Cvjetovi se na biljkama razvijaju prvenstveno zbog privlačenja oprašivača koji će pomoći razmjeni genetskog materijala, omogućiti oplodnju, stvaranje plodova i sjemenki s ciljem održavanja vrste i njenog širenja.
Oblik i građa cvijeta prilagođeni su specifičnim oprašivačima koji obitavaju na staništu na kojem uspijeva dotična biljna vrsta. Pojedine vrste oprašivače privlače obojenim latica dok ih druge nastoje privući ugodnim mirisom. Pri tome taj miris može ljudima biti i izrazito neugodan. Ipak, postoji dosta velik broj vrsta koje se odlikuju ugodnim mirisom. Zato ni ne čudi instinktivno guranje nosa u svaki cvijet.
Osim kraljice cvijeća, ruže, poznate po vrlo ugodnom mirisu postoji još niz vrsta ugodnog mirisa.
Đurđica (Convallaria majalis L.) je trajnica, autohtona za Europu, a prvenstveno dobro uspijeva u umjerenim zonama. Izvrsna je za zasjenjene šumske vrtove gdje na povoljnom staništu tvori gusti pokrivač tla. Odgovaraju joj vlažna do umjereno suha, humusna tla, blage do umjereno kisele reakcije. U tlu razvija podanak pomoću kojeg se širi. On je debeo i razgranat. Sredinom travnja iz tla se pojavljuju listovi na dugim stapkama, u početku smotani, kasnije se rašire. Iz rozeta izlaze klasasti cvatovi koji nose bijele, zvonolike cvjetove, pognute prema tlu, duge 5-9 mm. Plodovi su bobe, promjera oko 8 mm, kad dozore jarko su crvene boje. Mogu se zapaziti krajem ljeta, a na biljkama se zadržavaju sve do duboko u jesen.
Na staništu koje je joj odgovara lako se uzgaja, sama širi podancima. Razmnožava se jednostavno dijeljenjem podanaka u jesen kad završi vegetacija.
Postoje različiti kultivari đurđice pa osim svima poznate, one bijelih cvjetića, postoji varijetet rosea koji ima nježno ružičaste cvjetove. Od kultivara mogu se izdvojiti oni koji imaju zanimljivo obojenje listova kao ‘Albostriata’ listova išaranih bijelim prugama na žiama, ‘Aureovariegata’ žuto išaranih listova, ‘Flore Pleno’ dvostrukih bijelih cvjetova, ‘Rosea Plena’ dvostrukih ružičastih cvjetova.
Osim kao trajnica za sjenoviti dio vrta, đurđice se mogu saditi u ukrasne posude, a posađene u jesen, kao i zumbuli, mogu se nakon ukorjenjivanja i razvoja na hladnom mjestu, nakon premještanja na toplije, potaknuti na raniju cvatnju.
Jeste li znali?
Đurđica je vrlo otrovna vrsta te je najbolje koristiti rukavice tijekom bavljenja njima ili dobro oprati ruke nakon obavljenog posla.
Turski klinčić (Dianthus barbatus L.) potječe s Balkana, a u prirodi raste kao trajnica. Uzgaja se kao dvogodišnja cvjetna vrsta. Naraste do visine od 60 cm. Listovi su uski, duguljasti, lancetasti, oštrog vrha, sjedeći, tamnozeleni. Cvjetovi se razvijaju na dužim cvjetnim stapkama, u štitastom cvatu. Cvate od lipnja do kolovoza, mirisnim jednobojnim ili šarenim cvjetovima bijele, ružičaste do tamnocrvene boje.
Sadi se na cvjetne gredice u vrtovima, a koristi i za sadnju ukrasnih posuda te kao cvjetna vrsta za rez. Traže dobro ocjedito tlo i puno sunca, jako dobro rastu u ilovastom tlu. Dobro podnose sušu. Uzgaja se sjetvom sjemena krajem proljeća, najbolje na otvoreno. Prve godine razvija samo lišće, cvate naredne godine. Podnosi hladne kontinentalne zime bez problema. Najbolje ga je rasaditi na jesen ili u rano proljeće.
Jako ih vole brojni kukci, tako da se u vrijeme cvatnje oko turskih karanfila može vidjeti jako puno pčela, bumbara, leptira, osolikih muha. Cvjetovi su jestivi i koriste se za pripremu salata i slastica.
