Neki grmovi cvatu, neki imaju dekorativno lišće, a postoji niz grmova s dekorativnim plodovima. Naravno, i ovi grmovi cvatu u proljeće i ljeto ali dodatna im je prednost što u kasno ljeto i u jesen na svojim granama nose dekorativne plodove koji se na granama zadržavaju sve do zime. Osim toga, neki plodovi hrana su za ptice koje će biti vrlo zahvalne što upravo u našem vrtu mogu pronaći hranu.
Ovi se grmovi s dekorativnim plodovima mogu saditi pojedinačno u manjim skupinama na travnjacima, na mješovitim gredicama ili kao živica. Izbor grmova je prilično velik. Među njima su vatreni trn (Pyracantha) čije su bobice omiljena hrana pticama. Tu je i japanska dunja (Chaenomeles) koja u proljeće cvate lijepim crvenim cvjetovima a u jesen grane nose žutozelene plodove nalik na dunje. Pasji trn (Hippophae) je snažan grm koji traži dosta vlage i sunca.
Ova je biljka dvodomna, pa u vrtu uvijek moraju jedan pored drugoga biti muški i ženski grm. Kalikarpa ili perlica (Callicarpa) ima sitne ružičastoljubičaste bobice koje se zadržavaju dugo u jesen. Biserak (Symhoricarpos) ima bijele bobice i vrlo je skromnih zahtjeva. Grmove s bobicama nakon cvatnje u proljeće ne treba orezivati jer u tom slučaju neće imati bobice u jesen.
Vatreni trn
Ovo je zimzeleni cvatući grm brzog rasta. Ako grm ne orezujemo može narasti 3 do 4 m visine i širine, ovisno o vrsti. Listovi su mali, ovalni, tamnozelene boje, dugi do 4 cm. Gustoću granama u proljeće daju njegovi bujni cvatovi sačinjeni od malih, sitnih cvjetova bijele boje. U jesen grm krasi velik broj vedro obojenih bobičasatih plodova koje okružuju mlade grane. Sve vrste Pyracantha imaju trnje koje je obično dobro skriveno iza cvjetova u proljeće ili bobica u jesen i zimu. Prema boji ploda i rastu razlikujemo više sorata: Orange Glow (narančastocrvena), Red Column (crvena), Orange Chamer (narančasta), Soleil d’Or (žuta).
Vatreni trn ne zahtijeva posebno tlo. Jednako dobro uspijeva na sunčanom i polusjenovitom mjestu. Otporan je na hladnoću i vjetar. Otporan je i na mraz i ne smeta mu gradsko zagađenje. Dobro podnosi rezidbu.
Japanska dunja
Rod Chaenomeles (ukrasna dunja, dunjarica) čine otporni, listopadni, sporo rastući, često trnoviti grmovi ili ponekad mala drvca koja narastu 40 cm do 6 m u visinu. Porijeklom su iz planinskih šuma Kine i Japana. Uzgajamo ih zbog njihove rane cvatnje i lijepih cvjetova koji mogu biti jednostavni ili dvostruki. Cvjetovi stoje na grančicama pojedinačno ili u skupinama. Boja im može biti bijela, svijetloružičasta, tamnoružičasta, narančasta i u svim nijansma crvene. Gornja strana lista je tamnozelena a donja svijetlozelena.
U jesen se na grmovima pojave žutozeleni do crvenozeleni plodovi u obliku jabuke, neki su jestivi i vrlo aromatični (ukusni su i kuhani). Traži plodno i dobro propusno tlo, sunčani ili polusjenoviti položaj. U zemlji podnosi vapnenac, no na vrlo alkalnom tlu može postati klorotična. Može se saditi na kamenjarama, cvjetnim loncima i na otvorenom gdje se sadi pojedinačno ili za formiranje obruba. Otporna je na zagađeni gradski zrak. Neki varijeteti otporni su na sušu, dok drugi traže redovito zalijevanje. Stoga pri kupnji sadnica tražite informacije o zalijevanju, ali i o drugim zahtjevima biljke i visini.
Pasji trn
Pasji trn je mali grm koji nerijetko može narasti i kao drvo visine do 5 m. Glavni korijen duboko prodire u tlo, a korijenovi izdanci se prostiru puzavo i daleko od glavnog korijena. Grane su trnovite, glatke kore i tamnocrvenosmeđe boje. Listovi su linealni, nalik listovima vrbe, s donje strane bijelkasto sjajni. Cvjetovi su neugledni a plodovi su sjajne narančasto crvene boje, jajolikog oblika, oko 8 mm duge i oko 5 mm široke. Unutrašnjost ploda slična je orahu i većinom jednosjemena. Bobice imaju kiselkast, blago aromatičan i trpak okus. Cvate u travnju, a plodovi sazrijevaju u rujnu i listopadu.
Pasji trn samoniklo raste na pješčanim sprudovima uz more, na obalama rijeka i alpskih potoka. Biljka je po svojim zahtjevima vrlo skromna, voli vapnene podloge, a često se pojavljuje na pjeskovitim i šljunčanim tlima. Pasji trn vrlo je prikladan za učvršćivanje rahlih zemljišta koja kližu, pa se stoga dosta sadi na padinama i nagibima uz autoputove, a može se preporučiti i za sadnju prirodnih ograda. Pasji trn vrlo je omiljena biljka čijim se bobicama hrane ptice, pa ih se na taj način veže uz stanište biljke.
Kalikarpa
Kalikarpa je grmolika biljka iz porodice Verbenaceae. Do jeseni je ova biljka prilično neugledna, no tada počinju sazrijevati njeni plodovi, pa zasja u punom sjaju. Tada je prekrivena mnogobrojnim plodićima promjera 2 do 4 cm koji izgledaju kao male perlice, a tijekom sazrijevanja prvo su svijetlo plave boje koja postupno prelazi u tamno ljubičastu ili purpurnu. Plodovi, bobice zbog tih boja vrlo neobičnih u biljnom svijetu izgledaju gotovo neprirodno, kao da su obojane. Bobice se čvrsto drže na plodnoj grani i tako ostaju sve do Božića. Grančice kalikarpe vrlo su lijepe za dekoraciju i aranžmane. Plodovi su otrovni, no neke ih ptice ipak jedu, a cijela biljka sadrži tvar koja tjera komarce.
Kalikarpa raste grmoliko do 2,5 m visoko. Listovi su eliptični, pri vrhu zašiljeni, dugi 5 do 12 cm i tamnozelene boje. Na jesen poprimaju zanimljive narančaste do crvenkaste nijanse. Cvjetići su neupadljivi, svijetlo ljubičaste ili bijeloružičaste boje što ovisi o sorti. Poznato je oko stotinjak vrsta roda Callicarpa u svijetu koje uspijevaju uglavnom u tropskim i suptropskim krajevima Azije, Australije, sjeverne i srednje Amerike. U rasadnicima se najčešće može naći Callicarpa bodinieri “Profusion”.
Biserak
Biserak je grm uspravnog rasta koji naraste 2 do 3 m u visinu. Listovi su duguljasti, tamnozelene boje. Cvjetovi su crvenkastobijeli, cvatu od lipnja do rujna, a plodovi su mnogobrojne bobice koje dugo ostaju na granama, čak i zimi. Biljka nije zahtjevna po pitanju tla i položaja. Može uspijevati i na sjenovitim položajima. Može se koristiti kao živica, saditi u grupama ili pojedinačno.
Izvor: Gospodarski kalendar
