Samim ulaskom Republike Hrvatske u punopravno članstvo Europske unije došlo je do značajnijih promjena glede uvjeta pod kojima svi poslovni subjekti iz Republike Hrvatske, odnosno fizičke i pravne osobe mogu privremeno i povremeno pružati usluge na jedinstvenom europskom tržištu, bez obveze da se poslovno nastane u toj državi. Stoga je Republika Hrvatska kao članica Europske unije ostvarila mogućnost slobodnog pristupa tržištu od 500 milijuna potrošača.
Poslovni nastan
Temeljem prava na poslovni nastan, hrvatskim državljanima i hrvatskim trgovačkim društvima omogućeno započinjanje i obavljanje gospodarske djelatnosti u jednoj ili više država članica Unije, kao samozaposlene osobe ili osnivanjem trgovačkih društava, podružnica ili zastupništva pod istim uvjetima kao i državljani drugih država članica.
Prekogranično pružanje usluga na jedinstvenom europskom tržištu kao jedno od ukupno 33 poglavlja pravne stečevine Europske unije (aquis communautaire), predstavlja jednu od tzv. četiri temeljne slobode na kojima počiva unutarnje tržište Europske unije, a što obuhvaća – slobodu kretanja roba, usluga, osoba i kapitala. Acquis communautaire predstavlja skup prava i obaveza koje obvezuje i povezuje sve države članice unutar Europske unije.
Jedinstveno unutarnje tržište Europske unije
Europska unija je iznimno zainteresirana za daljnji razvoj jedinstvenog unutarnjeg tržišta koje donosi izvanredne prednosti i stvara nove prilike za ekonomski rast. U vrijeme današnje globalne ekonomske krize, prioritet se mora dati mjerama koje će poticati rast i zaposlenost. U tome Jedinstveno tržište ima ključnu ulogu i to ostvarivanjem mjera koje promiču ekonomski rast, stvaraju nova radna mjesta i promiču konkurentnost. Obzirom da pružanje usluga čini značajan dio ukupnoga bruto nacionalnoga proizvoda Europske unije, stoga nije neobično da je jedan od ciljeva uspostave unutarnjega tržišta u Europskoj uniji osiguravanje slobodnoga pružanja usluga na području Europske unije svim njezinim građanima.
Jedan od važnih dijelova jedinstvenog tržišta je i malo i srednje poduzetništvo. U Europskoj uniji postoji 21 milijun takvih poduzeća, koja čine oko 99% svih poduzeća u EU, a od njih je 90% mikropoduzeća s manje od 10 zaposlenih. Ta mala poduzeća čine 53% svih radnih mjesta u Europi pa se može zaključiti da je njihova važnost za europsku ekonomiju iznimna.
Poduzetnicima u Europskoj uniji od 1. srpnja 2013. godine i hrvatskim poduzetnicima na raspolaganju je portal Europske komisije EUGO.network http://ec.europa.eu/internal_market/eu-go/ čime se na praktičan način želi olakšati poslovanje poduzetnicima, koji na navedenom portalu mogu naći sve detaljne informacije o uvjetima i načinu pružanja usluga, osnivanju trgovačkih društava i podružnica u državama članicama. EUGO network je internetski portal Europske komisije koji na jednom mjestu okuplja mrežu jedinstvenih kontaktnih točaka (PSC-Points of Single Contact) svih država članica (osnivanje Jedinstvene kontaktne točke je jedna od odredbi Direktive o uslugama i kao takva obvezna za svaku državu članicu.)
Slobodno tržište usluga u Republici Hrvatskoj
Opći okvir za slobodno tržište usluga u Republici Hrvatskoj u području prava poslovnog nastana i slobode pružanja usluga uređen je Zakonom o uslugama (NN 80/11), kojime je implementirana EU Direktiva 2006/123/EZ o uslugama na unutarnjem tržištu. Zakon o uslugama pokriva široki segment tržišnih usluga. Zakonom je ukinuta obveza registracije sjedišta poslovanja u Hrvatskoj pružateljima usluga prethodno registriranim u bilo kojoj državi ugovornici Europskog gospodarskog prostora. Također, pružatelji usluga registrirani u Hrvatskoj imaju istu slobodu pružanja usluga na cijelom Europskom gospodarskom prostoru, bez obveze ponovne registracije poslovanja.
