Četiri studentice Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu dokazale su da inovativne ideje, timski rad i malo hrabrosti mogu dovesti do velikih rezultata. Leda Peršak, Lorena Mioč, Marta Miloslavić i Tara Goluža osvojile su prvo mjesto na međunarodnom Green Fashion Hackathonu u Budimpešti s projektom koji povezuje održivu modu, tehnologiju i poljoprivredu. Njihova aplikacija „ReWear Scan“ privukla je pozornost stručnog žirija, a studenticama donijela vrijedno priznanje na samom kraju studija.
Priča o pobjedničkom timu započela je sasvim spontano. Tijekom povratka s terenske nastave u Čakovcu studentice su od profesorice Željke Mesić čule za Green Fashion Hackathon, međunarodno natjecanje posvećeno održivosti u modnoj industriji. Iako su u početku postojale administrativne prepreke oko financiranja puta, fakultet je prepoznao njihov entuzijazam te osigurao sredstva za sudjelovanje. Ubrzo je formiran četveročlani tim uz mentorsku podršku Tajane Štriga mag. ing. agr., a krenuo je i razvoj projektne ideje.
ReWear Scan: održiva moda na dohvat mobitela
Studentice su se odlučile za razvoj inovativnog koncepta nazvanog ReWear Scan. Riječ je o aplikaciji koja korisnicima omogućuje da skeniranjem QR ili barkoda na odjevnom predmetu dobiju informacije o njegovoj održivosti. Aplikacija bi prikazivala podatke o podrijetlu materijala, proizvodnim procesima, certifikatima održivosti te radnim uvjetima proizvođača. Ideja je nastala nakon istraživanja koje su studentice provele među mladima.
Vidjele smo da mladim ljudima jest stalo do održive mode, ali često nemaju vremena ili motivacije istraživati sastav proizvoda i praksu proizvođača. Htjele smo taj proces učiniti jednostavnijim i dostupnijim, objašnjava Marta.
Poseban naglasak stavljen je na povezanost modne industrije i poljoprivrede, budući da brojni prirodni materijali, poput pamuka ili lana, svoje podrijetlo imaju upravo u poljoprivrednoj proizvodnji.
Natjecanje je okupilo devet timova iz različitih europskih zemalja i s različitih studijskih područja – od logistike i geografije do agronomije. Nakon uvodnog upoznavanja i prezentacija projekata, žiri je odabrao dva najbolja tima za završnu debatu. Među finalistima našao se upravo hrvatski tim s Agronomskog fakulteta.
Bilo je puno kvalitetnih ideja. Neki timovi surađivali su s postojećim brendovima, drugi su razvijali vlastite aplikacije ili održive poslovne modele. Konkurencija je bila zaista jaka, istaknula je Leda.
U finalu su se studentice suočile s timom iz Mađarske, a zahvaljujući kvalitetnoj prezentaciji i dobro argumentiranom poslovnom konceptu osvojile su prvo mjesto.
Put do Budimpešte pritom nije prošao bez izazova. Kašnjenja i otkazani letovi, propušten autobus te zdravstveni problemi jedne članice tima gotovo su ugrozili nastup. Ipak, unatoč svim preprekama, uspjele su stići i ostvariti rezultat koji će dugo pamtiti.
Više od nagrade: potvrda rada i motivacija za budućnost
Za studentice pobjeda predstavlja puno više od osvojenog natjecanja.
Natjecanje i ova nagrada posebno su lijepa iskustva za vrijeme našeg studiranja. Imamo nešto konkretno iza sebe i dokaz da smo tijekom studija stvorile nešto vrijedno, kaže Marta.
Iako trenutačno ne planiraju pokrenuti startup i komercijalizirati svoju ideju, ne isključuju mogućnost da se projekt u budućnosti dodatno razvija uz pomoć stručnjaka iz IT sektora i poslovne zajednice. Posebno ih veseli činjenica da će sljedeće izdanje Green Fashion Hackathona biti organizirano upravo na njihovom fakultetu, zahvaljujući pobjedi hrvatskog tima.
