Kamilica (lat. Matricaria chamomilla) je jednogodišnja biljka raširena u cijelom svijetu, a za njen uzgoj pogodna je umjereno vlažna topla klima. Može se uzgajati kao monokultura, ali je intenzivno ne treba uzgajati duže od dvije godine. Kamilica se uspješno uzgaja na svim tlima, osim na vrlo rastresitom vapnenačkom tlu.

U Hrvatskoj, kamilica se uglavnom uzgaja na lakšim pjeskovitim tlima slabije plodnosti. Tržište za kamilicu zadnje 4 godine se povećava. Ljekovito bilje se prema dostupnim podacima HGK iz 2018. g. najviše se izvozilo u Njemačku, pa potom u Italiju i Češku. Od toga 90% otpada na kamilicu. Prema podacima Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju kamilica se u nas u 2019.g. najviše uzgajala u Virovitičko – podravskoj te Osječko- baranjskoj županiji. Ukupno se prošle godine u nas proizvodilo kamilice na 5.574 ha.

 Zahtijeva umjerenu klimu

Na plodnijim tlima dolazi do intenzivnijeg rasta, što može biti uzrok neujednačenog dozrijevanja koje otežava berbu, a i veća je mogućnost polijeganja usjeva. Na teškom, nepropusnom tlu tipa pseudogleja postižu se dobri prinosi visokokvalitetnog cvijeta. Kamilica zahtijeva umjerenu klimu i srednje temperature, a klija i raste već pri 6 °C. Optimalna temperatura za rast i razvoj 20 do 25 °C. Tehnologija uzgoja ekološke kamilice ne razlikuje se u mnogočemu u odnosu na proizvodnju kamilice u konvencionalnom načinu uzgoja. Agrotehnika je identična, tako da su priprema tla, sjetva, berba, sušenje identični za oba načina uzgoja kamilice.

sjetva kamilice
Optimalna temperatura za rast i razvoj kamilice je od 20 do 25 °C
sjetva kamilice
Prerada kamilice (www.dam.com.hr)

Kako pripremiti tlo?

Priprema tla vrlo je važna za uspješnu proizvodnju kamilice. Zbog ranog roka sjetve, u prvoj se godini proizvodnje odmah poslije žetve predusjeva tlo mora plitko izorati. Površinu prije sjetve ne treba orati dublje od 25 cm. Međutim, mora se odmah obaviti zatvaranje brazde i priprema sjetvenog sloja kako se ne bi tlo previše isušilo. Bitno je prije sjetve površinu izvaljati. Ovisno o tipu tla i strukturi površinskog sloja, valjanje se obavlja u dva do tri prohoda. Točnije, sve dok se ne dobije ravna i zbijena površina na kojoj nema tragova propadanja sijaćice.

U našim je uvjetima opravdana sjetva kamilice najkasnije do kraja veljače, a optimalni su jesenski rokovi od sredine rujna do kraja listopada. Budući da se zbog povećane potražnje za cvijetom i eteričnim uljem kamilice povećavaju sjetvene površine, sve veći problem postaje berba cvijeta koja se može riješiti s više rokova sjetve. Time se osigurava manje ili više produženo vrijeme cvjetanja. Prvi je rok sjetve kraj rujna, a posljednji početak studenoga. Ako je pravilan raspored oborina u jesen, postižu se produženim rokovima sjetve zadovoljavajući učinci.

U izrazito sušnim jesenima, kakve su u kontinentalnom području vrlo česte, usjevi brže niču i rastu brže i ujednačenije ako se sjetva kamilice obavi u drugom roku. U takvim uvjetima obilne jutarnje rose vlaže površinu tla, a kako su dnevne temperature umjerene, površina se tla ne isušuje. Proljetna sjetva se ne preporučuje jer su prinosi do 40 % manji. Kamilica se sije plošno po površini jer sjeme klija samo ako ima dovoljno svjetlosti. Za sjetvu se iskorištava mješavina u kojoj je 25-30 % sjemena, a ostatak je pulvis odgovarajuće sorte.

