Rubrike

Ožujka
Hygrophorus marzuolus (Fr.) Bres.
Ožujka je naša poznata gljiva koja se javlja vrlo rano, od veljače pa sve do svibnja. U narodu je još nazivaju martovka, snježnica, proljetna sočnica, snješka i marčevka.

Hladne ruke i stopala i onda kad smo odjeveni u skladu s vremenskim prilikama i ne boravimo u prostoru s preniskom temperaturom, znak su usporene cirkulacije krvi. Razlog mogu biti određene bolesti (pr. reumatoidni artritis), uzimanje nekih lijekova, pušenje, ali i genetsko naslijeđe.

Među grmovima koje uzgajamo u vrtu, pažnju posebno privlače oni s ukrasnim cvjetovima. Čak i kad su grmovi posađeni zato da stvore zelenu pozadinu, pruže zaklon od pogleda ili vjetra, daju okomiti element vrtu - vjerojatno je veliku ulogu pri odabiru igrao njihov izgled u cvatnji. Proljeće i rano ljeto doba je kad cvate mnogo ukrasnih grmova nadmećući se obilnom cvatnjom trajnica. Evo nekih od njih.

Početak proljeća najbolje je vrijeme za presađivanje lončanica. Sobno bilje možete već sada početi presađivati. Za bilje koje zimuje u zatvorenom, a topli dio godine provodi u vrtu, na balkonu ili terasi, možete odgoditi presađivanje do iznošenja na vanjsko mjesto.

Ove godine zima je bila izrazito topla, bez dovoljno niskih temperatura, što će se između ostalog negativno odraziti na većinu poljoprivrednih biljaka, zbog jače pojave biljnih bolesti. Naime, njihovi su uzročnici zbog povišenih temperatura neuobičajenih za ovo doba godine imali iznimno povoljne uvjete za prezimljavanje i održavanje infektivnog inokuluma.

Rujni pehar
(Sarcoscypha coccinea (Fr.) Lambotte)
Rujni pehar javlja se tijekom kasne zime i raste sve do svibnja u svim šumama. U ovo vrijeme svojim žarko crvenim klobucima krasi mnoge šume bogate bagremom, lijeskom, grabom i johom.

Dunja (Cydonia oblonga) je kod nas nepravedno zanemarena voćna kultura, ali je ipak svima dobro poznata. Iako nije raširena u plantažnom uzgoju, mnogi je imaju kao pojedinačno stablo u svome vrtu. Ova voćna vrsta je podložna napadu više bolesti, od kojih su u našim uvjetima najčešće: monilioza ili palež, pepelnica, pjegavost lišća, trulež plodova, bakterijska palež i hrđa ili dunjin pikac.

Plodored se uspostavlja na temelju zahtjeva vrsta prema obradi tla, gnojidbi stajnjakom i predusjevu.

Odavno već znamo da biljke svojim životom na nekom prostoru iscrpljuju tlo, odnose hranjiva iz tla, pa je koja godina odmora uvijek dobro došla. Svaka biljka za svoj rast i razvoj treba hranjiva iz tla, stoga se ona u nekom trenutku moraju i vratiti u tlo. Sustavnim iscrpljivanjem tla urod, cvat, vegetacija bivaju sve oskudnijima i neuglednijima. Mirovanje tla jednu vegetacijsku sezonu oporavlja tlo.

(Pelargonium zonale, Pelargonium peltatum)
Ukrasno bilje ugrožavaju brojne štetočinje, a već manja oštećenja, zbog estetskog gubitka, cvjetne vrste mogu učiniti neupotrebljivima. Pelargonije ili muškatli (Pelargonium peltatum, pelargonium zonale) lako se razmnažaju reznicama, pa su vrlo prikladne i česte u uzgoju u ukrasnim posudama na balkonima i prozorima. Stoga se osim tržno usmjerenih cvjećarskih gospodarstava, uzgojem prijesadnica bave i mnoge vrijedne kučanice radi vlastitih potreba.

Uleknjača
(Clitocybe inversa Scop. ex Fr.)
Naša je poznata gljiva kasne jeseni i zime.

Za blagdana, uvijek želimo da pripravljeno i posluženo jelo izgleda posebno, da se razlikuje od svakidašnjeg. Tom ugođaju svježe povrće uvijek daje osobito lijep ugođaj. Kod nas je uobičajeno poslužiti svježi mladi luk, rotkvice, hren, zelenu salatu.

Uzročnik krastavosti lišća i plodova jabuka i krušaka (Venturia inaequalis, Venturia pyrina) najčešća je gljivična bolest, koja se u različitom intenzitetu javlja svake godine u nasadima jabuke i kruške. U područjima s tradicionalnom proizvodnjom jabuke i kruške, gdje je prezimljujući potencijal bolesti vrlo jak, a u plantažnim su nasadima dominantne osjetljive sorte, intenzitet pojave bolesti određuje količina i raspored oborina.

Neuobičajena je zima zbog nedostatka hladnoće izazvala pomicanje radova, pa tako već sada možemo započeti s poslovima koje inače obavljamo tijekom ožujka.

Pure su u prošlosti uzgajane uglavnom u manjem broju, za vlastite potrebe na obiteljskim gospodarstvima, pri čemu je prevladavao slobodan način držanja na pašnjacima.
Međutim, zbog sve veće potražnje puretine na tržištu tijekom cijele godine, povećano je zanimanje i za intenzivan uzgoj ove vrste peradi na gospodarstvima koja za to imaju uvjete.

Grašak dijelimo u tri skupine. Obični grašak (Pisum sativum var. vulgare) cvate bijelim cvjetovima. Sjemenke su sitne, okrugle, zelene ili žute. Jedu se samo sjemenke, nezrele ili posve zrele. Ima mnogo sorata, od ranih do kasnih, visokih i niskih.