Potočarka, odavno poznata kao „superhrana“ sadrži velike količine vlakana, proteina, kalija, kalcija, folne kiseline, vitamina A, B i D te ostalih nutrijenata, što joj je donijelo zbir od 100 bodova. Sljedećih pet vrsta iz ove elitne kategorije su kineski kupus (91.99), lisnata blitva (89.27), listovi cikle (87.08), špinat (86.43) i radič (73.36).

Hranjiva i zdravstvena vrijednost

""O njezinoj hranjivoj vrijednosti više nego dovoljno govori činjenica da sadrži veće količine željeza od špinata i više vitamina C od limuna i naranče. Pikantni mladi izboji i listovi, bogati vitaminima B1, B2, C i E te kalcijem, željezom i jodom, koriste se kao salata, dodatak juhama, umacima, sirevima i sendvičima ili za dekoriranje jela. Osušeni listovi i sjemenke mogu se koristiti kao začin, a nedozreli plodovi se mogu kiseliti (kao kapari). O njezinoj hranjivoj vrijednosti više nego dovoljno govori činjenica da sadrži veće količine željeza od špinata i više vitamina C od limuna i naranče. Pikantni mladi izboji i listovi, bogati vitaminima B1, B2, C i E te kalcijem, željezom i jodom, koriste se kao salata, dodatak juhama, umacima, sirevima i sendvičima ili za dekoriranje jela. Osušeni listovi i sjemenke mogu se koristiti kao začin, a nedozreli plodovi se mogu kiseliti (kao kapari). Termičkom obradom listovi potočarke gube ljekovita svojstva. Potočarka je vodena biljka s plitkim adventivnim korijenjem kojim se drži uz tlo. Ima razgranatu, mesnatu stabljiku (vriježa) koja može narasti do 40 cm. Samo vrhovi stabljike su iznad vode, dok se iz pazušca listova razvija adventivno korijenje pomoću kojeg se biljka učvršćuje za podlogu i prima hranjive tvari iz vode. Pri temperaturama nižim od 7° C prelazi u fazu mirovanja. Listovi potočarke prisutni su na tržištu tijekom proljeća i jeseni, jer u uvjetima dugog dana i visokih temperatura biljka prelazi u generativnu fazu, a listovi i stabljike postaju tvrdi i ljuti te nisu ukusni za jelo.

Potočarka (Nasturtium officinale) potječe iz područja oko Sredozemnog mora i zapadne Azije, odakle se proširila u Europu. Raste kao samonikla u prirodi, a za svoj razvoj zahtijeva mnogo vode na što ukazuje i samo ime biljke – vodena kreša, dragušac, drezga, ugas, rezanica, krstovnik, grbača (eng. watercress). Naziva se i biljkom čistih voda jer u prirodi raste samo na izvorima čiste vode, potocima, rijekama te uz obale jezera.""

Uzgoj

Potočarka je pogodna za uzgoj kao monokultura, a najbolje uspijeva u vodi. Za uzgoj potočarke potrebni su sljedeći ekološki uvjeti:
• vodena površina s 1 % pada, razina vode u početku uzgoja 0,6 – 2 cm, a u vrijeme berbe 6 – 15 cm,
• brzina toka vode 60 – 120 cm/sek., odnosno 400 – 1000 l/m2 dnevno,
• temperatura vode 10 – 15 °C,
• kvaliteta vode: alkalična (pH 7,5),
• niska koncentracija NO3 i kalija.
• tolerantna je na sol (NaCl).
""Razmnožava se vegetativno, reznicama stabljike s adventivnim korjenčićima, ili generativno, izravnom sjetvom sjemena uz sklop od 100 – 200 biljaka po m2. Sije se od jeseni do proljeća. Kod proljetne sjetve (svibanj) sije se u posude, sjeme se lagano pokriva tlom i važno je održavati stalnu vlagu. Za klijanje je potrebno 8 – 10 dana. Biljke mogu i slobodno plivati po vodi. Potreban joj je sunčani položa,j ako je klima hladna ili polusjena u područjima toplije klime te vlažno do mokro tlo. Posebno dobro uspijeva u Engleskoj jer joj odgovara svježa i vlažna klima od 10 – 12 °C, no podnosi i temperature do 30 °C. Hobistima se preporučuje uzgoj na vlažnim gredicama u sjenovitom dijelu vrta . Vrlo lako se može uzgojiti u jezercu ili u potoku. Može se uzgajati u iskopanim jarcima koji su 40 cm dubine i 2,5 m širine, te kroz koje lagano teče čista voda. Potreban je dotok i odvod vode i mali nasipi koji biljku štite od hladnog vjetra. Kada je vrijeme sjetve, dotok vode treba zatvoriti i osušiti jarak. Kako biljke rastu, lagano se podiže vodostaj, pri čemu voda mora biti protočna. Berba počinje u 9. mj. do cvatnje u 5. mj. Prihrana uglavnom nije potrebna. Kasno u jesen jarci se mogu pokriti folijom kako bi biljke zaštitili od mraza. U intenzivnoj proizvodnji svake godine se sije iznova, dok kod ekstenzivne može ostati do 10 godina u kulturi. Preporučeni razmak redova između biljaka je 15 – 30 cm. Berba mladih izboja dužine 10 – 15 cm započinje 20 dana nakon sadnje, odnosno 40 – 50 dana nakon sjetve i može se provoditi višekratno. Tijekom godine može se ostvariti oko 20 berbi, s prinosom od 4 kg/m2 u svakoj berbi. Ubrana potočarka pere se u blago kloriranoj vodi, odmah se pakira u plastične kutije uz dodatak leda i prodaje u rashladnoj vitrini. Održivost na prodajnom mjestu je najviše 3 dana. Kod nas bi se mogla uspješno uzgajati u Lici i Gorskom kotaru, osobito u organsko – biološkoj proizvodnji, jer se kao samonikla vrsta nalazi u prirodi.

