Voćarstvo

Grmolike ili jagodaste voćke jedna su od 5 skupina voćaka u koje spadaju: jagoda, malina, kupina, ribiz, ogrozd, brusnica, borovnica, aktinidija-kivika. Budući da u ovu skupinu spadaju vrste koje se razlikuju po obliku i načinu rasta, u ovom članku osvrnut ćemo se na kupine i maline.

Vrijeme je nabave sadnica, nude ih rasadnici i trgovci, svaka je, dakako, ”kod njih najkvalitetnija”, no to uvijek nije baš tako. Stručnjaci znaju gdje i kakvu sadnicu treba kupiti, a nestručnjaku ćemo pokušati pomoći.

Krošnje voćaka koje se redovito ne orezuju imaju karakterističan izgled. Obiluju kratkim razgranatim izbojcima na rubnom dijelu dokle dopire dovoljno svjetlosti, a donji dio i unutrašnjost su ogoljeni. Izostaje obnova rodnih izbojaka pa je ukupna rodna površina znatno smanjena. Takve voćke slabo i neredovito rađaju te brže stare i propadaju.

Neki stručnjaci smatraju da na svijetu postoji oko 100.000 sorti jabuka. U našim ih se krajevima može naći i više od 100, a u trgovinama samo mali broj sorti koje se uzgajaju u intenzivnim nasadima i to najčeš će Idared, Golden Delicious (Zlatni delišes), Granny Smith, a u zadnje vrijeme Jonagold i slične.

Mini kivika (Actinidia arguta) je, kao što samo ime kaže, mala, po okusu je vrlo slična običnom kiviju, a i na presjeku slično izgleda, što je i logično jer pripadaju istom rodu. Mini kivika je nekima poznata kao bavarski kivi, sibirski kivi, mini kivi, „baby kivi“, koktel kivi, desertni kivi i slično, ali sve je to ista vrsta.

Pri podizanju amaterskog voćnjaka treba izbjegavati sadnju u kotlinama i na ravničarskim terenima koji su izloženi dugotrajnim maglama i proljetnim mrazevima. Osim štete od mraza, na takvim će lokacijama voćke biti izložene jačem napadu biljnih bolesti i štetnika. Najpovoljnije lokacije za sadnju voćnjaka jesu blagi brežuljkasti tereni južne ili jugoistočne ekspozicije zaštićeni od hladnih sjevernih vjetrova.

O kvalitetnoj i dobroj sadnji najviše ovisi kako će se maslina primiti i rasti. Na većim površinama tlo se treba unaprijed pripremiti za sadnju rigolanjem ili dubokim oranjem. To je najprihvaljitiviji način kod podizanja proizvodnih nasada.

Biljkama je za njihov rast i razvoj neophodan čitav niz mineralnih biljnih hranjiva od kojih neka u većim količinama - nazivamo ih makrohranjiva, a neka u vrlo malim količinama - to su mikrohranjiva. U makrohranjiva spadaju dušik (N), fosfor (P), kalij (K), magnezij (MgO), kalcij (Ca) i sumpor (S), a u mikrohranjiva, željezo (Fe), bor (B), cink (Zn), bakar (Cu), molibden (Mo) i kobalt (Co).

Niti malina, niti kupina. Tayberry je jagodasta voćna vrsta nastala križanjem kupine i maline, 1979. godine u škotskom institutu za istraživanje bilja. Kod nas se u većoj mjeri javlja tek sada. Hrvatski naziv još nema, a engleski dolazi od rijeke Tay koja se nalazi u blizini instituta gdje je nastala.

S berbom naš rad u voćnjaku nije završen za ovu godinu. U berbi smo zasigurno uočili trule plodove, najčešće zvane mumije. Tako ih zovemo jer su gotovo cijeli truli te su presvučeni bijelom prevlakom (često mali bijeli jastučići posloženi u koncentričnim krugovima), a uzrokuje ih gljivica Monilinia fructigena

Iako su Sjedinjene Američke Države izrazito najveći proizvođač ove osobite kulture, njezin uzgoj sve se više širi i na ostatak svijeta. U Hrvatskoj se plodovi pekan oraha sve češće mogu naći u trgovinama, a među potrošačima u svijetu su već odavno hit. Pekan orah je po obliku i veličini sličan našem običnom orahu, nešto je tamnije smeđe boje, dok je plod punijeg okusa i manje gorkast. Desetgodišnje stablo naraste oko 5 metara, a postoje primjerci stariji više od 300 godina.

Jagode nisu bujne biljke pa zauzimaju malo mjesta u vrtu, sadnice nisu skupe poput sadnica voćaka i rode već prve godine nakon sadnje. Uzgoj jagoda u vrtu prije svega je zadovoljstvo za vlasnika vrta, ali i svojevrsna ušteda jer ih nećemo morati kupovati.

Sortiment, odnosno izbor sorti bresaka i nektarina za obalno područje Hrvatske razlikuje se od sortimenta za kontinentalno područje, jer sorte različito reagiraju na klimatske prilike, a posebice na sumu inaktivnih temperatura i vrijeme dozrijevanja plodova. Sorte bresaka vode podrijetlo od vrste Persica vulgaris, a sorte nektarina od vrste Persica levis. I jedne i druge potječu iz Mandžurije, od kuda su prenesene i oplemenjene, pa se danas uzgajaju na svim kontinentima.

Snijeg, obilne kiše, a uz to i ledena kiša ove zime učinile su nam brojne maslinike nepristupačnim tako da većina maslinara rezidbu, koja predstavlja vrlo važnu agrotehničku mjeru, na sreću, nije završila do kraja veljače. Naime, najvažnije je da se ona obavi pravovremeno, dakle nakon razvrstavanja pupova, a i po pravilima struke.

Hidroponski uzgoj bilja podrazumijeva uzgoj bilja u hranjivoj otopini (otopina vode te makro i mikro hranjiva) sa ili bez upotrebe supstrata koji biljci daju mehaničku potporu. Takva proizvodnja podrazumijeva visoko razvijenu tehnologiju i visoka ulaganja te izuzetno visoku produktivnost i kvalitetu proizvoda.

Kao glavne sorte veće gospodarske vrijednosti predložene su Turandot, Norma, Karmen (Carmen), Dr. Žil Gijo (Dr. Jules Guyot) i Viljamovka. Prateće gospodarski vrijedne sorte su Lipanjska ljepotica (Bella di giugno), Rana iz Fiorana (Precoce di Fiorano), Etruska (Etrusca), Rana Morettinijeva (Butira precoce Morettini), Toska (Tosca), Trevuška (Precoce de Trevaux) i Klapov ljubimac (Clap’s Favorite). Atraktivne sorte za kućne vrtove i amatere su Starkrimson i Crvena Viljamovka (Max Red Bartlett).