Pelin kroz povijest
Ova izrazito aromatična biljna vrsta poznata pod znanstvenim nazivom Artemisia absinthium L. jedna je od najgorčih poznatih biljaka. Fraza „gorak kao pelin“, koja se vrlo često koristi u pravom ili prenesenom značenju, svakako ima svoj opravdan razlog. Kod nas se često spominje kao simbol tuge i jada, dok su ga stari Rimljani doživljavali na potpuno drugačiji način. Svoje su pobjednike nagrađivali napitkom od pelina, što je po njihovom shvaćanju bilo i davanje najvećeg bogatstva – dobrog zdravlja. Koristili su ga i Egipćani, te stari Grci kao antiseptik, stimulans i tonik.
Ekstrakt se dodavao u tintu za pisanje, kako miševi ne bi grizli knjige i pisane tekstove. U srednjem vijeku korišten je za uništavanje parazita. Absint, alkoholno piće pripremljeno od ekstrakta pelina, anisa, komorača i nekih drugih aromatičnih biljaka, krajem 19.st. postalo je omiljeno u krugu pariških umjetnika, filozofa i pisaca. Vjerovalo se da potiče kreativnost, inspiraciju i osjećaj za percepciju, te djeluje poput afrodizijaka. Međutim, zbog prekomjernog uživanja absinta zabilježeni su slučajevi oštećenja mozga, pa čak i smrti. Zbog čega je i bio zabranjen početkom 20.st.
Botanička svojstva
Biljka je prepoznatljiva po bijelim svilenkastim dlačicama koje gusto obrastaju cijelu biljku dajući joj srebrnast odsjaj, izrazito jakom i aromatičnom mirisu te gorkom okusu. Listovi su perasto razdijeljeni. Cvjetovi su skupljeni u neuglednim žutim cvjetnim glavicama. Cvate od lipnja do listopada. Samoniklo raste u uvjetima umjerene klime Europe, Azije i Sjeverne Amerike. Na hrvatskim prostorima samoniklo raste na suhim i sunčanim staništima duž Jadranske obale i otoka.
Kemijski sastav i ljekovitost
Eterično ulje pelina sadrži artabsin, anabsintin, tujon, azulen i dr. Ove djelatne tvari su uglavnom izrazito gorke, i baš zbog svoje gorčine imaju veliku ulogu u terapijskom djelovanju pelina. Utječu na receptore za gorki okus na jeziku i tako potiču lučenje želučanih žlijezda, te na taj način poboljšava probavu i apsorpciju hranjivih tvari. Pripravci od pelina čiste organizam od glista. Odlična su sredstva za liječenje žučnih tegoba, kao i za čišćenje krvi. Pelin posjeduje i protuupalno djelovanje, te djeluje kao blagi antidepresiv.
Uzgoj
U prirodi pelin nalazimo na osunčanim, kamenitim i toplim staništima. Stoga se i za njegov uzgoj preporuča odabir toplih i osunčanih terena zaklonjenih od vjetra. Najbolji rezultati postižu se na dobro propusnim tlima, koja su pjeskovita ili bogata skeletom, dobrog vodozračnog odnosa. Kao višegodišnja biljna vrsta ne uzgaja se u klasičnom plodoredu. Ugoj na istoj površini preporuča se 4-6 godina nakon čega se urod i kakvoća smanjuju. Pelin se najčešće razmnožava direktnom sjetvom sjemena ili sadnjom prethodno uzgojenih presadnica. Izravna sjetva sjemena obavlja se u rano proljeće (ožujak ili travanj), na razmak između redova od 40-50cm. Unutar reda od 15-30cm, za što je potrebno 3-4kg sjemena po ha.
Sjetva sjemena u topla ili hladna klijališta za proizvodnju presadnica obavlja se krajem veljače ili početkom ožujka, dok se sadnja na stalno mjesto provodi kada se biljke razviju do visine od 8 do 10 cm, odnosno u travnju ili svibnju. Preporuča se 40 do 50 cm razmaka između redova, te 20 do 30 cm unutar reda. Njega usjeva uključuje prihranu, okopavanje, kultiviranje, plijevljenje te zaštitu od bolesti i štetnika. Zbog gorkog okusa i intenzivnog mirisa ujedno je repelentna i insekticidna biljna vrsta, stoga se ne i javljaju veći problemi s bolestima i štetnicima, što uvelike olakšava uzgoj ove biljne vrste u skladu s propisima ekološke poljoprivrede, koja strogo zabranjuje uporaba kemijskih sredstava za zaštitu bilja.
Berba i prinos – pelin
Prva berba pelina obavlja se u drugoj vegetacijskog godini, s obzirom da u prvoj godini biljka ne cvate. Neodrvenjeli dijelovi biljke s cvjetovima i listovima beru se u punom cvatu jer je tada sadržaj gorkih tvari dva puta veći nego li prije same cvatnje. Prinos suhe herbe kreće se od 2 do 3 t/ha. Kod uzgoja je potrebna sušara jer se zelena masa odmah odvozi na sušenje na temperaturi do 40°C. Eterično ulje dobiva se destilacijom iz zelenih biljnih dijelova.
