Rod vrbovica (Epilobium) obuhvaća oko 160-200 vrsta zeljastih biljaka koje su rasprostranjene po cijeloj zemlji, izuzev tropskog područja. U našoj tradicionalnoj medicini vrbovica se nije baš koristila, iako imamo oko 15 vrsta vrbovica. Naziv su dobile prema obliku lista koji je sličan listu vrbe. Znanstveni naziv roda dolazi od grčkih riječi epi= na i lobium = ljuska, mahuna, što je vezano uz građu cvijeta.
U srednjem vijeku vrbovica je bila poznata kao biljka nadnaravnih moć,i pa se koristila za duhovne obrede i za zaštitu od uroka, udara groma i bolesti. Tek početkom 16. stoljeća počela se koristiti u narodnoj medicini kod bolesti bubrega, želuca i crijeva da bi u 19. stoljeću potpuno pala u zaborav. Planetarno poznata postala je 70– ih godina prošlog stoljeća zahvaljujući poznatoj austrijskoj travarki Mariji Treben.
U svojoj knjizi “Zdravlje iz Božje ljekarne” ona opisuje čudotvornu moć sitnocvjetne vrbovice (Epilobium parviflorum) kod bolesti prostate i mjehura. Prema njenim saznanjima, kod navedenih tegoba mogu se koristiti i druge vrste vrbovica sa sitnim cvjetovima crvenkaste, svijetloružičaste ili gotovo bjelkaste boje: E. montanum- planinska vrbovica, E. roseum – ružičasta vrbovica, E. obscurum- tamna vrbovica, E. lanceolatum- suličasta vrbovica, E. collinum- brežuljkava vrbovica, E. palustre- močvarna vrbovica, E. fleischeri- šljunkovita vrbovica i E. anagalidifolium- alpska vrbovica.
Sitnocvjetna vrbovica (Epilobium parviflorum L.)
Trajnica je iz porodice pupoljki (Onagraceae). U narodu je poznata pod imenima vrbovica, vrbolika ili vrbovac.U proljeće iz rozete prizemnih listova izraste okrugla stabljika visine do 80 cm, u gornjem dijelu slabo razgranata, a u donjem često crvenkasta. Pri vrhu stabljike i ogranaka pojavljuju se od lipnja do rujna sitni, svijetloružičasti cvjetovi koji imaju do 12 mm u promjeru. Plod je izduženi tobolac, sličan mahuni, koji nakon dozrijevanja uzdužno puca na četiri dijela iz kojeg ispadaju brojne sitne, crne sjemenke s karakterističnim čuperkom dlačica.
STANIŠTE Biljka najčešće raste u većim nakupinama na vlažnim mjestima, uz jarke, obale rijeka, po vlažnim šumskim čistinama i prosjecima.
SKUPLJANJE Biljka se bere u vrijeme cvatnje. Najbolje je stabljiku na sredini odrezati ili odlomiti jer je krhka. Biljka tada pušta postrane izdanke i može se nakon nekog vremena ponovo skupljati. Usitnjava se svježa i suši u tankom sloju, na suhom i zračnom mjestu, zaštićenom od svjetla, a zatim čuva u odgovarajućoj ambalaži (staklenim bocama, papirnatim vrećama, kartonskim kutijama).
LJEKOVITE TVARI Najznačajnije djelatne tvari su flavonoidi (kvercetin, miricetin), trjeslovine, triterpenske kiseline, fitosteroli, sluzi i pektini.
LJEKOVITO DJELOVANJE Pripravci od vrbovice djeluju antibakterijski, protuupalno i antioksidativno. Pročišćavaju organizam, održavaju zdravlje urološkog trakta (mokraćni mjehur, bubrezi, prostata) i otklanjaju različite urološke tegobe. Istraživanja su pokazala da ekstrakt vrbovice sprječava rast bakterije Escherichia coli.
Posebnu pažnju zaslužuje vrbovica kod benigne hiperplazije, tj. dobroćudnog povećanja prostate. Zato jer olakšava tegobe vezane uz otežano, učestalo i nepotpuno mokrenje. Istraživanjima je potvrđena opravdanost takvog korištenja jer je dokazano da sastojci vrbovice, elaginini enoterin A i enoterin B, zaustavljaju rast dvaju enzima, 5-alfa reduktaze i aromataze, koji se povezuju s tom bolešću. 5-alfa reduktaza je enzim koji pretvara muški spolni hormon testosteron u snažan dihidrotestosteron koji, kažu znanstvenici, uzrokuje bujanje tkiva prostate. Inhibitori tih enzima koriste se i u lijekovima protiv benigne hiperplazije prostate.
Navedeni enzimi imaju ključnu ulogu i u razvoju karcinoma prostate. Vrbovica se može preporučiti i ženama sklonim čestim infekcijama mokraćnih organa, kao i kod dugotrajnih upala vezanih uz bakteriju Escherichiu coli i druge bakterije.
Pripravljanje čaja Čajnu žlicu suhe, usitnjene biljke preliti s 2,5 dl kipuće vode i procijediti nakon 5-10 min. Piti dvije šalice čaja dnevno, ujutro natašte i navečer pola sata prije jela. Napomena: prekomjerno pijenje čaja može izazvati želučane i crijevne tegobe. Čaj se ne preporučuje trudnicama i dojiljama.
