Iako je u prošlom stoljeću ljekovito bilje bilo pomalo zaboravljeno, 21. stoljeće donosi sve veću popularizaciju prirode i prirodnih načina liječenja. Industrija ljekovitog i aromatičnog bilja na svjetskom tržištu ostvaruje prihod od preko 25 milijardi eura i prema predviđanjima očekuje rast. Prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije ljekovito bilje čine vrste čiji jedan ili više biljnih dijelova sadrže biološki aktivnu tvar koja se može koristiti u terapijske svrhe ili za kemijsko-farmaceutske sinteze. Prema regulativama EU da bi pripravak od ljekovitog bilja dobio licencu za prodaju na europskom tržištu, mora se dokazati da se koristio na tržištu zemalja EU minimalno 30 godina, odnosno barem 15 godina na tržištu EU i minimalno 30 na tržištu izvan Unije. Proizvođači ističu da je dobivanje licence skup proces, koji će smanjiti ponudu ljekovitog bilja, te time naštetiti proizvođačima i potrošačima.

Tradicija uzgoja

U Hrvatskoj postoji duga tradicija skupljanja i uzgoja ljekovitog bilja. U razdoblju od 1930. do Drugog svjetskog rata bila je glavni snabdjevač ljekovitim biljem zemalja srednje Europe, pa čak i SAD-a. Danas se ljekovito bilje uzgaja na malo više od 3.000 hektara, s ukupnom proizvodnjom od svega 2.600 tona, odnosno 0,8 t/ha. U proizvodnji dominira kamilica (oko 80%), koja je ujedno i jedna od rijetkih kultura s pozitivnom vanjskotrgovačkom bilancom. Nažalost, istovremeno uvozimo oko 750 tona raznih vrsta ljekovitog bilja, koje bi se moglo uzgajati na područjima Hrvatske u kojima nije previše razvijena konvencionalna poljoprivreda. Tako posebno veliki potencijal za ovu proizvodnju imaju Kordun, Banovina, Lika, Gorski kotar, kojima bi ta proizvodnja zasigurno pomogla u zadržavanju i privlačenju radno aktivnog stanovništva.

Ekonomski uspješna proizvodnja ljekovitog bilja moguća je na većim i manjim površinama, jer je višestruko isplativija od ratarstva. Tako je prihod od 1 ha crnog sljeza deset puta veći od prihoda s iste površine zasijane kukuruzom ili pšenicom, našim najčešćim kulturama. Međutim, za proizvodnju ljekovitog bilja potrebno je puno više fizičkog rada, jer je upotreba kemijskih sredstava strogo ograničena.

Kamilica

Proizvodnja kamilice nije previše složena, ali ju je potrebno proizvoditi na većim površinama (od 10 hektara na više) da bi se postigao zadovoljavajući prihod. Od 1 ha površine moguće je dobiti prosječno 500 kg cvijeta, koji se otkupljuje po 10 kn za kilogram. Prosječni troškovi proizvodnje kamilice su oko 4.000 kn/ha, pa je tako moguća zarada od nekih 1.000 kn/ha površine. Kada se tome dodaju poticaji koje daje država, po hektaru je moguće ostvariti nešto više od 3.000 kn. U Hrvatskoj proizvodnja kamilice je dosta proširena po Slavoniji i Podravini, a odgovara joj zaslanjeno zemljište na kojem se ne mogu uzgajati druge biljke. Berbu je moguće obavljati preuređenim žitnim kombajnom, koji u roku desetak sati obere 3-4 ha usjeva kamilice koji nije polegao, odnosno 12-16 t svježeg cvijeta. Prosječan prinos kada su optimalni klimatski uvjeti je 4 t svježeg cvijeta po ha, sa 60% cvijeta prve klase. Prinos može varirati od 0,3 do 0,5 kg/ha eteričnog ulja.

