Mak (lat. Papaver somniferum L.) kao jednogodišnja biljka sadi se najčešće kao ukrasna biljka u vrtovima, ali i u druge svrhe – najpoznatije u farmaceutskoj industriji, ali i za potrebe pekarske i konditorske industrije. Najpoznatije vrste maka su vrtni i poljski mak. Još se razlikuju ostale vrste kao što su primjerice, islandski, orijentalni ili kalifornijski mak i sl.
Mak pripada uljaricama jer sjemenka sadrži ulje (40 – 55 % ulja), koje se može koristiti u razne svrhe od, ulja za kuhanje, ulje za salatu, pa do margarina. Mak za primjenu u kulinarstvu uzgaja se za proizvodnju sjemena i ima mali udio opijuma u tobolcu maka. Industrijski mak ima nešto veći udio alkaloida, dok se opijumski mak uzgaja prvenstveno za opijum.
Uzgoj u plodoredu
S ciljem smanjenja opasnosti od bolesti, mak treba uzgajati u plodoredu. Stoga, kao dobre pretkulture navode se strne žitarice, krumpir i zrnate mahunarke. Mak se na istoj površini može ponovno sijati nakon 4 do 5 godina. U drugoj polovici srpnja se odvija žetva maka i njegova posebnost je da mora u potpunosti dozrijeti. U suprotnom, sjeme će biti loše kvalitete. Neki podaci pokazuju kako se prinos sjemena kreće između 1 do 2 t/ha. Zbog visokog sadržaja ulja u sjemenu maka, ono se brzo mora sušiti u sušarama.
Prema podacima iz 2019. g. mak se uzgajao na oko 56.094 hektara, a proizvodnja sjemena maka u svijetu je bila oko 29.713 tona. Od toga se u Europi se mak uzgajao na oko 1.001 hektar, a proizvodnja je bila oko 1.092 tone. Prema podacima FAO-a (2021) za 2019. godinu vidljivo je kako se najveći udio uzgoja maka sjemena bilježi u Turskoj (27.288 tona), Palestini (1.333 tona), Srbiji (1.059 tona) i Makedoniji (33 tone). Turska i Srbija su zemlje koje bilježe rast u proizvodnji u 2019.g. u odnosu na 2018., 2016., ali i 2014. No, Turska je zemlja koja bilježi najveći rast od 1,1 % pa sve do 68 % u odnosu na 2014. g.
Prema podacima iz 2016. godine najvećim proizvođačem maka sjemena smatra se Češka s oko 28.000 tona te Turska (oko 18 tisuća tona), Španjolska (13 tisuća tona), Mađarska i Francuska (5.700 tona). U ,,Top 10” uz navedene, ulaze i zemlje, Slovačka, Njemačka, Austrija, Palestina. Češka se smatra najvećim svjetskim uzgajivačem maka sjemena, i smatra se zemljom koja određuje cijenu maka na tržištu. Od 2014. g. u Češkoj se uzgaja sjeme maka najčešće za prehrambenu industriju.
Potrošnja maka u Češkoj je oko 4.500 tona, dok je potrošnja po glavi stanovnika 430 g. To se smatra najvećom potrošnjom maka u svijetu. Češka je i najveći proizvođač i prodavač u svijetu, ali i u Europi. To pokazuju i podaci iz 2020.g. koji definiraju Češku kao najvećeg izvoznika još od 2006. g., a s druge strane Poljska je najveći uvoznik.
Uzgoj maka je lakši, zbog minimalne pripreme tla i niske potrebe za gnojivima. Nema potrebe za puno vode, u usporedbi s pšenicom koja se suši u vrijeme suše. Uz mak se vežu problemi u vrijeme žetve koja je većinom radno intenzivna, odnosno zahtjeva velike količine ljudskog rada te posljedično stvara visoki trošak rada.
Nedostatna proizvodnja u Hrvatskoj
Potrebe za sjemenom maka su u Hrvatskoj veće od domaće proizvodnje, a nedostatak proizvodnje se podmiruje uvozom. Prema podacima Ministarstva poljoprivrede u 2018. g. bilo je 17 uzgajivača maka. Oni su uzgajali na oko 25 hektara, dok se u 2019. g. bilježi rast, odnosno bio je 21 uzgajivač maka. Površine pod makom su bile oko 70 hektara.
Važno!
U Hrvatskoj, prema Pravilniku o uvjetima za uzgoj konoplje, načinu prijave uzgoja maka te uvjetima za posjedovanje opojnih droga u veterinarstvu (NN 18/12, 57/16) i Pravilniku o provedbi izravne potpore poljoprivredi i IAKS mjera ruralnog razvoja za 2021. godinu (NN 23/21, 52/21) u Hrvatskoj sav mak koji se uzgaja mora se prijaviti poljoprivrednoj inspekciji, 30 dana od datuma sjetve, zbog sadržaja alkaloida u tobolcima maka.
Podaci pokazuju kako je u Hrvatskoj uvoznik maka kompanija Šafram, a prema nekim podacima Šafram mak uvozi iz Češke. Upravo je tu vidljivo kako postoji prostor za uzgoj maka u prehrambene svrhe u Hrvatskoj. Osnovna stvar je da treba težiti proizvodnji većih količina kako bi se pokušale zadovoljiti potrebe većih prerađivača. S druge strane, treba osigurati otkup po prihvatljivim cijenama za poljoprivrednike, ali i za otkupljivače. U konačnici, zaključujemo kako je nedovoljno dostupnih istraživanja o proizvodnji maka za područje Hrvatske, a posebice ekonomike proizvodnje maka.
Izvor: Gospodarski kalendar