Među ljekovitim biljkama za bolesti prostate i mokraćnih puteva svakako treba spomenuti i neke dobro poznate biljke: korijen koprive, list breze, zlatnicu, preslicu, i ivanjsko cvijeće. Kod problema s prostatom i mokraćnim mjehurom dobro je piti čajne mješavine od vrbovice i navedenog bilja kroz duže vrijeme.
Pripravljanje tinkture 100 grama suhe, usitnjene biljke preliti s pola litre 70%-tnog etilnog alkohola i ostaviti na sobnoj temperaturi 3-4 tjedna, uz povremeno miješanje. Procijediti i čuvati u tamnoj boci. Piti dva puta dnevno po 20 kapi u malo vode.
Zdravlju prostate pridonosi prehrana bogata vitaminima i mineralima, a od osobite je važnosti cink. Najviše ga ima u orašastom voću, sjemenkama bundeve, jajima, školjkama, crnom kruhu i integralnim žitaricama. Ne treba zanemariti niti važnost vitamina B6 (ima ga u mahunarkama i pivskom kvascu), vitamina E ( dobar izvor su pšenične klice) i vitamina D ( ima ga u ribljem ulju i mliječnim proizvodima).
Prema Mariji Treben kod tegoba s prostatom ne treba koristiti dvije vrste vrbovice: uskolisnu vrbovicu (vrbolika, kiprej), za koju ona navodi da se u narodu naziva i „zloduh“ i dlakavu vrbovicu. Obje se uz malo pažnje gotovo i ne mogu zamijeniti sa sitnocvjetnom vrbovicom.
Uskolisna (Epilobium angustifolium)
Biljka poznata u narodu kao uskolisna vrbovica, vrbolika, kiprovina, svilovina, ciperje ili kiprej. Prema novijoj sistematici ne svrstava se u rod vrbovica nego u novi rod Chamanereion – kiprej i dolazi pod nazivom Chamaenerion angustifolium (L) Holub. – uskolisni kiprej. Najčešće raste na šumskim čistinama, požarištima , uz rubove šumskih puteva, željezničke pruge i nasipe.
Engleski naziv biljke je fireweed, što upućuje na njenu sposobnost da se brzo regenerira nakon požara. U tlu biljka ima dugi puzeći podanak s vriježama koji sadrži dosta škroba i šećera. U SAD-u i Kanadi podanak vrbovice koristi se kao zaslađivač. Svježi podanak može se jesti sirov i pripremljen kao šparoge. U vrijeme oskudice stanovnici sjevernih krajeva sušili su ga i mljeli u brašno.
U Rusiji se iz brašna vrbolike proizvodio alkohol. Iz podanka izrasta uspravna, okrugla, i crvenkasta, najčešće nerazgranjena stabljika visine do 2 metra. Listovi sadrže gorke tvari, sluzi, pektine. Bogati su vitaminom C (70-90 mg%), provitaminom A i brojnim mineralima. Iz mladih izbojaka i listova pripremaju se salate, juhe i variva, obično u kombinaciji s drugim lisnatim povrćem. Biljka cvate oko 30 dana u razdoblju od lipnja do rujna i dobra je medonosna biljka.
Osušeni cvjetovi koriste se za pripremu čaja koji ima ugodan okus meda. Sjemenke imaju duge svilenkaste čuperke (otuda naziv svilovina) i raznose se vjetrom na udaljenost od 10 i više km. Masno ulje iz sjemenki također se može koristiti za hranu.
Čaj od Vrbovice
Priprema čaja: 1 čajnu žlicu suhih, usitnjenih listova uskolisne vrbolike preliti s 2,5 dl kipuće vode. Ostaviti poklopljeno desetak minuta i procijediti. Piti jednu do dvije šalice čaja tijekom dana, pola sata prije jela. Uvijek piti svježe pripremljen čaj, po želji zaslađen s malo meda.
S upotrebom čaja od kiprovine treba biti oprezan, jer neki od njenih naziva upućuju na moguće halucinogeno djelovanje. U narodnoj medicine čaj od listova uskolisne vrbovice koristi se za otklanjanje psihičke napetosti, nervoze, razdražljivosti, straha, tjeskobe, glavobolje, nesanice, akutnih proljeva, upale želuca i crijeva.
Nekada se osobito cijenio čaj dobiven od listova koji su prije sušenja bili izloženi prirodnoj fermentaciji. U carskoj Rusiji velike količine listova vrbolike prerađivale su se u čaj poznat kao “koporski čaj”. Prema mjestu (nedaleko tadašnjeg Petrograda) u kojem je bila tvornica za njegovu preradu.
Dlakava vrbovica (Epilobium hirsutum)
Trajnica s uspravnom, razgranatom, gusto dlakavom, do 2 m visokom stabljikom. Listovi su sjedeći i obuhvaćaju stabljiku. Veliki ljubičasto ružičasti cvjetovi imaju četiri urezane latice duge do 16 mm. Raste na vlažnim i mokrim staništima, po močvarama, obalama rijeka i potoka. Pripravci ove vrbovice nisu djelotvorni za tegobe s prostatom.