Lavanda

Za Dalmaciju i Istru karakterističan je uzgoj lavande, koja se pokazala uspješnom za uzgoj i u drugim krajevima Hrvatske. Žalosno je što se kraj savršenih ekoloških uvjeta za potrebe prerađivačke industrije lavanda uvozi, a njezinih polja je danas manje nego prije 30 godina. Uzgoj joj je vrlo ekonomičan, a može poslužiti i kao dobra paša za pčele. Lavanda na istom mjestu može ostati 15-20 godina, a mlada biljka je vrlo osjetljiva na sporo topive herbicide, pa se na mjestima gdje je bio kukuruz može saditi tek nakon dvije do tri godine. Dobiveno pokriće varijabilnog troška (doprinos pokriću) je bez poticaja države. Vidljiv je veliki udio troška ljudskog rada (28% varijabilnog troška), kao i troška gnojidbe (54% varijabilnog troška). Pri uzgoju lavande i lavandina najveći problem predstavljaju korovi, za koje je potrebno puno sati rada, osobito ako se radi o ekološkom načinu proizvodnje. Nasadi u puni rod ulaze u trećoj godini, a po grmu je moguće dobiti 1,0 – 1,5 kg cvijeta. Žetva lavande se obavlja obično ručno – srpom, jer suvremena mehanizacija zahtijeva velika ulaganja.

Arnika

U brdskoplaninskom području Europe, pa tako i kod nas u zapadnom dijelu Republike Hrvatske, autohtono raste arnika, brđanka ili gorska trava. Na svjetskom tržištu vlada velika potražnja za njenim cvijetom i korijenom, ali riječ je o zakonom zaštićenoj biljci koju je zabranjeno skupljati iz prirode. Stoga bi ovu biljku trebalo, uz pomoć stručnjaka, uvesti u komercijalan uzgoj. U uzgoju arnike kao dominirajući trošak javlja se trošak prijesadnica, koji čini 63% varijabilnog troška. Karakteristika uzgoja ljekovitog bilja, veliki trošak radne snage, vidljiv je i u ovoj proizvodnji i čini 20% varijabilnog troška. Može se reći da za uzgoj ljekovitog bilja Hrvatska svakako ima potencijala u svojoj nezagađenoj prirodi, otkup se može dogovoriti s prerađivačima ljekovitog bilja, što je svakako veliki plus za proizvođače. Eventualni problem može biti veća potreba za ljudskom radnom snagom, nego što je to kod uobičajenih ratarskih kultura, ali ljekovito bilje to svakako opravdava svojom profitabilnošću. Ovdje smo naveli samo neke vrste, a za uzgoj su moguće i brojne druge, kao npr. neven, kadulja, anđelika, sljez i brojne druge, čiju ekonomsku isplativost svakako treba ispitati u praksi.

Sve stručne tekstove objavljene u Gospodarskom listu u razdoblju od 2016. do 2020. godine čitajte i u našoj Digitalnoj kolekciji koju možete naručiti ovdje

Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje
Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje
Prethodni članakFolijarna prihrana vinove loze
Sljedeći članakNadjevena gnijezda
Gospodarski list
Gospodarski list je najstariji hrvatski časopis za poljoprivredu i selo koji i danas izlazi i koji je kroz tri stoljeća usmjeravao stručno, ekonomski i društveno hrvatskog seljaka i selo. Promicao je i čuvao običaje na selu i poljoprivredi i njegovao hrvatsku kulturu i jezik. List danas izlazi kao polumjesečnik na 72 stranice visoke kvalitete papira i višebojnog (kolor) tiska u formatu 210 x 275 mm. Zahvaljujući tradicionalno kvalitetnim i prije svega aktualnim i stručnim člancima, Gospodarski list stekao je vjerne, dugogodišnje pretplatnike i do danas zadržao status najpopularnijeg časopisa o poljoprivredi u Hrvatskoj. Kroz sva tri stoljeća Gospodarski list je izlazio zahvaljujući prije svega svojim vjernim pretplatnicima, poslovnim partnerima i oglašivačima, a u Gospodarskom listu surađuju najnapredniji ljudi pojedinog vremena, mnogi istaknuti znanstvenici, stručnjaci poljoprivredne proizvodnje, te mnogi drugi ugledni ljudi. Važno je napomenuti da Gospodarski list i danas kontinuitrano stvara nove vrijednosti kroz vrijedne projekte i inicijative; Gospodarski kalendar, biblioteka Obitelj i Gospodarstvo, biblioteka Hrvatsko povrće, Gospodarski oglasnik, televizijska emisija Dodir prirode, web izdanja, digitalizacija arhive 1842 – 1910 dostupne javnosti kroz projekt Hrvatska kulturna baština, izbor za najbolju poljoprivrednu ljekarnu, stručni seminar Hrvatsko povrće, stručni seminar CroVin, profilne stranice na društvenim mrežama, Društvo agrarnih novinara Hrvatske… Cilj Gospodarskog lista oduvijek je bio i ostat će prenošenje znanja, informacija i savjeta, kako bi poljoprivredna proizvodnja bila isplativa, a gospodari uspješniji.