Zaštita

Danas se u svijetu potočarka većinom uzgaja u zaštićenim prostorima zbog higijene nasada. U takvim nasadima često dolazi do pomanjkanja hranjivih tvari, te je potrebna prihrana. Od štetnika je napadaju puževi, lisne uši i vrsta Phyllotreta undulate koja napada vrste iz porodice krstašica. Osjetljiva je na zarazu mozaik-virusom krastavca (CMV) ili cvjetače (TYMV). Od patogenih gljivica može se pojaviti plamenjača (Peronospora parasitica), a mrlje na listu uzrokuje patogena gljivica (Septoria sisymbrii) ili (Spongospora nasturtii). Postoje različiti klonovi potočarke koji su se razvili zbog različitih uvjeta uzgoja ili prirodnih staništa. Najviše rasprostranjen je klon ‘Dark Green American’, a ‘French Green’ je manje rasprostranjen zbog njegovih listova svjetlije boje. Križanac dviju vrsta, Nasturtium officinale i Nasturtium microphyllum (sitnolisna potočarka), se također rijetko uzgaja. Srodne vrste su Cardamine hirsuta i Montia perfoliata.

Ljekovita svojstva

Poznata je kao jedna od najstarijih biljaka čija upotreba seže još u daleku povijest. Mnogi stari narodi koristili su je u prehrani i liječenju zdravstvenih tegoba. Sadrži gorušičino ulje koje se većim dijelom izlučuje kroz bubrege, te u njima pojačava cirkulaciju i pojačava mokrenje, dok duža uporaba može nadražiti bubrege.

Potočarka zaustavlja i smanjuje oksidativni stres, te povećava antioksidacijski učinak. Utječe na izmjenu tvari u našem metabolizmu, te regulira poremećaje koji nastaju, što je značajno u pristupu liječenja prirodnim putem.

Sok potočarke je omiljeno sredstvo za vanjsku upotrebu kod oboljenja kože, kožnih nečistoća, kod ispadanja kose u vidu utrljavanja soka ili stavljanja obloga. Kao oblog od zgnječenih listova koji stavljamo na oboljela mjesta smanjuje ""pojavu sunčanih pjega na koži te liječi šugu i razne kožne nečistoće. Novija istraživanja pokazala su da se redovitim konzumiranjem listova potočarke znatno smanjuje rizik od pojave različitih oblika raka, jer ova biljka sprječava oštećenja DNK bijelih krvnih zrnaca, što je često glavni uzrok pojave karcinoma. Preporučuje se uzimanje salate od potočarke okorjelim pušačima, jer izvrsno djeluje i sprečava štetne posljedice pušenja. Dobro oprane listove u više voda, i odstajale u slanoj vodi i octu, te ponovno isprane možemo uzimati za pripremu salate. Salatu začinimo sitno nasjeckanim bijelim lukom, maslinovim uljem, sokom limuna, malo soli i papra te po želji dodamo i tanko rezani luk i pustimo da odstoji izmiješana tri sata. Uzimamo kao dijetalno jelo kod navedenih oboljenja.

Sve stručne tekstove objavljene u Gospodarskom listu u razdoblju od 2016. do 2020. godine čitajte i u našoj Digitalnoj kolekciji koju možete naručiti ovdje

Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje
Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje
Prethodni članakRazvrgnuće suvlasničke zajednice dogovorom ili na sudu
Sljedeći članakNajava natječaja i predavanja za podmjere 4.1. i 4.2. – Osijek
Gospodarski list
Gospodarski list je najstariji hrvatski časopis za poljoprivredu i selo koji i danas izlazi i koji je kroz tri stoljeća usmjeravao stručno, ekonomski i društveno hrvatskog seljaka i selo. Promicao je i čuvao običaje na selu i poljoprivredi i njegovao hrvatsku kulturu i jezik. List danas izlazi kao polumjesečnik na 72 stranice visoke kvalitete papira i višebojnog (kolor) tiska u formatu 210 x 275 mm. Zahvaljujući tradicionalno kvalitetnim i prije svega aktualnim i stručnim člancima, Gospodarski list stekao je vjerne, dugogodišnje pretplatnike i do danas zadržao status najpopularnijeg časopisa o poljoprivredi u Hrvatskoj. Kroz sva tri stoljeća Gospodarski list je izlazio zahvaljujući prije svega svojim vjernim pretplatnicima, poslovnim partnerima i oglašivačima, a u Gospodarskom listu surađuju najnapredniji ljudi pojedinog vremena, mnogi istaknuti znanstvenici, stručnjaci poljoprivredne proizvodnje, te mnogi drugi ugledni ljudi. Važno je napomenuti da Gospodarski list i danas kontinuitrano stvara nove vrijednosti kroz vrijedne projekte i inicijative; Gospodarski kalendar, biblioteka Obitelj i Gospodarstvo, biblioteka Hrvatsko povrće, Gospodarski oglasnik, televizijska emisija Dodir prirode, web izdanja, digitalizacija arhive 1842 – 1910 dostupne javnosti kroz projekt Hrvatska kulturna baština, izbor za najbolju poljoprivrednu ljekarnu, stručni seminar Hrvatsko povrće, stručni seminar CroVin, profilne stranice na društvenim mrežama, Društvo agrarnih novinara Hrvatske… Cilj Gospodarskog lista oduvijek je bio i ostat će prenošenje znanja, informacija i savjeta, kako bi poljoprivredna proizvodnja bila isplativa, a gospodari uspješniji.