Ratarstvo

Ukupna proizvodnja uljane repice u posljednjih pet godina (2001. - 2005.) u našoj državi kretala se od 22.000 do 32.000 tona, što je podmirivalo bilančne potrebe naših tvornica ulja za ovom sirovinom.

Rana sjetva kukuruza je od značaja u našim promjenljivim klimatskim prilikama i u našoj najčešćoj izmjeni kultura u kojoj nakon kukuruza slijedi pšenica.

Priprema tla za sjetvu tehnički je posljednji zahvat u tlu prije sjetve. Može biti skup operacija koje čine dopunsku obradu (pr. tanjuranje, drljanje, valjanje), ili samo jedna operacija koja slijedi nakon oranja ujesen (sjetvospremanje ili rotodrljanje).

Kod ječma postoje ozime i jare sorte, sorte s kraćom vegetacijom. S obzirom na kratko razdoblje vegetacije, uzgoj ječma moguć je i u hladnijem klimatu i većim nadmorskim visinama.

Pirevi su prve kultivirane vrste strnih žitarica koje je ljudska civilizacija uzgajala za svoju prehranu. Pod pirevima podrazumijevamo više vrsta žitarica, čije je zrno nakon žetve još uvijek obavijeno pljevicama.

Nedavno smo u podsjetniku o štetnicima kukuruza spomenuli i opasnost od pojave kukuruzne zlatice, štetnika koji se posljednjih 10-ak godina širi Hrvatskom i mjestimice uzrokuje značajne štete.

Glavna prednost postrnih usjeva je u tome što njihov uzgoj omogućuje ekonomičnije korištenje tla budući da na istoj parceli možemo ostvariti dvije berbe (žetve) godišnje, što je od osobite važnosti za gospodarstva koja nemaju dovoljno obradivih površina.

Dušik, fosfor i kalij tri su glavna ili osnovna elementa kojih najčešće nema dovoljno u pristupačnom obliku u tlima, pa se u proizvodnji kukuruza moraju nadoknaditi organskom ili mineralnom gnojidbom.

Za bolje iskorištenje skladišnog prostora i fermentacijske komore stručnjaci preporučuju sijati kukuruz i suncokret zajedno. Problem korova mogle bi riješiti nove sorte, otporne na herbicide.

Uljana repica (Brasica napus. var. delitera) je specifična ozima kultura, postoji i jara ali se rijetko uzgaja, zbog nižih priroda, a s obzirom na to da je zeljanica, vrlo je teško pogoditi prave rokove sjetve i gnojidbu.

Prinos šećerne repe u posljednjem desetogodišnjem razdoblju iznosi tek 37,5 t/ha uz digestiju od 14,26 posto. Ovakvim rezultatom potpuno smo nezadovoljni, jer zemlje razvijene poljoprivrede (pr. Francuska) ostvaruju prinos od gotovo 70 t/ha korijena i digestiju od gotovo 18 posto. Na ovaj način ove zemlje proizvode više od 10 t/ha čistog šećera, što je za više od dva put veća proizvodnja nego u našoj zemlji.

Danas se sve više govori o alternativnim kulturama,kulturama koje kod nas nisu uobičajene,ali u svijetu imaju svoje mjesto. To su kulture s dugom prošlosti koje su zbog raznih razloga pale u zaborav.