U razvijenim zapadnim zemljama Europske unije, u novije vrijeme postoji tendencija otvaranja novih malih pogona za preradu uljarica tzv. „mini uljare“. Razvoj „mini uljara“ počinje se intenzivirati kako je počeo jačati ekološki pokret i zaoštravanje zakonskih propisa za očuvanje prirode. Također i uvidom da biološka (ekološka) proizvodnja hrane ostvaruje značajnu prednost i veću financijsku dobit.
Sve se više preferira „farmerska-seoska“ koncepcija prerade uljarica, dakle prerada na mjestu proizvodnje sirovine kako bi se maksimalno sačuvala nutritivna vrijednost i kvaliteta sirovine kao i proizvedenog ulja. Time se smanjuje mogućnost pojave naknadnih nepoželjnih procesa kvarenja sirovine. Također, možemo reći da je i globalna energetska kriza dala poticaj za lokalnu proizvodnju biljnih ulja u mini uljarama radi vlastite proizvodnje energenata – biodizela koji je metil ester masnih kiselina i predstavlja alternativno gorivo na bazi biljnih ulja (npr. repičino ulje).
Time poljoprivrednici sami osiguravaju gorivo za svoju mehanizaciju i umanjuju financijske troškove. Shvativši kako se potražnja za salatnim uljima na tržištu povećala, zadnjih desetak godina obiteljska poljoprivredna gospodarstva (OPG) otvaraju „mini uljare“ i sve više prelaze na njihovu proizvodnju, naročito visokodohodovnih ulja (konopljinovo ulje, ulje Camelina sativa L., ulje sikavice, laneno ulje, bučino ulje, lješnjakovo i orahovo ulje i dr.).
OPG – ovi otvaranjem „mini uljara“ u malim pogonima mogu proizvoditi jestiva nerafinirana ulja (hladno prešana, djevičanska) s jednostavnijom opremom i tehnologijom, a to znači i sa manjim investicijama. Svrha otvaranja „mini uljara“ je proizvodnja specifičnih proizvoda kako bi dopunili asortiman jestivih biljnih ulja. Trebaju ponuditi tržištu one vrste i kategorije biljnih ulja koje velika industrija ulja ne može osigurati. Tijekom rada u takvim malim pogonima proizvodnje ulja mora se osigurati potpuna primjena higijenskih propisa kako ne bi došlo do kontaminacije sirovine, ulja i nusproizvoda (pogača) te poštivati ekološki propisi.
Dakle, mini uljara može biti usmjerena na:
– proizvodnju salatnih hladno prešanih i djevičanskih ulja kojih nema u asortimanu ulja velikih proizvođača,
– proizvodnju specijalnih ulja s posebnim sastavom masnih kiselina koje blagotvorno djeluju kod određenih bolesti (primjena ulja u medicini i kozmetici),
– proizvodnju specijalnih ulja prema zahtjevima posebnih grupa potrošača (makrobiotičari),
– preradu specifičnih sirovina ili nusproizvoda kojih ima manje na tržištu pa se ne mogu preraditi u velikim pogonima,
– preradu sirovina s udaljenijih područja od industrijskih pogona,
– proizvodnju određenih vrsta ulja za tehničke svrhe.
PROČITAJTE OSTALE ČLANKE O PROIZVODNJI ULJA:
Zakonska regulativa o uljima i mastima
Sirovina za proizvodnju jestivih ulja
Proizvodnja nerafiniranih ulja prešanjem
Čišćenje sirovog ulja i pakiranje ulja
Ulja u kulinarstvu i njihov doprinos zdravlju
