Hranidba psa prilično se promijenila domestifikacijom i suživotom s čovjekom. Uz ljude su psi na neki način postali svejedi jer ponegdje još i danas čiste otpatke sa stolova, kolače i čokolade koji nisu hrana za pse. K tome su se morali privići i na hranu mliječnog porijekla, začinjenu i konzerviranu. Neku tako prerađenu hranu mogu nesmetano jesti dok je češće štetna za njihovo zdravlje.
Raznovrsna hrana i za pse
Psi su mesojedi, a za život im je potrebna hrana koja se sastoji od bjelančevina, ugljikohidrata, masti, vitamina i minerala. Izvor bjelančevina za psa koji je po prirodi mesojed u prvom redu je meso, a potrebe za njima mogu se namiriti i iz jaja, mlijeka i najmanje iz nekih biljaka. Pod mesom se podrazumijeva mišićje, ali i iznutrice poput pluća, jetra slezene, bubrega i ostalih unutarnjih dijelova koje životinje u divljini jedu sirove pa na taj način unose i vitamine i minerale. Jedino kosti nisu izvor bjelančevina nego samo minerala.
Što se tiče hrane biljnog podrijetla, psima pri sastavljanju obroka dajemo žgance, tjesteninu, rižu, zobene pahuljice, ječmenu kašu, a u manjim količinama i obareni kruh. Od povrća se koristi mrkva, blitva, špinat i slično. Povrće koje nadima poput graha, graška, kupusa i kelja nije dobro za pse.
Dijetalna vlakna koja su sastavljena od celuloze i za psa su neprobavljiva trebaju u hrani biti zastupljena do 5 % jer su balast i doprinose volumenu i učestalosti stolice.
Masti su također sastavni dio obroka pasa. One su dobro probavljive i mogu činiti do 20 % obroka, što ovisi o starosti i aktivnosti psa. Masti dolaze iz masnog tkiva i iznutrica te dijelom iz mesa. Ulja su isto izvor energije i biljnog su porijekla.
Kako pripremiti hranu?
Pripremi hrane treba posvetiti posebnu pozornost. Treba voditi računa o higijeni i o tome da se termičkom obradom gubi dio hranjiva i vitamina, a određeni dio minerala otapa se u vodi u kojoj kuhamo. Za pse bi bila najkvalitetnija sirova hrana, ali ona u sebi nosi opasnost od parazita i patogenih mikroorganizama. Zbog toga termička obrada, najčešće kuhanje, donosi više sigurnosti od smanjenja kvalitete hrane.
Potrebe pasa za određenom količinom i kvalitetom hrane mijenjaju se tijekom cijelog života. Količine ovise o veličini pasmine, starosti, uvjetima okoline, tjelesnoj aktivnosti ili reproduktivnom razdoblju. Često zaboravljamo da životinje tijekom jeseni i zime trebaju više i energijom bogate hrane u odnosu na ostali dio godine. To je zbog nasljedne pripreme za oskudno razdoblje i zbog povećane potrošnje za zagrijavanje tijela. Iste potrebe osjećaju i psi koji žive u grijanim stanovima pa o tome treba voditi računa da se ne udebljaju.
Oprezno s kostima u hranidbi pasa
Kostima nije mjesto u obroku psa, naročito onima koje prilikom lomljenja pucaju u obliku šiljaka kao cjevaste kosti peradi ili rebra. Ostale se mogu davati štencima dok ne odrastu i završe razvoj što je u dobi 9 do 12 mjeseci. Danas se psi uglavnom hrane gotovom, industrijski pripremljenom hranom. Ona je uravnotežena što se tiče hranjivih tvari. Mora biti što kvalitetnija (nerijetko znači i skuplja), prilagođena određenoj dobi, pasmini i fiziološkom stanju psa. Tako postoji hrana za štenad, mlađe ili starije pse, radne ili mirnije, rekonvalescente, skotne ili u laktaciji i mnoge druge kategorije o kojima se treba savjetovati prilikom kupnje hrane. Može biti suha ili vlažna u konzervama, foliji ili umjetnim ovicima. Ovaj oblik uvjetuje i potrebnu količinu vode.
Bilo bi dobro osigurati jedan kuhani mesni obrok tjedno uz dodatak žitarica i sirovog povrća. Okvirni omjer bi bio do 80 % energetske hrane (masti, ulja do 20 % ostalo žitarice) i 20 % bjelančevinske hrane (kvalitetnije meso i dio iznutrica). Ovi omjeri su promjenjivi i treba ih individualno prilagoditi svakom psu. To možemo jednostavno odrediti vaganjem u određenom razdoblju, praćenjem ponašanja, kvaliteti dlake i apetitu uz uvjet da je pas zdrav. O tome vodimo evidenciju i dođemo do najboljeg omjera.
Kontroliranjem količine pojedene hrane izbjeći ćemo premalu ili preveliku težinu. Ovdje usklađujemo kvalitetu i energetsku vrijednost hrane s potrebama psa.
Bilo kakva promjena u ritmu ili kvaliteti i vrsti hrane treba biti postupna kroz tjedan dana da se organizam i crijevna mikroflora mogu prilagoditi.
Hranu treba davati određenim ritmom. To znači da se daje u isto vrijeme, na istom mjestu i iz iste posude. Odraslim životinjama se daje 1 do 2 puta dnevno, a mlađima dok ne odrastu češće. Ako je obrok dvokratan onda je manji dio ujutro, a veći navečer. Probava traje 16 do 18 sati i tek nakon toga će psi osjetiti glad. Hrana bilo kuhana ili kupljena ne smije stajati cijeli dan u posudi i biti stalno dostupna. Također međuobroci u vidu raznih poslastica za pse čine zbrku u probavi hrane, ponašanju psa, a kod kućnih ljubimaca stalno trčkaranje i traženje nečega dodatnog.
Voda za piće mora biti stalno dostupna u čistim posudama kakve moraju biti i one za hranu.