Mirisava grahorica (Lathyrus odoratus L.) je jednogodišnja penjačica porijeklom sa Sredozemlja: južne Italije, Sicilije, Cipra, Egejskih otoka. U Europi se uzgaja od 17. stoljeća, a naročito je bila popularna u viktorijansko vrijeme. Četveroglasta stabljika je razgranata, visoka 1-2 m, viticama se prihvaća za tanku armaturu (žica). Listovi su okruglasto srcoliki i hrapavi. Cvjetovi su u skupinama od 5 do 7 cvjetova, promjera 2-3,5 cm, karakterističnog oblika leptira (porodica lepirnjače – Fabaceae), a pojavljuju se u bojama od bijele, nježno ružičaste, ružičaste, ružičasto crvene do ljubičaste, ugodnog slatkastog mirisa.
Koristi se za stvaranje jednogodišnjih barijera, ali je vrlo cijenjena i kao cvjetna vrsta za rez. Najbolje je sjeme posijati početkom ožujka u posudice, a kad su biljke dovoljno razvijene presaditi ih već u travnju na sunčani položaj ili u polusjenu, u dobro ocjedito tlo s dosta vlage. Za vrijeme suša obavezno je redovito zalijevanje. U suprotnom, doći će do preuranjenog kraja vegetacije.
Ukrasni duhan (Nicotiana alata Link & Otto) trajnica je, koja se kod nas uzgaja kao jednogodišnja vrsta. Porijeklom je iz tropskog područja jugoistočnog i istočnog Brazila te sjeverozapada Argentine. Ovo je vrsta koja se sije u zaštićenim prostorima u ožujku i travnju, a na otvoreno se presađuju razvijene rozete biljaka nakon što prođe opasnost od kasnih proljetnih mrazeva. Dobro uspijeva na osunčanim položajima, a treba redovito zalijevanje.
Iz rozete izbijaju duge cvatne stapke na kojima se nalaze trubasti cvjetovi različitih boja od bijele, zelenkasto bijele, blijedo žute do ružičaste i purpurne. Cvjetovi se postupno otvaraju na stapci tako da cvatnja traje dugo. Njihov miris naročito je izražen noću pa su naročito poželjni na mjestima gdje se krajem dana sjedi i provodi slobodno vrijeme na terasi, u sjenici ili u vrtu. Može se uzgajati na cvjetnim gredicama, ali i u ukrasnim posudama, sam ili u kombinaciji s drugim cvjetnim vrstama kao npr. petunijama, vrsti iz iste botaničke porodice pomoćnica (Solanaceae).
Ukrasni duhan stvara mnogo sitnih sjemenki koje se same zasijavaju pa postoji velika vjerojatnost da će naredne godine gusto niknuti na mjestu gdje je prethodne godine uzgajan. Uzgajan u ukrasnim posudama, može se zasijati i niknuti čak i između fuga betonskog opločenja u vrtu.
Ciklame (Cyclamen purpurascens Mill.) najavljuju kraj ljeta. Rod Cyclamen pripada porodici Primulaceae (jaglaci), a obuhvaća više od 20 vrsta koje su prirodno rasprostranjene u području Mediterana ili njegovoj blizini. U našoj flori ovaj je rod zastupljen s tri vrste: C. purpurascens Mill. (šumska ciklama), C. repandum Sm. (primorska ciklama) i C. hederifolium Aiton (bršljanolisna ciklama).
U tlu se nalazi gomolj, okruglastog i debeo, promjera oko 1,5-5 cm, s tankim korjenčićima. Iz gomolja se prvo sredinom kolovoza pojavljuju cvjetovi zanimljivog oblika. Cvjetovi su pojedinačni, pognuti, dugi oko 1,5 cm, ugodna mirisa, stvaraju se na do 15 cm dugim smećkastim stapkama. Pojavljuju se u jesen te odumiru u proljeće.
Kao i đurđice, ciklame su izvrsna vrsta za sadnju u sjeni, u šumskom vrtu. Na takvim, od sunca zaštićenim mjestima, proširit će se i stvoriti lijep pokrivač tla. Odgovaraju joj svježa, neutralna do blago kisela tla.
Izvor: Gospodarski kalendar
