Srednja škola Stjepana Sulimanca u Pitomači vjerojatno je jedna od rijetkih škola u Hrvatskoj u kojoj su ove školske godine sva mjesta za poljoprivredne smjerove popunjena već prvog dana upisa. Riječ je o trogodišnjem programu obrazovanja za zanimanja mehaničar poljoprivredne mehanizacije i poljoprivredni gospodarstvenik. Ako se tome doda značajan interes i za zanimanje agroturistički tehničar, onda je budućnost agrara i proizvodnje hrane na zapadu Virovitičko-podravske županije zajamčena.
Ravnatelj škole Josip Ivoš u razgovoru za Gospodarski list ističe ponos što su predanim radom svih nastavnika u više od deset godina, koliko se u Pitomači obrazuju kadrovi za poljoprivredna zanimanja, uspjeli zainteresirati mlade za poslove na zemlji. Razloga za to ima dosta.
– Prije
svega uvjeti rada u kojima radi škola su dobri, učenici prepoznaju kvalitetu
naših praktikuma. Svim učenicima omogućavamo stručnu praksu i obrazovanje u
inozemstvu. Svake godine provodimo Erasmus plus projekte kroz koje 10 % naših
učenika šaljemo na stručnu praksu u inozemstvo. Imamo četiri izvrsna inženjera
agronomije koji zajedno s učenicima planiraju proizvodnju. Učenicima je zanimljivo,
ugodno im je raditi. Prepoznaju to kao prednost gdje će steći nova znanja,
iskustvo i prijateljstva.
Poljoprivreda je osnovica gospodarstva cijele regije i ne skrivamo zadovoljstvo što imamo prilike učenicima prenijeti znanje. Trudimo se da standard škole bude na višoj razini, a to znači da provodimo broje projekte.
-Ove godine najznačajniji projekt je uspostava regionalnog centra kompetentnosti u partnerstvu s Poljoprivrednom i prehrambenom školom u Požegi vrijedan 80 milijuna kuna. Kroz taj projekt ćemo dodatno unaprijediti naše praktikume i učionice, modernizirati opremu i unaprijediti uvjete obrazovanja. Želimo djeci pokazati da poljoprivreda nije nešto nužno prljavo, nešto što će im otežavati život, nego nešto što može biti ugodno i unosno, kaže ravnatelj Ivoš.
Na 35 ha zemljišta omogućavaju praktično usavršavanje
Škola ima 35 hektara poljoprivrednog zemljišta, veliki poljoprivredni praktikum, vinski podrum, mali plastenik, novu radionicu za mehaničare, potpuno novu poljoprivrednu mehanizaciju. Samo prošle godine uloženo je milijun kuna u opremanje školskog poljoprivrednog gospodarstva. Kupljeni su novi traktor i najvažniji priključni strojevi.
Praktikum za praktičnu nastavu nalazi
se unutar Regionalnog parka Mura-Drava koji je od 2012. godine u sastavu
Rezervata biosfere Mura-Drava-Dunav pod zaštitom UNESCO-a te je stoga idealno
mjesto za potrebe edukacije u ekološkoj poljoprivredi. Na praktikumu je
planirano formiranje pašnjaka, livada, voćnjaka, povrtnjaka, ribnjak, skloništa
za životinje, staklenika, laboratorija, površine pod ljekovitim biljem i
različitim vrstama ratarskih usjeva. Zbog izuzetno pogodne lokacije plan je u
budućnosti praktikum pretvoriti u Centar za edukaciju o održivim oblicima
poljoprivrede i agroturizmu. Dalibor
Petrićušić drži praktičnu nastavu poljoprivrednim gospodarstvenicima i
agroturističkim tehničarima. Razgovaramo u modernom plasteniku opremljenom
automatskim sustavom za praćenje raznih parametara kao što su temperatura,
vlaga i brzina vjetra. Plastenik je prostran i uredan.
Proizvode uz oznaku kvalitete
– Tijekom čitave godine učenici ovdje uzgajaju razne vrste povrća na uzdignutim gredicama na kojima je položen sustav navodnjavanja koji također može biti automatiziran. Na jednom dijelu gredica su postavljene crne folije što nam olakšava obradu, a učenici nisu blatni. Uvijek je radna i vesela atmosfera, učenici vole boraviti na praktičnoj nastavi jer sve što nauče na teoriji ovdje primjenjuju u praksi. Znamo da su za strukovno obrazovanje najbitnije praktične vještine kako bi oni bili što konkurentniji na tržištu rada, objašnjava nastavnik Petrićušić.
U plasteniku učenici uz mentore na potpuno ekološki način uzgajaju razne salate, blitvu, luk, papriku i rajčice, a na poljima još tikvice, grah i grašak te soju, suncokret, heljd i kamilicu. Svi proizvodi nose oznaku kvalitete, certificira ih Austria Bio Garantie pod jednakim uvjetima kao i sve ostale proizvođače. Povrće prvenstveno plasiraju u školski restoran otvorenog tipa „Stara pivnica“ čime je zaokružen cjelokupni proces od proizvodnje do posluge na stola. Sve ostalo je namijenjeno širem tržištu.