Agronomski fakultet kao mjesto prilika
Studentice ističu kako im je upravo Agronomski fakultet omogućio uključivanje u projekte, natjecanja i promociju studija kroz društvene mreže. Danas aktivno sudjeluju u predstavljanju fakulteta budućim studentima i nastoje razbiti stereotipe o agronomiji.
Ljudi često misle da je agronomija samo motika i gumene čizme. U stvarnosti je riječ o vrlo širokom području koje uključuje marketing, poduzetništvo, održivi razvoj, digitalne tehnologije i rad s ljudima, poručuje Lorena.
Kao i sam projekt, zanimljive su i njihove osobne priče. Razgovarali smo s Ledom, Martom, Lorenom i Tarom o tome kako su završile na Agronomskom fakultetu, što ih je privuklo studiju agrobiznisa i kako vide svoju budućnost nakon fakulteta.
Leda: „Željela sam spojiti ekonomiju i prehrambenu industriju“
Kako ste se odlučili za studij agrobiznisa?
Leda: Dolazim iz Čakovca i nemam nikakvu obiteljsku poveznicu s poljoprivredom, što mnoge iznenadi kada čuju što studiram. Oduvijek su me zanimali ekonomija i marketing, pa sam prvo razmišljala o studiju ekonomije. Međutim, nisam se vidjela u nečemu što je vrlo široko i općenito. Htjela sam pronaći područje u kojem ću se moći specijalizirati i steći konkretna znanja koja će me jednog dana razlikovati na tržištu rada.
Kada sam istraživala studijske programe, agrobiznis mi se učinio kao idealan spoj poslovnog svijeta i sektora koji je iznimno važan, a često podcijenjen. Posebno me privukla mogućnost rada u prehrambenoj industriji jer je riječ o području koje povezuje proizvodnju, marketing, prodaju i razvoj proizvoda.
Je li fakultet ispunio vaša očekivanja?
Leda: Zapravo ih je nadmašio. Kada sam upisivala fakultet, očekivala sam da ću završiti predavanja, položiti ispite i steći diplomu. Nisam očekivala da ćemo biti toliko uključeni u različite projekte, natjecanja i aktivnosti izvan nastave.
Posebno me iznenadio odnos profesora prema studentima. Vrlo brzo smo postali suradnici na različitim inicijativama, osnovali smo agroekonomsku grupu, počeli sudjelovati u promociji fakulteta i predstavljanju studija budućim studentima. Imala sam osjećaj da profesori prepoznaju naš potencijal i daju nam priliku da razvijamo vlastite ideje, što nije nešto što sam očekivala kada sam tek došla na fakultet.
Gdje se vidite nakon završetka studija?
Leda: I dalje me najviše privlači prehrambena industrija. Voljela bih raditi u tvrtki koja se bavi proizvodnjom hrane, bilo u marketingu, razvoju brenda, prodaji ili nekom obliku poslovnog upravljanja. Smatram da je prehrambeni sektor jedan od najvažnijih gospodarskih sektora i vjerujem da upravo tamo mogu spojiti sve ono što me zanima.
Marta: „Agrobiznis mi je dao slobodu izbora“
Kako ste otkrili agrarnu ekonomiku?
Marta: Ja dolazim iz Dubrovnika i također nemam obiteljsku tradiciju bavljenja poljoprivredom. Tijekom srednje škole najviše su me privlačile komunikologija i ekonomija, ali nijedan od tih studija nije me potpuno osvojio. Činili su mi se dosta širokima i nisam bila sigurna u kojem bih se smjeru nakon njih razvijala.
Sasvim slučajno naišla sam na Agronomski fakultet i počela istraživati smjerove. Agrarna ekonomika odmah mi je privukla pažnju. Svidjela mi se ideja da steknem poslovna znanja, ali u okviru jedne specifične industrije. Također, sviđalo mi se što mi taj studij ostavlja mnogo mogućnosti za budućnost.
