitamina, minerala i enzima važnih za dobro funkcioniranje organizma. Uz malo mašte i želje za eksperimentiranjem klice možemo upotrijebiti u jelima koja svakodnevno pripremamo u svom domu.

Pod pojmom začina podrazumijevamo cijelu biljku, njezine dijelove, korijen, podanak, list, plod, koji dolaze u svježem ili osušenom stanju i koji se upotrebljavaju radi postizanja arome i okusa u kulinarstvu, kod pripreme napitaka, ali i medicini jer imaju blagotvoran učinak na zdravlje organizma. Upotrebljavaju se dijelovi biljaka koji su najpikantniji i imaju najjače izraženu aromu. Specifična aroma i okus dolaze od različitih eteričnih ulja koja su zastupljena u određenoj koncentraciji u pojedinom začinu.

Ova samonikla biljka raširena je na području naše zemlje, raste gotovo posvuda, u listopadnim i crnogoričnim šumama, na proplancima, livadama i pašnjacima.

Švedska grenčica, švedska gorčica , gorke švedske kapi ili Schweden Bitter stoljećima je poznat eliksir za dug život, očuvanje dobrog zdravlja i otklanjanje brojnih zdravstvenih tegoba. U našim krajevima popularizirala ga je austrijska travarka Marija Treben, koja je u knjizi „Zdravlje iz Božje ljekarne“ iznijela niz svjedočanstava ljudi koji su koristili švedsku grenčicu i kojima je dokazano pomogla.

Srčane bolesti, zbog kojih život prerano skonča 40% svjetskog stanovništva, moguće je spriječiti zdravim načinom života, prilagođenom prehranom, tjelesnom aktivnošću i prestankom pušenja. I brojne ljekovite biljke pomažu zdravijem radu srca. Glog i bijela imela šire krvne žile, valerijana i matičnjak umiruju i opuštaju, srčenica je stari narodni lijek kod ubrzanog rada srca. Velik broj biljaka (poljska preslica, zečji trn) potiče izlučivanje vode iz tijela putem mokraće pa rasterećuje srce i snižava povišeni krvni tlak.

Postoje brojni razlozi - visokovrijedna proizvodnja, veći povrat uloga od tradicionalnih usjeva, mogućnost dužeg skladištenja, manja opasnost od štetnika i bolesti, može se uzgajati kao međuusjev, potražnja na manjim tržnicama i lokalnom tržištu, uzgoj moguć na manjim površinama i prodaja u manjim količinama.

Brojne biljke sadrže djelatne tvari koje smiruju kašalj, ublažavaju upale sluznice usne šupljine i ždrijela, olakšavaju izlučivanje sluzi iz dišnih organa, pomažu kod bronhitisa itd. Trputac, plućnjak, dobričica, divizma, kadulja, jaglac, podbijel, islanski lišaj i borove iglice najčešće se koriste kod tegoba dišnih organa.

Rosopas, kičica, artičoka, smilje, pelin, maslačak, paprena metvica i povrtnica samo su neke od ljekovitih biljaka koje sadrže tvari koje potiču izlučivanje žuči, smiruju grčeve i smanjuju bolove kod upale žučnog mjehura i žučnih kanala te pomažu izlučivanje manjih žučnih kamenaca iz organizma.

Želučane tegobe sve su češći razlog odlaska k liječniku. Želudac stradava zbog nepravilnog načina prehrane, pušenja, pretjeranog konzumiranja alkohola i kave, ali i svakodnevne izloženosti napetosti i stresu. Stolisnik, kičica i pelin stari su i provjereni narodni lijekovi za brojne želučane tegobe.

Zanimanje za ljekovito bilje i njegove pripravke svakim danom je sve veće, a djelotvornost neupitna. Tome su osim pozitivnih iskustava koje ljudi prenose jedni drugima pridonijela i brojna istraživanja koja su potvrdila ispravnost korištenja ljekovitog bilja kroz stoljeća, čime biljni preparati i za one sumnjičave prestaju biti praznovjerna besmislica. Tu je i želja za što kvalitetnijim i zdravijim životom, sprječavanje bolesti prirodnim pripravcima i zdravim načinom prehrane te liječenje uz maksimalno aktiviranje vlastitih obrambenih mehanizama. Brojne biljke bosiljak, majčina dušica, paprena metvica, ružmarin, peršin itd.) osim ljekovitosti posjeduju i ugodan miris i šarenilo boja pa se često uzgajaju u vrtovima ili na balkonima i koriste u kuhinji.

Iako je u prošlom stoljeću ljekovito bilje bilo pomalo zaboravljeno, 21. stoljeće donosi sve veću popularizaciju prirode i prirodnih načina liječenja. Industrija ljekovitog i aromatičnog bilja na svjetskom tržištu ostvaruje prihod od preko 25 milijardi eura i prema predviđanjima očekuje rast.

Rodu Aloe pripada više od 250 vrsta zeljastih biljaka s velikim, mesnatim listovima, koji su obično smješteni na dnu stabljike. Od toga se samo četiri vrste koriste u ljekovite svrhe. Vezane su uglavnom uz tropska i subtropska područja afričkog kontinenta, no rastu i sjevernije, čak i u području Sredozemlja, a proširile su se i u nekim krajevima Indije.

Suncokret (Helianthus annuus) je jednogodišnja zeljasta biljka koja naraste u visinu do 4 m, dok korijen može prodrijeti u dubinu i do 3 m. Veliki, nazubljeni, grubo dlakavi listovi srcolikog oblika, s dugim peteljkama, smješteni su na stabljici naizmjenično.

Japanski dvornik je česta višegodišnja biljka, koja može narasti do 3 metra visine, a u svijetu je poznatija kao američki ili meksički bambus zbog oblika stabljike čiji članci samo podsjećaju na pravi bambus. Japanski dvornik je koncentrirani izvor korisnih tvari resveratrola i emodina. Resveratrol je biljni hormon, antibiotik koji stvaraju biljke koje su pod stresom, za koji se otkrilo da ima brojne pozitivne učinke na zdravlje. Utječe na produžetak života, djeluje antikancerogeno, antivirusno te usporava starenje. Resveratrol nalazimo i u crnom vinu.

Bademi u cvatu simbol su zime na izdisaju. Toplo vrijeme može potaknuti cvatnju najranijih sorti na nekim lokalitetima već početkom veljače, no velika zahlađenja lako mogu uništiti ove nježne cvjetove. U plodovima, tj. sjemenkama možemo uživati čitave godine iako su najslasniji oni prvi, jesenski.