Kako uspješno uzgojiti muškatnu tikvu?

Muškatna (butternut) tikva („bundeva šećerka“, „putar tikva“) izvanredne je kvalitete, okusa i specifičnog mirisa, zbog čega je vrlo tražena i cijenjena. Meso je debelo, sočno, slatko, fine konzistencije i tamno narančasto. Vrlo je bogata vitaminima i mineralima (sadrži čak 3,5 puta više vitamina A od mrkve) i ima visoku hranidbenu i zdravstvenu vrijednost.

Izvrstan je izvor složenih ugljikohidrata, vlakana, kao i niacina, β-karotena te kalija i željeza. Sadrži velike količine pektina koji veže štetne tvari iz probavnih organa i tako čisti organizam te olakšava izbacivanje mokraće, što pospješuje rad bubrega, srca i krvnih žila. Izvrsna je hrana i lijek za bolesnike s bubrežnim i žučnim kamencima, kroničnim hepatitisom, cirozom jetre, smetnjama u radu srca, smetnjama u izlučivanju otpadnih tvari. Može se pripremati na žaru, pržiti, pasirati za juhe ili pire, koristiti u složencima, umacima, namazima, za slatka jela, pite, a ukusna je i pripremljena na pari, kuhana ili pečena.

Lako rodi

Biljka ima vrlo intenzivan rani porast za koji može zahvaliti vrlo razvijenom korijenovom sustavu. Korijen može doprijeti do 2 m dubine, dok se glavnina korijenovog sustava razvija relativno plitko ispod površine tla. Biljka razvija puzajuću stabljiku (vriježu) dugačku i po nekoliko metara, na kojoj se pojavljuju krupni peterokrpasti listovi sa svijetlijim pjegama, vitice i jednospolni muški i ženski cvjetovi žute boje. Cvjetovi su na prvi pogled međusobno vrlo slični. Oba imaju žuti vjenčić, ali se kod ženskih cvjetova, ispod vjenčića, lako razaznaje plodnica u obliku male kruškolike bundeve. Muški se pojavljuju prvi, poslije 10 do 15 listova, dok se ženski pojavljuju relativno kasno na glavnoj vriježi tek poslije 20-og lista. Ostaju otvoreni dan-dva ovisno o vremenskim prilikama i mogućnosti oplodnje koju obavljaju insekti, najčešće pčele. Kad počne, cvatnja traje do jesenskih mrazeva. Muškatna tikva je stranooplodna biljka te se zbog križanja s drugim sortama vrlo lako izrodi. Plod muškatne tikve je najčešće kruškastog oblika, prosječne mase 1,5 do 2 kg i jako aromatičnog ukusa. Ispunjen je čvrstim mesom narančaste boje, ugodnog okusa i mirisa pa se može konzumirati i sirov. Na jednoj biljci može biti i više od 10 plodova, ali u uvjetima umjerene kontinentalne klime po biljci može dozrijeti 3 do 4 ploda. U proširenom dijelu ploda nalazi se oko 100 do 200 sjemenki. Boja zrelog ploda je, ovisno o sorti, svijetlo bijelo-žuta do narančasto-žuta.

Muškatna tikva je kao i ostale tikvenjače osjetljiva na niske temperature i mraz. Optimalna temperatura za nicanje je 22-24 °C i tada nikne za 3-4 dana. U vrijeme sjetve ili sadnje tlo bi trebalo biti zagrijano na minimalno 15 °C. Na temperaturi od 12 °C zaustavlja se rast. Za vrijeme ljetnih suša dobro bi bilo navodnjavati. Ubrani neoštećeni plodovi sa stapkom, vrlo dobro podnose skladištenje te se u prozračnom skladištu na temperaturi nešto iznad 0 °C mogu čuvati 6 do 9 mjeseci.

Odgovaraju joj rahla, humusna, pjeskovito-ilovasta tla koja se brzo zagrijavaju u proljeće. Slabo uspijeva na izrazito vlažnim tlima. Optimalna reakcija tla je neutralna do blago alkalna (pH 6,5 do 7,5). Ima velike zahtjeve u pogledu topline, vlage, svjetlosti i hraniva. Odgovaraju joj ravničarski i topli krajevi i tlo gnojeno stajnjakom (poboljšava rastresitost i propusnost tla).

Kad se sije i kako gnoji?

