Bromelije – egzotične ljepotice

Porodica tamjanikovki, odnosno bromelija (Bromeliaceae) obuhvaća 56 rodova kojima pripada oko 2880 vrsta porijeklom iz Latinske Amerike. Većina vrsta u uzgoju i primjeni su epifiti, što znači da na prirodnom staništu rastu u krošnjama drveća, a korijen im služi uglavnom kao potporanj.  

Vodu i hranjive tvari skupljaju u rozetama listova. Na svom prirodnom staništu izuzetno su važne u očuvanju biološke raznolikosti, a još davno prije dolaska Europljana imale su značajno mjesto u lokalnom gospodarstvu kao izvor vlakana, ljekovitih tvari i u prehrani. Kao prehrambena vrsta i jedna od prvih koja je stigla u Europu.

Prekrasno obojeni pricvjetni listovi

Ukrasna vrijednost bromelija je u njihovim prekrasno obojenim pricvjetnim listovima. Cvjetovi su skriveni uz njih i uglavnom neugledni. Nakon cvatnje biljke propadaju, ali se uz matičnu biljku razvija nekoliko malih biljčica koje je moguće presaditi i uzgojiti novu biljku.

Najčešće vrste iz porodice bromelija koje se uzgajaju kao ukrasne pripadaju rodovima Guzmania, Aechmea, Vriesea, Bilbergia, Ananas i Neoregelia.

Guzmanije ne vole izravno svjetlo

Guzmania lingulata (L.) Mez) potječe s jugoistoka Meksika i tropskih područja Južne Amerike. Biljka pomoću listova stvara lijevak u kojem se nakuplja voda i hranive tvari. Zajedno s klasastim cvatom naraste 30-40 cm, dok joj je promjer 20-25 cm. Za vrijeme cvatnje potjera 2-3 mlade biljčice kojima, ako se presade i uzgajaju zasebno, treba oko 2 godine do cvatnje. Premda sama cvatnja ne traje dugo, brakteje zadržavaju boju dugo pa izgleda kao i da biljka cvate više mjeseci. Kad matična biljka propadne, a mlade biljčice sa strane razviju vlastiti korijen, mogu se presaditi u zasebne posude i uzgajati do cvatnje.

U uzgoju treba dobro osvjetljeno mjesto, no potrebno je izbjegavati izravno sunčevo svjetlo ljeti oko podneva. Naime, zrake sunca mogu izazvati opržotine na listovima što će smanjiti estetsku vrijednost biljke. Kako se radi o tropskoj vrsti odgovaraju joj uobičajene sobne temperature od oko 18-24 ⁰C, a što su temperature više, potrebna je i viša relativna vlaga zraka.

Zalijeva se mekom vodom ili kišnicom i to u središte lijevka u kojem bi uvijek trebalo biti barem 2-2,5 cm vode. Poželjno je i da je supstrat uvijek vlažan.

Ehmeja naraste do 60 cm visine

Aechmea fasciata (Lindl.) Baker potječe iz Brazila. Listovi su poredani u rozetu, tvoreći lijevak, a prekriveni su vapnenobijelim naslagama, koje se ne mogu ostrugati. No, zbog njih, listovi izgledaju blijedo zeleni što je predivan kontrast s ružičastim cvjetnim stapkama koje rastu iz sredine lijevka, a izgledaju poput latica. Pravi cvjetovi nalaze se na vrhu stapki i grimizne su boje. Kao i kod ostalih vrsta ove porodice, biljka nakon dugotrajne cvatnje propada, a uz nju se razvijaju 2-3 nove biljčice. Ehmeja je nešto krupnijeg rasta od prethodne vrste i može narasti do 60 cm.

Nije osjetljiva na sunčevo osvjetljenje, a dobro uspijeva na svijetlom mjestu. Odgovaraju joj temperature suvremenih interijera, redovito zalijevanje u rozetu i održavanje supstrata vlažnim. Manje je osjetljiva na nedostatak visoke vlage zraka.

