Ratarstvo

Proizvođač treba birati sortu koja je visokog potencijala rodnosti, visoko otporna na polijeganje i prilagođena zemljišno-klimatskim uvjetima.

U Hrvatskoj, ali i svijetu ozima pšenica zauzima veće površine i u prosjeku daje veće i stabilnije prinose od jare, iz čega proizlazi njen ekonomski značaj. Ozima i jara pšenica s ratarskog stajališta smatraju se gotovo kao dvije različite kulture.

Uljana repica je danas po važnosti treći izvor jestivih biljnih ulja u svijetu, iza soje i palme. Stvaranje i uvođenje u proizvodnju novih hibrida uljane repice „00“ kvalitete omogućilo je brzo širenje ove kulture, osobito u Europi gdje je postala najvažnija uljarica. Samo države članice Europske unije proizvode više od 19 milijuna tona uljane repice što je 30,7 % svjetske proizvodnje.

Gospodarski značaj strnih žitarica: Strne žitarice (pšenica, ječam, zob, raž i tritikale) su uz kukuruz naše najraširenije poljoprivredne kulture. Klimatske prilike u kontinentalnoj Hrvatskoj omogućavaju više i stabilnije prinose u jesenskoj nego u proljetnoj sjetvi pa u strukturi proizvodnje dominira uzgoj ozimih formi strnih žitarica. Međutim, ipak su prosječni prinosi zrna ozimih žitarica u Hrvatskoj osjetno niži od onih u državama sjeverozapadne Europe. U potonjim se u širokoj proizvodnji redovito ostvaruju vrhunski prinosi koji ovisno o uzgajanoj žitarici iznose od šest pa čak do devet i više tona zrna na hektar.

Moguća je obrada tla u dva sloja u jednom prohodu, bez mijenjanja položaja slojeva tla. Za tu namjenu bavarska tvrtka Gassner razvila je plug. Njime se rješavaju brojna pitanja – kako unijeti stajsko gnojivo u tlo (a da pobjegne što manje amonijaka), kako rasporediti mineralna gnojiva po dubini, te kako zaorati žetvene biljne ostatke i korove.

Glavno obilježje prošlogodišnje sjetve u kasno ljeto i ranu jesen bilo je suho stanje tla za obradu, a kao posljedica nedostatka oborina. Suša je započela već tijekom ljeta (lipanj, srpanj, kolovoz) kada su temperature zraka bile iznad, a količine oborina ispod višegodišnjeg prosjeka.

Osnova ratarske proizvodnje je dovoljno širok plodored. S obzirom da se u integriranoj proizvodnji ratarskih kultura mora osigurati cjelogodišnja pokrivenost tla i biološka raznolikost, potrebno je u plodored uvrstiti kulture koje su zadnjih desetljeća zapostavljene. Jedna od njih je i lupina (Lupinus spp.). Lupina je jedna od kultura koja može vrlo pozitivno djelovati u takvom proširenom plodoredu i to kao glavna kultura ili kao međuusjev za zelenu gnojidbu.

U 2011. godini znatno se povećao interes poljoprivrednika za integriranom ratarskom proizvodnjom, odnosno za upis u Upisnik proizvođača u integriranoj proizvodnji. Zanimanje prvenstveno proizlazi iz činjenice da je za ovaj način proizvodnje predviđena veća potpora. Prema Zakonu o državnoj potpori poljoprivredi i ruralnom razvoju (Narodne novine 92/2010) koji je stupio na snagu 1. siječnja 2011. godine za integriranu ratarsku proizvodnju predviđena je potpora do 800 kuna po hektaru oranice kao dodatak osnovnom plaćanju po površini.

Kad se od biološkog priroda nadzem nog dijela biljke odvoji zrno, ostaju ostaci kulture koji se uklanjaju na nekoliko na čina. Mogu se prodati na tržištu, upotrijebiti kao stočna hrana ili prostirka. Ako za to nema potrebe ili mogućnosti, masa ostaje na površini kao višak pa se ona može unijeti u tlo. Ovdje je pretežno riječ o slami i kukuruzovini.

U organizaciji Hrvatskog agronomskog društva i u suradnji s brojnim poljoprivrednim i znanstvenim institucijama, u Šibeniku je održan četvrti međunarodni znanstveni skup pod nazivom: „Hrvatsko oplemenjivanje bilja, sjemenarstvo i rasadničarstvo i europske integracije“.

Nedostatak oborina u proljetnim mjesecima rezultirao je nižim prinosima krmnih kultura. Da bismo nadoknadili umanjeni prinos, možemo iskoristiti mogućnost sjetve u postrnom roku, nakon žetve ranih ozimina (uljana repica i ječam).Vrlo često to nije moguće, ovisno o svakoj pojedinoj parceli, jer su najvažniji čimbenici za uspjeh sjetve u postrnom roku, vlaga i temperatura. Manjak vlage i visoke temperature utječu na vrlo brzo isušivanje površinskog sjetvenog sloja i otežavaju klijanje i nicanje posijanih kultura. Prednost imaju tla s visokom podzemnim vodama i parcele uz rijeke, potoke i slično.

Kukuruz se može sijati i kad prođu najpovoljniji rokovi za sjetvu, i to od sredine svibnja pa sve do početka srpnja, ali uz sve niže i niže prinose.

Proizvodnja graška, lupine ili graha se smanjuje. Njihovo oplemenjivanje jedva napreduje. Alternativa može postati heljda. I njeno oplemenjivanje je zapušteno, ali se pokreće od XI. međunarodne konferencije o heljdi, održane 2010. u Rusiji (Orjol). Heljda je u pojedinim zemljama važna biljka za prehranu. Godišnja je proizvodnja veća od 1,4 milijuna tona, od čega u Rusiji 564.000 t, Kini 200.000 t, Ukrajini 188.000 t, ali i u Francuskoj 115.000 t, USA 83.000 t i tako dalje. Susjedna Slovenija drži do heljde, koristeći ju osim za razne tjestenine, kekse i umake također i za kruh od heljde i pšenice.

U Hrvatskoj su se duhanske presadnice tradicionalno uzgajale u gredicama natkrivenim polietilenskom folijom. Nedostatak takve proizvodnje jest potreba za velikom površinom gredica, velika potreba ljudskoga rada, prerastanje presadnica, neujednačenost presadnica i oštećenje korijena presadnica, loše primanje presadnica nakon sadnje u polje i neujednačen usjev za berbu listova, što rezultira nižim prinosom i, posebno, lošijom kvalitetom lista.

Gorušica je jednogodišnja biljka iz porodice Brassicaceae. Tri su tipa gorušice: žuta ili bijela, smeđa i crna.

Svako polje kukuruza nakon nicanja treba pregledati i utvrditi ostvarene sklopove. U slučaju vrlo rijetkih sklopova treba donijeti odluku o tome da li presijavati kukuruz ili ne.