Dakle, otkup i cijene uljane repice ili sirovog ulja sve više određuju izravno zainteresirani, odnosno tržište. U takvoj situaciji naši proizvođači, da bi bili konkurentni na tržištu i ostvarili dobit, moraju značajno povećati prinose uljane repice. No nužno je da najmanje godinu dana unaprijed znaju otkupnu cijenu repice i troškove proizvodnje. Uvođenjem hibrida uljane repice i u našoj zemlji je zabilježen trend povećanja prosječnih prinosa po hektaru.
U nastavku navodimo osnove tehnologije proizvodnje uljane repice i nove spoznaje koje je neophodno primijeniti u cilju postizanja visokih prinosa (4 – 5 t/ha) te stabilne i rentabilne proizvodnje ove kulture.
Izbor tla
Uljana repica najbolje uspijeva na dubokim, humusom i kalcijem bogatim ilovasto-glinastim tlima. Vrlo dobre rezultate daje i na nešto vlažnijim, ali prozračnim i hranivima bogatim tlima. Za pravilan rast i razvoj biljke te za maksimalno formiranje svih komponenti prinosa, glavni korijen mora imati mogućnost dubokog prodiranja u tlo. Stoga joj ekstremno teška i zbita tla te tla s plitkim nepropusnim slojem ne odgovaraju. Manje su joj pogodna i plitka siromašna tla, a ne odgovaraju joj ni suha pjeskovita tla, kao ni tla s visokom razinom podzemne vode i močvarna tla. Korijen repice traži znatno više kisika nego korijen žitarica. Zbog toga joj neuređena tla s izraženim depresijama, u kojima se voda i kraće vrijeme zadržava tijekom jeseni ili zime, izrazito ne odgovaraju. Repica zahtjeva neutralnu do slabo alkalnu reakciju tla (pH 6,6- 7,6). Smatra se da je danas u Hrvatskoj više od 50 % obradivih površina kisele reakcije, a zakiseljavanje tla teče i dalje. Prvi i osnovni preduvjet za poznavanje tla i bilo kakve mjere poboljšanja je njegova analiza. Kada je pH tla nizak (ispod 5,5 u n-KCl) potrebno je provesti kalcizaciju (vapnjenje tla). Kalcizacija tla je osobito djelotvorna kod uljane repice. Kalcizacija se može provesti kao agromeliorativna mjera ako je glavni uzrok slabe plodnosti kisela reakcija tla ili kao tkz. dopunska kalcizacija ako se žele nadoknaditi gubitci kalcija nastali ispiranjem ili iznošenjem iz tla prinosom. Kalcizacija se provodi na suhom tlu, 20 – 30 dana prije sjetve, tako da se materijal za kalcizaciju dobro izmješa s tlom u cijelom volumenu mekote. Treba naglasiti da kalcizacija sama po sebi ne rješava problem plodnosti tla, već da bi došla do punog izražaja u tlu mora biti dovoljno humusa i biljnih hraniva (ili ih treba dodati). Kiselost tla je u nas, jedan od ograničavajućih čimbenika u postizanju većih prinosa uljane repice i ekonomičnosti njene proizvodnje.
Plodored
Visoki prinosi uljane repice mogu se postići samo uzgojem ove kulture u plodoredu. Uljanu repicu ne treba uzgajati na istom tlu najmanje četiri godine. Pri čestom ili još gore, ponovljenom uzgoju uljane repice na istoj površini postoji opasnost od prekomjernog nagomilavanja sve većeg broja štetnika i bolesti. Na površinama na kojima su uzgajani suncokret, soja, grašak i djeteline, repica se ne bi smjela uzgajati također četiri godine zbog osjetljivosti repice na bolesti i štetnike koji prezimljuju u reziduima tih kultura. Najčešći i najbolji predusjevi uljanoj repici su strne žitarice (osobito ozimi ječam), rani krumpir i ozime krmne smjese graška ili grahorice s žitaricama. Uljana repica je izvanredan predusjev za sve vrste žitarica, budući da rano napušta tlo i ostavlja dovoljno vremena za obradu tla. Osim toga, repica vraća u tlo više od 10 t/ha suhe tvari preko žetvenih ostataka i korjenove mase. Primjerice, u gornjoj Posavini na vertičnom hidromelioriranom amfigleju kao dobar plodored pokazao se: soja – ozima pšenica – uljana repica – kukuruz.