Vriesea voli prskanje mlakom vodom

Vriesea splendens (Brongn. ex Neumann) Lem. (syn. Lutheria splendens (Brongn. ex Neumann) Barfuss & W.Till) porijeklom je iz istočne Kolumbije do Trinidad-Tobago, prvenstveno s vlažnih tropskih staništa. Listovi koji tvore lijevak su glatkih rubova, tvrdi, temnozeleni s poprečnim tamnosmeđim prugama. Iz rozete listova tjera cvjetni klas pokriven braktejama (pricvjetnim listovima) koje se prekrivaju poput crijepova te samo ponekad malo odignu i pokažu male žute cvjetove. Brakteje su žute, svjetlo narančaste do crvene. Cijela biljka može biti visoka 30-ak cm, a promjera do 45 cm, s tim da cvat može narasti do 50 cm.

Za što izraženije šare i obojenje listova potrebno je više svjetla, premda kod uzgoja Vriesea vrsta valja izbjegavati direktno, podnevno, ljetno sunce. Kao vrsti iz tropskog područja, odgovaraju joj uobičajene sobne temperature od 17-24 ⁰C. Odgovara joj visoka relativna vlaga zraka i dobro reagira na prskanje mekom vodom. Supstrat je potrebno održavati vlažnim, kao i paziti da u lijevcima uvijek bude vode, osim u vrijeme kad počne izbijati cvatni klas. Preporučljivo je zalijevati mlakom, mekom vodom.

Bilbergije u uvjetima visokih temepratura traže obilato zalijevanje

Billbergia nutans H.Wendl. ex Regel je trajnica je ili epifitska vrsta porijeklom iz tropskih područja s jugoistoka i juga Brazila do sjevera Argentine. Listovi ove vrste su jednostavni, travoliki, zagasito zelene boje, a cvjetovi elegantni, zvonoliki, zeleni i grimizni. Vrsta Billbergia × windii Baker, nastala je križanjem vrste Billbergia decora i B. nutans. Listovi su joj sivozelene boje, a cvjetovi mali plavkasto zeleni i obavijeni ružičastim braktejama.

Bilbergije se uzgajaju na svjetlom mjestu, zaštićenom od ljetnog podnevnog sunca. Kao tropskoj vrsti, odgovaraju joj uobičajene temperature interijera i visoka vlaga zraka, premda može podnijeti i niže temperature. U tom slučaju potrebno ih je i rjeđe zalijevati. U uvjetima visokih temperatura traže obilato zalijevanje. Razmnožavaju se dijeljenjem ili odvajanjem izboja u ljetnim mjesecima.

Ukrasni kultivari ananasa

Ananas comosus (L.) Merr. je trajnica porijeklom od Costa Rica do tropskog područja Južne Amerike. Ima veliku gospodarsku vrijednost kao jestiva i ljekovita vrsta, ali postoje i ukrasni kultivari. Tako postoji kultivar ‘Varoegatus’ koji se odlikuje manjim, ali širim listovima, prugasti i tvore rozetu. Vrsta Ananas bracteatus ‘Striantus’ bujnijeg je rasta i također ima prošarane listove. Ananas naraste do 25-30 cm.

Uzgaja se na dobro osvjetljenom mjestu koje osigurava i dobro obojenje listova. Odgovaraju im uobičajene sobne temperature, a što se vlage tiče, potrebno je da se između zalijevanja supstrat lagano isuši. Ananas je izuzetak među ovdje opisanim vrstama iz porodice bromelija jer raste u tlu, a ne kao epifit.

Neoregelia je vrsta kojoj odgovara povećana vlaga zraka

Neoregelia carolinae (Beer) L.B.Sm. je vrsta porijeklom iz tropskih područja Brazila. Epifitska je vrsta koja raste u krošnjama tropskog drveća. Listovi su sabljasti, čvrsti i žilavi, šire se iz središnjeg lijevka u kojem se pojavljuju sitni, grimizni cvjetovi. Vrsta, a pogotovo pojedini kultivari, zanimljivi su zbog obojenja listova koje naročito dolazi do izražaja na dobro osvjetljenim položajima. Odgovara joj povećana vlaga zraka, uobičajene sobne temperature, a u lijevku uvijek mora biti vode. Nakon cvatnje, matična biljka propada, ali se iz malih biljčica koje su se razvile uz matičnu, mogu uzgojiti novi primjerci.