Imam problema s bijelim lisnim ušima na fuksijama i ne znam čime ih sve mogu suzbiti te molim za pomoć?

Lisne uši su vrlo brojne i rijetko kad samo jedna vrsta lisnih uši šteti samo jednoj biljnoj vrsti. Odrasli oblici mogu biti krilati s dva para opnenastih krila ili beskrilni. Različitih su boja (od žuto-zelene do tamnih boja), nježne građe, malog tijela veličine do 2,5 mm. Njihove su ličinke nalik na odrasle oblike, a identifikacija lisnih uši je vrlo zahtjevna.  Štete od lisnih uši mogu biti izravne zbog sisanja biljnih sokova, pa lišće gubi zelenu boju i često se deformira.

Neizravne štete nastaju lučenjem “medne rose” na koju naseljavaju gljive čađavice (onečišćuju biljne organe i smanjuju asimilaciju). Najveće neizravne štete lisne uši čine prenošenjem različitih virusnih bolesti. Imaju veći broj generacija godišnje, čiji razvoj pri optimalnim temperaturama zraka (18-20°C) traje do 12 dana. Nepotpuni razvoj lisne uši završava bez jesenske spolne generacije i bez odlaganja zimskih jaja na zimskog domaćina. S globalnom promjenom klime i sve toplijim zimskim mjesecima lisne uši ne odlažu zimska jaja. Tada se sve generacije razvijaju nespolno, a ženke rađaju žive ličinke. Vješanjem žutih ljepljivih ploča može se pratiti samo populacija krilatih oblika, dok brojne generacije beskrilih uši stalno moramo pratiti redovitim vizualnim pregledima (lisne uši tražimo na naličju lista).

Svim “ne-kemijskim” mjerama smanjujemo populaciju lisnih uši na cvijeću (npr. uravnotežena gnojidba, skupljanje jedinki lisnih uši). Vrlo učinkoviti prirodni neprijatelji lisnih uši su božje ovčice (Coccinella), zlatooke (Chrysopidae) i parazitoidna vrsta Aphidius colemani. Od komercijalno registriranih botaničkih pripravaka mogu se za suzbijanje lisnih uši na ukrasnom bilju koristiti bioinsekticidi. Oni sadrže ekstrakt sjemena biljke neem (azadiraktin). Moguće je koristiti i dopuštene kemijske insekticide registrirane u našoj zemlji za suzbijanje lisnih uši na ukrasnom bilju s ograničenjima.

Za suzbijanje lisnih uši na fuksijama ili drugim vrstama cvijeća ili ukrasnog bilja prednost dajemo primjeni  jednog od dopuštenih sustavnih ili „sistemičnih“ insekticida: Pirimor WG 50, Actara 25 WG, Mospilan SP i SG, Movento SC, Closer SC, NeemAzal TS. Od 1. siječnja 2019. zabranjena je primjena većine insekticida iz skupine neonikotinoida (npr. tiametoksam) na otvorenom u svim poljoprivrednim usjevima! Uporaba ovih pripravaka (Actara WG) je dozvoljena samo u zaštićenom prostoru koji je trajni staklenik. Tretirano bilje mora ostati u zaštićenom prostoru tijekom cijelog svojeg životnog vijeka. Za amatersku primjenu dopuštenje ima pripravak Mospilan (kupnja bez iskaznice za sigurno rukovanje i primjenu sredstva za zaštitu bilja).

Ako pretplatnica ne želi koristiti kemijska sredstva za zaštitu bilja, jedini botanički ili biljni insekticid djelomične „sistemičnosti“ na našem tržištu je NeemAzal. U našoj zemlji ima veći broj registriranih kontaktnih (površinskih) insekticida za suzbijanje lisnih uši na cvijeću i ukrasnom bilju (npr. iz skupine sintetskih i botaničkih piretrina). Njihova je učinkovitost izražena samo kod preventivne primjene s prvim pojavama odraslih jedinki; na skrivene uši u kovrčavom lišću nisu dovoljno djelotvorni. Botanički ili biljni pesticidi su sekundarni metaboliti biljaka kemijskog podrijetla. Oni imaju obrambenu svrhu u biljnom tkivu radi zaštite od napada štetnih organizama.

Pokazuju manje toksično djelovanje na štetne organizme. Većinom imaju repelantan (odbijajući) učinak i/ili jačaju otpornost biljaka i time preventivno sprječavaju veće štete. Na hrvatskom tržištu ima nekoliko pripravaka, od kojih prednost dajemo insekticidu NeemAzal na osnovi ekstrakta sjemena biljke neem. Budući su lisne uši skrivene najčešće na donjoj strani najmlađeg dijela biljke iz kojeg sišu biljne sokove, bolja učinkovitost kod njihova suzbijanja nije moguća primjenom površinskih (kontaktnih) insekticida, već samo pravovremenom primjenom sustavnih („sistemičnih“) pripravaka. Vrlo je važno na vrijeme uočiti prve kolonije lisnih uši i primijeniti propisanu količini (%) odabranog sredstva za zaštitu bilja.