Na koji način?
Marta: Oduvijek sam zamišljala da bih jednog dana možda mogla živjeti u manjoj sredini, ali nisam bila sigurna želim li se odreći mogućnosti rada u velikom gradu. Agrobiznis mi je pružio upravo tu fleksibilnost. Mogla sam zamisliti sebe u korporaciji, ali jednako tako i u radu s lokalnim proizvođačima, obiteljskim gospodarstvima ili turističkim projektima.
Kako danas gledate na odluku koju ste donijeli?
Marta: Danas sam sigurna da je bila ispravna. Nisam imala velika očekivanja kada sam upisivala fakultet, ali svake godine sam bila sve zadovoljnija. Osim znanja, dobili smo puno prilika za rad na stvarnim projektima i upoznavanje ljudi iz struke.
Kakvi su vam planovi nakon fakulteta?
Marta: Najviše me zanimaju odnosi s javnošću, prodaja i komunikacija. Voljela bih raditi u tvrtki koja nešto proizvodi i ima svoju priču. Posebno me privlače manji hrvatski brendovi i startupovi. Dugoročno gledano, uvijek se šalim da bih voljela voditi neku lijepu vinariju. Nakon svih terenskih nastava i obilazaka vinara, ta mi je ideja postala vrlo privlačna.
Lorena: „Napustila sam pravo i pronašla ono što sam tražila“
Vaš put do Agronomskog fakulteta bio je nešto drugačiji?
Lorena: Da, ja sam iz Zagreba i prvo sam upisala Pravni fakultet. To je bio logičan izbor jer sam završila klasičnu gimnaziju i mislila sam da je pravo prirodan nastavak mog obrazovanja Međutim, nakon nekoliko mjeseci shvatila sam da to nije okruženje u kojem se vidim. Nedostajao mi je ljudski pristup. Imala sam osjećaj da smo samo broj među velikim brojem studenata i da ne postoji ona povezanost koju sam imala s profesorima tijekom školovanja. Nakon nekoliko mjeseci odlučila sam da to nije put kojim želim ići.
Kako ste onda pronašli agrobiznis?
Lorena: Iskreno, sasvim slučajno. Razmišljala sam o komunikologiji, ali bilo je vrijeme pandemije i mnoge su se stvari odvijale online. Propustila sam neke rokove i u tom procesu naišla na Agronomski fakultet. Pomislila sam kako nemam što izgubiti ako pokušam.
Prva godina nije bila jednostavna. Predmeti poput ratarstva ili stočarstva bili su mi potpuno strani. Nisam imala nikakvu poveznicu s poljoprivredom. Često se šalim da sam krave prije studija viđala uglavnom s autoceste.
Što vas je zadržalo?
Lorena: Ljudi. Profesori, kolege i atmosfera na fakultetu. Kako smo napredovali kroz studij, dolazili su predmeti iz marketinga, ekonomije i poduzetništva i tada sam shvatila da sam pronašla ono što me zanima.
Danas aktivno sudjelujem u promociji fakulteta, vođenju društvenih mreža i različitim projektima. Čak su mi nedavno profesori predložili da razmislim o doktorskom studiju, što prije nekoliko godina ne bih mogla ni zamisliti.
Kako vidite svoju budućnost?
Lorena: Najviše me privlači digitalni marketing. Voljela bih raditi s proizvođačima hrane, vinarijama ili OPG-ovima i pomoći im da se bolje predstave tržištu. Smatram da upravo tu mogu spojiti kreativnost i znanja koja sam stekla tijekom studija.
Tara: „Agrobiznis je puno širi nego što ljudi misle“
Što vas je najviše privuklo tijekom studija?
