Biodinamička poljoprivreda smatra se “nadstandardom” ekološkog uzgoja. Glavne razlike između ove dvije metode su u jedinstvenim pripravcima i nekim dodatnim pravilima koji se primjenjuju u biodinamičkoj poljoprivredi.
Osnova za biodinamiku i ekološku proizvodnju je Poljoprivredni tečaj koji je u ljeto 1924. dr. Rudolf Steiner (1861-1925) predstavio skupini od 111 poljoprivrednika u Koberwitzu u Njemačkoj (sada Kobierzyce, Poljska).
Koncept biodinamike dobiva sve veću popularnost u cijelom svijetu, iako je broj farmi, operatera i distributera daleko ispod rezultata ekološke poljoprivrede. Svjetska karta biodinamičke poljoprivrede obuhvaća 55 zemalja svijeta i ukupno 251.842 biodinamičkih certificirana hektara. Biodinamičko poljodjelstvo rodonačelnik je organske poljoprivrede.
Podaci pokazuju stabilan rast u posljednjih osamnaest godina – broj poljoprivrednih gospodarstava povećan je za više od 47 %. Neke su varijacije uočene između 2004. i 2007. godine, gdje se broj farmi značajno povećao. Rast je povezan s osnivanjem Međunarodne biodinamičke asocijacije i Vijeća te podizanjem svijesti u vezi s održivošću i bioraznolikošću.
Statistički podaci za biodinamičku poljoprivredu, koji nam daju sadašnje stanje, potcjenjeni su jer statistika obuhvaća samo certificirane proizvođače. Dakle, previđaju farme koje se bave tom diferenciranom poljoprivredom, ali nisu certificirane. Certifikacija je opcija o kojoj odlučuje vlasnik odnosno proizvođač, s iznimkom samo države Sikkim u Indiji, gdje je Vlada uredbom odredila da je cijela država u organskoj-ekološkoj proizvodnji.
Ono što nas veseli je ujedno i porast proizvođača koji su u primarnoj ekološkoj proizvodnji u Hrvatskoj, na temelju čega se može povući i paralela potencijalnog rasta biodinamičke proizvodnje kod nas.
Budućnost poljoprivrede generalno je poticanje razvoja alternativnih postupaka ili tehnika kako bi se smanjila ovisnost o upotrebi konvencionalnih pesticida kroz sustave ekološke poljoprivrede i nad standarda biodinamičke jer je prema sadašnjim smjernicama „Zelenog plana“ Europske unije to jedini održivi način poljoprivrednog gospodarenja.
Izvor: Gospodarski kalendar