Na otvoreno se sije kad više nema opasnosti od kasnih proljetnih mrazeva. Sjetva se obavlja u kućice (3 sjemenke), na razmak 1-1,5 m unutar reda i 2-3 m između redova, ovisno o bujnosti sorte. Moguća je sjetva sijaćicom za kukuruz, svaki drugi red, tj. između redova 140 cm, a u redu 50 do 58 cm. U suvremenoj tehnologiji uzgoja muškatne tikve preporučuje se uzgoj iz presadnica s grudom supstrata zbog veće iskoristivosti sjemena. Presadnice se uzgajaju u polistirenskim kontejnerima volumena lončića 100 do 200 cm³ pri temperaturi od 15°C (noću) do 20°C (danju), a u fazi razvijena 2 do 3 prava lista mogu se saditi na otvorenom. Sadnja presadnica obavlja se nakon razdoblja moguće pojave kasnih mrazeva, što je u kontinentalnoj Hrvatskoj iza 15. svibnja, a u obalnom području početkom travnja.

Budući da muškatna tikva dobro reagira na gnojidbu organskim gnojivima preporučuje se osnovnom obradom unijeti 25 do 40 t/ha (250-400 kg/100m²) stajskog gnoja. Potrebna količina mineralnog gnojiva određuje se na temelju analize tla i planiranog prinosa, no orijentacijska preporuka za osnovnu gnojidbu je 400 do 500 kg/ha NPK 7:20:30 NPK. Tijekom vegetacije obavlja se folijarna prihana ili na većim površinama fertirigacija putem sustava za navodnjavanje kapanjem.

Literatura navodi da potrebe muškatne tikve za osnovnim hranivima iznose 58 kg/ha N te 113 kg/ha P₂O₅ i K₂O. Neki autori preporučuju prihranu dušikom u količini od 45 do 50 kg N/ha prije zatvaranja međurednog prostora, odnosno, 28 kg N/ha i 90 kg K₂O/ha 3 i 6 tjedana nakon sadnje. Drugi preporučaju dvije prihrane: prva s 50 kg N/ha prije zatvaranja redova, a druga folijarno ureom ili nekim kompleksnim folijarnim gnojivom s povećanom koncentracijom kalija. Što se tiče plodoreda, ne smije se saditi nakon biljaka iz porodice tikvenjača i ne smije se uzgajati na istoj površini 4 godine. Dobro se slaže s kukuruzom šećercem pa se on često sije uz rub gredice. Od njege usjeva potrebno je obaviti dobru i blagovremenu predsjetvenu pripremu tla. Tijekom vegetacije dva puta se obavlja međuredna kultivacija. Najefikasniji u borbi protiv korova je uzgoj na malču od crne polietilenske folije s postavljenim sustavom za navodnjavanje kapanjem. Muškatna tikva ima velike zahtjeve za vodom, naročito tijekom vrućih ljetnih dana pa je potrebno navodnjavati svaki ili svaki drugi dan. Prostor između folija potrebno plitko okopati ručno ili obraditi ručnom frezom. Nakon što se vriježe razrastu u potpunosti prekrivaju tlo te ne dozvoljavaju ponovno nicanje korova. Takva proizvodnja gotovo je identična ekološkoj te bi kao takva omogućila eko proizvođačima ostvarenje puno većih prihoda.

Po potrebi se obavlja tretiranje protiv pepelnice i plamenjače, čija pojava najviše ovisi o vremenskim prilikama tijekom vegetacije i o pridržavanju plodoreda. Bez pridržavanja plodoreda veća je mogućnost pojave ovih bolesti. Osim upotrebe dopuštenih sredstava za zaštitu bilja kratke karence, preporučuje se uzgoj otpornih sorti te uklanjanje i uništavanje zaraženih biljnih ostataka. S obzirom da viroze mogu izazvati značajnije smanjenje prinosa, potrebno je suzbijati lisne uši kao vektore, a biljke redovito pregledavati te uklanjati zaražene.

Plodovi muškatne tikve koriste se u fiziološkoj zrelosti, za što je potrebno 90 do 120 dana bez mraza. Pri uzgoju iz presadnica prva berba je moguća krajem srpnja, a pri uzgoju direktnom sjetvom sredinom ili krajem kolovoza. Nakon toga se do kraja vegetacije (prvog mraza) obavljaju još dvije ili tri berbe. Plodovi se beru u fiziološkoj zrelosti što se prepoznaje po karakteričnoj žuto-narančastoj boji i sušenju stapke. Istraživanjima je utvrđeno da se zriobom boja egzokarpa (kore) na plodu mijenja minimalno te je zbog toga glavni indikator fiziološke zrelosti boja mezokarpa (mesa) koja treba biti tipična za sortu. Za fiziološku zrelost muškatne tikve potrebno je oko 60 dana od trenutka zametanja plodova. Uz suvremenu tehnologiju uzgoja, očekivani prosječni prinos muškatne tikve je 30 t/ha. Nakon berbe tikve treba čuvati u hladnom, suhom i dobro ventiliranom skladištu pri temperaturi od 13 do 16°C i relativnoj vlazi zraka od 50 do 70 %. Drugi autori navode očekivani rok održivosti od 2 do 6 mjeseci (ovisno o sorti) za plodove skladištene pri temperaturi od 12,5 do 15°C.