Zbog kratkih dana, toplog i suhog zraka u suvremenim interijerima, sobno bilje tijekom zime proživljava teže dane. Postoji doista velik broj vrsta sobnog bilja. Sve te vrste traže svjetlost, vodu, zrak i hraniva za svoj rast i razvoj. Potrebe im se razlikuju s obzirom na geografsko porijeklo i morfološka obilježja.
Sukulentne vrste, tustih, sočnih listova, porijeklom iz pustinjskih i polupustinjskih područja, ne zahtijevaju puno vode ni ljeti, a niti zimi. Odgovara im smještaj na svjetlom mjestu, a najčešće i izravna sunčeva svjetlost. Tijekom zime se mogu smjestiti i na svjetlu verandu ili svjetlo, prohladno stubište s temperaturama do 10-ak °C. U takvim uvjetima im treba smanjiti količinu vode, u suprotnom može doći do truljenja i propadanja cijele biljke. Ako se nalaze u boravišnom prostoru gdje su temperature prilagođene potrebama ljudi, potrebno je navodnjavanje svaka 2-3 tjedna. Na hladnom mjestu učestalost navodnjavanja može biti svaka 4-5 tjedana.
Potrebno je i biljke očistiti od prašine
Vrste porijeklom iz tropskih prašuma, kakve se najčešće i koriste u uređenju interijera kao lisnate lončanice, navikle su na konstantne temperature od 18 do 24 °C. Ako još na prirodnom staništu rastu u podnožju tropske šume, niti nizak intenzitet svjetla neće im biti problem. Na prirodnom staništu im tijekom cijele godine vladaju odgovarajući uvjeti za rast i razvoj. Tako ih nije potrebno sputavati ni u sobnom uzgoju.
S obzirom da je na našim geografskim širinama zimi sunce niže, vrlo često dublje osvjetljava unutrašnjost domova, a uz stalne temperature, sobnom bilju potrebno je i dalje osiguravati redovito navodnjavanje i prihranu. Potrebno je obratiti pozornost na smještaj posuda s biljkama. Listovi ne bi smjeli doticati vrele izvore topline ili biti izloženi struji toplog i suhog zraka. Jednako je važno da ne dotiču hladna prozorska stakla te da nisu na udaru hladnog zraka prilikom provjetravanja prostorija. Tropskim biljkama dobro će doći dodatno orošavanje kako bi se povećala vlaga zraka. Mogu se prskati kišnicom ili prokuhanom vodom sobne temperature.
Ako su biljke tijekom ljeta bile na otvorenom, kod unašanja u kuću neophodno je očistiti posude i biljke. Zatim ukloniti suhe i bolesne listove, ocvale cvjetove te provjeriti ima li na njima štetnika. Biljke se pregledavaju pažljivo, zavirujući pod svaki list, kao i vegetativni vrh. Tijekom zime, svakako je biljke potrebno redovito pregledavati, te povremeno očistiti listove od prašine kako bi do površine listova dolazilo dovoljno svjetla. Ako se u nekom interijeru nalaze biljke, potrebno je tijekom dana dignuti rolete i razmaknuti zavjese kako bi u prostoriju ušlo što je moguće više svjetla. Uz visoke temperature i nisku razinu svjetlosti doći do pojave blijedih, kržljavih izbojaka, a također i do odbacivanja listova.
Ponekad je vode previše
Zalijevanje je definitino mjera njege i održavanja koja zadaje najviše glavobolje vlasnicima biljaka. Više sobnog bilja strada od previše vode, nego zbog njenog nedostatka. Procijeniti kad je nekoj lončanici potrebno dodati vode. Najbolje je tako da se u supstrat gurne prst na dubinu od 3-4 cm. Ako je na toj dubini, gdje se razvija najveća masa korijena, supstrat suh, potrebno je navodnjavanje.
Većinu vrsta najbolje je zaliti većom količinom vode, a s manjom učestalošću. Petanestak minuta nakon zalijevanja izlije se višak vode iz tanjurića ili dekorativne posude. Pojedine vrste kao npr. anturijum, mirni ljiljan ne vole da se supstrat zasuši između zalijevanja. Ako im u supstratu nedostaje vode, listovi će se objesiti i klonuti. Ako se odmah zaliju, biljke će se oporaviti. Vrste koje imaju rozetu listova, nisko pri tlu kao npr. afričke ljubičice zalijeva se odozdo u tanjurić kako se ne bi povećavala vlaga zraka u zoni listova i time pogodovalo razvoju bolesti.
Za uspješan rast sobnog bilja, potrebno se svakako informirati o porijeklu same vrste te u skladu s time i njezinim izgledom, prilagoditi mjere njege i održavanja, prije svega smještaj s obzirom na izloženost suncu i zalijevanje.