Odobrenje za obavljanje uslužnih djelatnosti
Prije prvog pružanja usluga u drugoj državi članici Europske unije potrebno je podnijeti prijavu o najavi pružanja prekograničnih usluga nadležnom tijelu sukladno Direktivi 2005/36/EC o priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija, time da se u postupku davanja odobrenja za ostvarenje prava ne smije se od pružatelja usluge zahtijevati ponovno ispunjenje uvjeta koji su istovrijedni ili po vrsti i svrsi usporedivi s uvjetima koji su već ispunjeni u Republici Hrvatskoj ili u drugoj državi ugovornici EGP-a. Na temelju dobivenog odobrenja pružatelj usluge može obavljati uslužnu djelatnost na cijelom teritoriju Republike Hrvatske, uključujući osnivanje agencija, društava kćeri, podružnica ili ureda, osim ako novo odobrenje za ostvarenje prava na poslovni nastan ili ograničenje odobrenja za ostvarenje prava na poslovni nastan za određeni dio državnog teritorija nije opravdano prevladavajućom kategorijom javnog interesa. Međutim, unatoč činjenici da je Republika Hrvatska postala članicom Europske unije 1. srpnja 2013. godine, samo je djelomično riješen problem u svezi postupka privremenog i povremenog pružanja usluga od strane poslovnih subjekata iz Republike Hrvatske u državama Europske unije. Naime, navedeno je omogućeno samo pravnim subjektima (tvrtkama, podružnicama), dok fizičke osobe navedeno pravo ne mogu ostvariti, jer za njih još uvijek nije donesen podzakonski akt i određeno nadležno regulatorno tijelo koje bi trebalo izdavati potvrde o stečenoj naobrazbi (tzv. EU potvrdu), koja bi im omogućila da privremeno i povremeno pružaju svoje usluge unutar drugih država članica Europske unije.
Kategorije usluga na koje se primjenjuje Zakon o uslugama
Zakon o uslugama primjenjuje se na usluge poslovnog savjetovanja, turizam, ugostiteljstvo i smještaj, posredovanje u prometu nekretnina, prodaju i distribuciju, graditeljstvo, izdavaštvo i medije, edukaciju i većinu profesionalnih usluga, odvjetništvo i nove usluge.
Uvjeti za obavljanje djelatnosti stečenih u državi od kuda dolazi pružatelj usluge
Dokaz o odgovarajućoj stručnoj kvalifikaciji izdaju nadležna tijela države ugovornice EEP-a, te moraju potvrđivati minimalno onu razinu stručne kvalifikacije koja neposredno prethodi razini kvalifikacije koja se zahtijeva u Republici Hrvatskoj Nadležno tijelo mora dopustiti pristup profesiji kandidatu koji:
a) je stekao stručnu kvalifikaciju u državi ugovornici EEP-a i posjeduje potvrdu o kompetencijama ili dokaz o formalnoj osposobljenosti koji traži država ugovornica EEPa za obavljanje regulirane profesije,
b) je obavljao tu profesiju u punom radnom vremenu najmanje dvije godine u zadnjih deset godina u državi ugovornici EEPa u kojoj ta profesija nije regulirana, pod uvjetom da kandidat posjeduje jednu ili više potvrda o kompetencijama ili dokaza o formalnoj osposobljenosti.