Tara: Projekti i mogućnost uključivanja u različite aktivnosti. Kroz fakultet smo radili na brojnim inicijativama i upravo su mi ta iskustva pokazala koliko je područje agrobiznisa široko. Kada ljudi čuju riječ agronomija, često zamišljaju vrlo usko područje djelovanja. Međutim, agrobiznis obuhvaća ekonomiju, marketing, ruralni razvoj, upravljanje projektima, promociju proizvoda i još mnogo toga. Kroz studij smo imali priliku sudjelovati na brojnim projektima, radionicama i događanjima. Upravo kroz takva iskustva počela sam otkrivati što me zanima.
Imate li već jasnu viziju karijere?
Tara: Još uvijek istražujem različite mogućnosti. Trudim se iskoristiti svaku priliku koja mi se ponudi jer vjerujem da upravo kroz praksu najbolje upoznajemo vlastite interese. Trenutno sam više tip osobe koja ide korak po korak. Znam da me zanimaju projekti, promocija poljoprivrednih proizvoda i organizacija događanja. Kroz fakultet smo dosta surađivali i s vinskim sektorom pa mi je i to postalo zanimljivo područje.
Što biste poručili srednjoškolcima koji razmišljaju o upisu?
Tara: Da ne donose odluke na temelju stereotipa. Ljudi često misle da se sve svodi na polje, traktore i proizvodnju hrane. Danas je to puno više od toga. Uključuje marketing, poduzetništvo, održivost, ruralni razvoj i rad s ljudima. Agronomija je područje koje nudi jako puno mogućnosti i u kojem se mogu pronaći ljudi različitih interesa. Mi smo najbolji primjer toga jer smo došle iz potpuno različitih sredina, a završile smo na istom mjestu.
O radu sa studenticama
Bilo je divno raditi s njima i zasluženo su pobijedile, ponosno je naglasila njihova mentorica Tajana Štriga sa Zavoda za agrarnu ekonomiku i ruralni razvoj.
Zašto je iskustvo bilo posebno?
Na fakultetu sam svega sedam mjeseci, dakle nedavno sam se pridružila i cijeli dio nastave te rada sa studentima za mene je još uvijek novo iskustvo. Ovo natjecanje došlo je kao neočekivana prilika. Studentice su već bile prepoznate kao aktivne i angažirane, Marta i Tara pohađale su moje kolegije Ruralni razvoj i Ruralna sociologija, pa sam ih već poznavala kao vrlo aktivne studentice.
Najdraži trenutak
Natjecanje je bilo prilika za učenje, a ne samo za rezultat. Nismo krenuli s idejom da moramo pobijediti. Željeli smo steći iskustvo, naučiti nešto novo i povezati se s kolegama iz drugih sredina. Kada su cure ušle u finale, svi smo se iskreno razveselili. Tada je cijela priča postala malo kompetitivnija i prirodno se pojavila želja da pokušamo osvojiti prvo mjesto. Najviše će mi ostati u sjećanju trenutak u Budimpešti kada smo saznali da idemo u finale. Priprema za završnu debatu, zajedničko razmišljanje o argumentima i sama finalna prezentacija bili su posebno lijepo iskustvo.
Poruka budućim studentima
Mislim da još uvijek postoji predrasuda da je Agronomski fakultet samo “motika i kopanje”. Ovo natjecanje pokazalo je upravo suprotno – koliko je područje agronomije široko i koliko se može povezivati s ekonomijom, menadžmentom, marketingom, održivim razvojem i inovacijama. Na smjeru agrobiznisa i ruralnog razvoja studenti dobivaju vrlo širok skup znanja, a terenske nastave i projekti poput ovog predstavljaju veliku dodatnu vrijednost studija.
Na kraju razgovora sve četiri studentice slažu se u jednom – njihov studij daleko je od stereotipa koji često prate agronomiju.
Da danas ponovno biramo fakultet, odabrale bismo isto, poručuju.
Njihovi planovi za budućnost razlikuju se – od marketinga u prehrambenoj industriji, preko odnosa s javnošću i organizacije događanja, do rada u vinskom sektoru. No jedno im je zajedničko: uvjerene su da im je studij otvorio mnogo više mogućnosti nego što su očekivale.