Ovisno o klijavosti sjemena i o sorti, potrebno je 7 do 9 kg mješavine po hektaru. Sjetva kamilice obavlja se u jednom prohodu kombiniranim ratilom sastavljenim od rotobrane, glatkog valjka i sijaćice.

U sijaćicu koja se koristi u sjetvi kamilice može biti preinačena sijaćica za žito sa koje su uklonjeni ulagači sjemena pa sjeme kamilice izravno iz spremnika pada na površinu tla s visine od cca 1 m i ravnomjerno se raspodjeli po površini tla. Zbog načina sjetve i veličine sjemena kamilice (masa 1.000 zrna je 0,02 – 0,05 g), vjetar utječe na sjetvu pa se sjetva mora prekinuti ako vjetar počne zanositi sjeme. Sjetvom na ovaj način smanjuje se opterećenje na tlo (čuva se struktura tla). Umjesto u dva ili tri pojedinačna prohoda sjetva se obavlja u jednom prohodu zajedno s predsjetvenom pripremom tla. Tako se smanjuju troškovi i predsjetvene pripreme tla i sjetve. Posije li se kamilica u prvom roku sjetve, obavezno još jedanput treba izvaljati površinu. To nije potrebno pri kasnijem roku jer tada je tlo vlažnije.

(nastavlja se)

Prethodni članakU Motovunu otvorena prva istarska banka vina
Sljedeći članakKretanje usporava starenje
dr.sc. Renata Erhatić
Dr.sc. Renata Erhatić diplomirala je na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Na istom je fakultetu stekla stupanj magistra znanosti obranom magistarskog rada „Prinos i sadržaj biogenih elemenata ploda rajčice kao rezultat koncentracije NaCl-a u hranjivoj otopini“. Doktorsku disertaciju pod naslovom “Utjecaj supstrata i gnojidbe na rast, razvoj i kemijski sastav mirisave ljubičice (Viola odorata L.)“ obranila je 2012. Na Visokome gospodarskom učilištu u Križevcima radi od 2003., najprije kao stručni suradnik, potom kao predavač i viši predavač, a od 2018. kao profesor visoke škole. Također je izabrana u znanstveno zvanje znanstvenog suradnika iz područja biotehničkih znanosti. Na Preddiplomskom stručnom studiju Poljoprivreda predaje predmete Ljekovito i aromatično bilje, Bobičasto voće, Žitarice i Zrnate mahunarke, a na Specijalističkom diplomskom stručnom studiju Poljoprivreda nositeljica je predmeta Uzgoj ljekovitog i aromatičnog bilja u ekološkoj i održivoj proizvodnji. Od prvih dana zaposlenja na Visokom gospodarskom učilištu uključena je u stručni i znanstveno-istraživački rad. Objavila je elektronički nastavni materijal „Egzotične ljekovite biljne vrste“ te je sudjelovala u izradi priručnika „Korištenje kompostiranog biorazgradivog komunalnog otpada u održivoj poljoprivrednoj proizvodnji”. Sudjelovala je na brojnim domaćim i međunarodnim konferencijama te je objavila 80 znanstvenih i stručnih radova. Radila je na dva VIP projekta MPŠVG: „Unapređenje proizvodnje povrća korištenjem kalemljenih presadnica“ i „Korištenje kompostiranog biorazgradivog komunalnog otpada u održivoj poljoprivrednoj proizvodnji“ te dva znanstvena projekta: TEUCLIC „Taxonomy, Ecology and Utilization of Carob Tree (Cerotonia siliqua L.) and Bay Laurel (Laurus nobilis L.)“ i „Procjena adaptabilnosti hrvatskog sortimenta kukuruza i soje u funkciji oplemenjivanja za tolerantnost na sušu–AGRO-DROUGHT-ADAPT“. U sklopu navedenih projekata objavljeno je nekoliko znanstvenih, stručnih, završnih i diplomskih radova koji su predstavljeni na međunarodnim konferencijama. U sklopu Erasmus programa mobilnosti osposobljavala se na nekoliko visokoškolskih ustanova u inozemstvu.