Prethodni članakUtjecaj svjetla na jaja u inkubatoru
Sljedeći članakCvijeće za sunčanu stranu
mr. sc. Milorad Šubić
Milorad (Ivan) Šubić, magistar znanosti i diplomirani inženjer agronomije, pročelnik Poljoprivredne savjetodavne službe u podružnici Međimurske županije. Savjetnik je iz područja zaštite bilja, član Hrvatskog društva biljne zaštite i Američkog fitopatološkog društa, suradnik Gospodarskog lista, autor više stručnih radova, koautor 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova, te stručni suradnik i predavač u raznim obrazovnim institucijama. Rođen je 9. rujna 1969. Godine. Osnovnu školu završio je u Murskom Središću, a srednju poljoprivrednu školu u Križevcima. Diplomirao je na Agronomskom fakultetu u Zagrebu 1994. godine. Diplomski rad naslova "Istraživanje djelotvornosti biljnih ekstrakta na krumpirovu zlaticu – Leptinotarsa decemlineata (Say.) tijekom 1992. godine" izradio je na Zavodu za poljoprivrednu zoologiju, pod mentorstvom akademika prof.dr. Milana Maceljskog. Studijski program zaštite bilja završio s prosječnom ocjenom 4,63. Nakon završetka studija počinje se baviti patologijom bilja zaposlivši se krajem 1994. godine kao mlađi asistent na Zavodu za fitopatologiju Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Sudjelovao u provođenju nastave studentima biljnih smjerova V semestra iz predmeta "Opća fitopatologija", te dijela predmeta "Specijalna fitopatologija" koji se odnosi na bakterijske i virusne bolesti biljaka (samo za studente smjera zaštita bilja VI semestar). Osim nastavnih aktivnosti bio je uključen u znanstveno-istraživački projekt "Scientific Research into the factors of Integrated control" financiran od strane Ministarstva znanosti i tehnologije. U akademskoj godini 1994/95. upisao poslijediplomski studij na inženjerskom smjeru Molekularna biologija Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu, a u razdoblju od sredine 1995. do početka 1997. proučavao karantensku i bakterijsku palež jabučastog voća (Erwinia amylovora). U siječnju 1996. godine boravio na studijskom usavršavanju iz biljne bakteriologije u Bologni (Instituto di Patologia Vegetale, Scienze e Tecnologie Agroindustriali ed Agroambientali, Universita degli Studi di Bologna, kod prof.dr. Carla Bazzia) kao stipendist Ministarstva tehnologije i znanosti Republike Hrvatske. Zbog rješavanja stambenih i obiteljskih problema prekida rad na fakultetu i poslijediplomski studij na PMF-u, te se vraća u Međimurje. Od 1. svibnja 1997. godine počinje raditi u Uredu za gospodarstvo Međimurske županije kao voditelj službe za zaštitu bilja, a 1. veljače 1998. godine prelazi u Hrvatski zavod za poljoprivrednu savjetodavnu službu, Odsjek Međimurske županije u svojstvu savjetnika za zaštitu bilja. Krajem 1998. postaje rukovoditelj odsjeka. Rukovodeće poslove obavlja u Javnoj poljoprivredno savjetodavnoj službi pri Hrvatskoj poljoprivrednoj komori (2011. i 2012.), te u Poljoprivredno savjetodavnoj službi (2012., 2013. i 2014.) i Savjetodavnoj službi (danas). U okviru provođenja međunarodnog projekta vlada Kraljevine Nizozemske i Republike Hrvatske "Unapređenje proizvodnje krumpira u Hrvatskoj" tijekom ožujka 1999. godine boravio na stručnoj izobrazbi u Centru za obuku "IPC Plant" Emmeloord. Poslijediplomski studij na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (područje Biotehničkih znanosti, polje Agronomija, znanstvena grana Fitomedicina) upisuje 1998. godine, a magistrirao 2002. godine obranivši magistarski rad naslova: "Mogućnosti prognoze i suzbijanja plamenjače krumpira (Phytophthora infestans (Mont.) De Bary) u Međimurju", izrađen pod vodstvom prof.dr. Bogdana Cvjetkovića. Znanstveno i stručno usavršavanje Od 1997. godine aktivno sudjeluje u radu godišnjih Seminara biljne zaštite stručnim izlaganjima iz područja integrirane zaštite voćnjaka, vinograda i povrtlarskih kultura. Koautor je 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova. Stručni je suradnik "Gospodarskog lista" i autor kolumne zaštite bilja u županijskim novinama "Međimurje", a od 1998. godine stručni suradnik Gospodarske škole Čakovec, Pučkog otvorenog učilišta Čakovec i Privatnog učilišta "Novak" iz Čakovca pri izvođenju nastave "Tečaj za vinogradare i vinare" (predavač poglavlja "Zaštita vinograda od štetočinja") i nastave za osposobljavanje ratara (predavač poglavlja "Zaštita ratarskih kultura od štetnih organizama"). Tijekom 2010. godine bio je vanjski suradnik Pučkog otvorenog učilišta Čakovec pri obrazovanju odraslih za zanimanje Proizvođač merkantilnog krumpira (predavač za poglavlja "Značaj plodoreda u suvremenom uzgoju krumpira" i "Zaštita krumpira od štetnih organizama") Član je Hrvatskog društva biljne zaštite (HDBZ) i Američkog fitopatološkog društva (APS). Nagrađen je u veljači 2012. godine od Hrvatskog društva biljne zaštite Poveljom, uz brončanu plaketu radi doprinosa popularizaciji i afirmaciji struke. Oženjen, otac kćeri Lucije i sina Ivana.