Postupanje nadležnog tijela
1) Prijem zahtjeva pružatelja usluge
2) Ukoliko zahtjev nije potpun, obavještavanje kandidata u roku od mjesec dana da je zahtjev potpun ili da ga u daljnjem roku od 90 dana dopuni
3) Kada opravdana sumnja, potvrda o autentičnosti od nadležnih tijela države kandidata
4) Odluka se donosi najkasnije u roku od tri mjeseca od dostave potpunog zahtjeva
5) Šutnja administracije – kao da je zahtjev odobren
Kod obrtničke, trgovačke i industrijske djelatnosti dolazi do automatskog priznavanja stečene stručne kvalifikacije na temelju profesionalnog iskustva. Međutim, ukoliko nisu za to ispunjeni uvjeti primjenjuje se opći sustav priznavanja. Također je važno napomenuti, da se kod reguliranih profesija za njihovo obavljanje traži (pravno, upravno ili regulatorno) kao uvjet posjedovanje profesionalne kvalifikacije, koja se dokazuje diplomom, potvrdom i sl. Stoga sukladno Zakonu o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija (124/09, 45/11) razlikujemo pet razina stručnih kvalifikacija, kako slijedi:
Razine stručnih kvalifikacija
a) potvrda kompetencije koju izdaje nadležno tijelo na temelju ili:
● tečaja osposobljavanja koji ne čini sastavni dio svjedodžbe ili diplome u smislu podstavka b), c), d) i e) ovoga stavka, ili na temelju posebnog ispita bez prethodnog osposobljavanja, ili na temelju bavljenja profesijom na puno radno vrijeme u drugoj državi ugovornici EEP-a tri godine zaredom ili u istom trajanju na pola radnog vremena u proteklih 10 godina, ili
● općeg osnovnog ili srednjeg obrazovanja, potvrđujući da je nositelj stekao opća znanja;
b) svjedodžba koja potvrđuje uspješan završetak srednjeg obrazovanja:
1. općeg sadržaja, dopunjenog planom i programom stručnog osposobljavanja različitog od onog iz podstavka c) i/ili vježbeničkom ili stručnom praksom koja je obvezna uz taj program, ili
2. tehničkog ili stručnog sadržaja, kada je potrebno dopunjenog planom i programom stručnog osposobljavanja kako je utvrđeno pod 1., i/ili vježbeničkom ili stručnom praksom koja je obvezna uz taj program;
c) diploma koja potvrđuje uspješan završetak:
1. programa osposobljavanja na razini nakon završetka srednjeg obrazovanja, različitog od onog iz podstavka d) i e), u trajanju od najmanje jedne godine ili u odgovarajućem trajanju povremeno, a za koji je jedan od uvjeta upisa, kao opće pravilo, uspješno završen program srednjeg obrazovanja koji omogućuje upis programa visokog obrazovanja ili završen istovjetan program srednjeg obrazovanja, kao i profesionalno osposobljavanje koje može biti uvjet uz taj program na razini nakon završetka srednjeg obrazovanja, ili
2. programa osposobljavanja s posebnom strukturom osposobljavanja, istovjetno razini osposobljenosti pod 1., koja pruža usporedive stručne standarde i koja polaznika priprema za usporedivu razinu odgovornosti i funkcija;
d) diploma koja potvrđuje uspješan završetak obrazovanja na razini nakon završetka srednjeg obrazovanja, u trajanju od najmanje tri i najviše četiri godine, ili istovjetnog trajanja kad se odvija povremeno, na visokom učilištu (sveučilištu, veleučilištu, visokoj školi) ili nekoj drugoj ustanovi jednake razine i, kada je primjenjivo, uspješan završetak stručnog osposobljavanja koje je obvezno uz takvo obrazovanje;
e) diploma koja potvrđuje uspješan završetak obrazovanja na razini nakon završetka srednjeg obrazovanja, u trajanju od najmanje četiri godine, ili istovjetnog trajanja kad se odvija povremeno na visokom učilištu (sveučilištu, veleučilištu, visokoj školi) ili nekoj drugoj ustanovi jednake razine i, kada je primjenjivo, uspješan završetak stručnog osposobljavanja koje je obvezno uz takvo obrazovanje. Ulazak Republike Hrvatske u punopravno članstvo izazvao je značajnije promjene kod samog poslovanja poslovnih subjekata, te će trebati stanovito vrijeme da se prilagodimo novim zahtjevnijim uvjetima poslovanja na jedinstvenom europskom tržištu, uz rješavanje svakodnevnih administrativnih barijera koje onemogućavaju poslovanje hrvatskih poslovnih subjekata kako na tržištu Europske unije, tako i tržištima trećih zemalja.
Informacije o reguliranim profesijama
Da li je neka djelatnost regulirana u nekoj državi članici dostupno je putem slijedećeg linka:
http://ec.europa.eu/internal_market/qualifications/regprof/index.cfm?fuseaction=home.home