Nemaju problema s plasmanom i naplatom. Surađuju s lokalnim otkupljivačima. Proizvodnju ugovaraju početkom godine po principu tržišnog natjecanja – tko ponudi više i bolje uvjete. Prijavljeni su pri Agenciji za plaćanja, ostvaruju i poticaje, a svu zaradu ulažu u školu, prije svega za modernizaciju praktikuma, kupnju repromaterijala i nove opreme. O trošenju dijela zarade ostvarene preko Učeničke zadruge odlučuju sami učenici, najčešće za ekskurzije.
Škola u suradnji s Agronomskim fakultetom u Zagrebu proizvodi bijelo pjenušavo vino na bazi grožđa bijeli pinot i chardonnay iz školskog vinograda u omjeru 60:40. Pjenušavo vino proizvedeno je po klasičnoj metodi vrenja u boci pod nadzorom prof. dr. sc. Bernarda Kozine i izv.prof.dr. sc. Marka Karoglona, pod radnim nazivom „Aršanjska kapljica“. Škola ima predviđen kvalitetan prostor za vinski podrum i enološki laboratorij za koji je nabavljena osnovna oprema. Ostala oprema bit će nabavljena kroz EU fondove. Namjeravaju napraviti jedinstveni enološki edukacijski centar u Virovitičko-podravskoj županiji za proizvodnju bijelog pjenušavog vina i na taj način potaknuti razvoj ovog nepravedno zapostavljenog dijela enološke ponude.
Zdravko Giba je nastavnik je praktične nastave za druge i treće razrede, smjer poljoprivredni gospodarstvenik. U školi radi od 2002. godine i odgovorno tvrdi da je ovo najbolja generacija koju su ikada imali.
– Moram ih javno pohvaliti! Ima ih 8, svi su djeca poljoprivrednika i imaju svoje OPG-ove. Raduje me što žele učiti i što ne razmišljaju o odlasku sa sela i iz Hrvatske. Shvatili su da je obrazovanje vrlo bitno i da se bez struke ne može. Danas u Hrvatskoj od 100 tisuća nositelja OPG-ova tek 5 posto ima neku naobrazbu, uglavnom kratke tečajeve. Znanje, uz poticaje koja država daje mladim poljoprivrednicima, omogućit će im siguran posao, kaže Giba.
Jedan od najboljih učenika je Stjepan Komar iz Vukosavljevice. Pohađa treći razred, u poljoprivredi je od malih nogu jer dvije generacije u obitelji živi isključivo od agrara.
– Ima
posla tko hoće raditi, ali teško je krenuti od nule. Važno je imati dobar
start. Škola mi puno pomaže oko toga svega. Daje mi savjete i smjernice kako i
što dalje. U školi sam dobio ono što sam očekivao, kaže Stjepan koji planira
nastaviti školovanje na četvrtom stupnju, a možda upisati i fakultet.
Voditelj praktikuma i nastavnik teorije stočarske proizvodnje, Tomislav Kakša, ističe kako je učenike, uz obaveznu teoriju, najbitnije upoznati što ih čeka u realnom sektoru, kako održati rentabilnu proizvodnju i kako rješavati zadatke i probleme na primjerima iz prakse. – Oni već jesu u realnom sektoru, ali s puno grešaka u proizvodnji. Vrlo često dolaze s pričom da su ih otac i djed drugačije učili. Onda im pokazujem na konkretnom primjeru, ali kod njih doma ponekad opet teško prolazi, zaključuje Kakša.
Srednja škola Stjepana Sulimanca u Pitomači započela je rad školske 1999./2000. godine kao područni odjel virovitičkih srednjih škola (Strukovne i Industrijsko-obrtničke), a samostalno djeluje od 2004. godine. Ovu školsku godinu pohađa 230 učenika raspoređenih u 14 razrednih odjela s kojima redovno radi 35 nastavnika. Jesenas je upisano 70 učenika što je na prošlogodišnjoj razini. Škola obrazuje kadrove u redovnom četverogodišnjem, trogodišnjem i programu za vezane obrte: upravni referent, agroturistički tehničar, hotelijersko – turistički komercijalist, mehaničar poljoprivredne mehanizacije, poljoprivredni gospodarstvenik, frizer, prodavač, kuhar, konobar i automehaničar. Bilo je moguće izučiti i za cvjećara, ali već nekoliko godina nema interesa za to zanimanje. Odlazimo iz Pitomače nadahnuti nastavnicima koji uživaju u svom poslu i učenicima, koji suprotno uvriježenom mišljenju da mlade ljude baš ništa ne zanima i da nemaju perspektive, vole poljoprivredu, žele ostati na selu i od toga lijepo živjeti.
