Zaboravljeno oružje protiv požara: suhozidi, koze i maslinici

Ljetni požari više nisu tek povremene, nepredvidive elementarne nepogode, već kronična prijetnja koja sustavno pustoši hrvatsku obalu i otoke.

Ovaj gorući problem nije samo posljedica klimatskih promjena, već ponajprije rezultat duboke sociološke transformacije dalmatinskog sela, administrativnih zabluda iz prošlosti te potpunog zapuštanja poljoprivrednih aktivnosti. Da bismo obranili naš prostor, rješenja moramo potražiti upravo u sinergiji ekologije, šumarstva i aktivne agrarne politike.

Povijesna zamka alepskog bora i potisnuti hrast crnika

Današnji krajobraz Dalmacije uvelike je oblikovan ljudskim intervencijama kroz stoljeća. Nekadašnje autentične šume hrasta crnike, bjelogorice bogate vodom koja zbog odsutnosti smole djeluje kao prirodni usporivač vatre, mletačka je vlast sustavno sjekla za potrebe brodogradnje, ostavljajući iza sebe goli krš.

Kasnije šumarske strategije, od austrougarske uprave pa sve do poslijeratnih omladinskih radnih akcija, rješenje su vidjele u masovnoj sadnji alepskog bora (Pinus halepensis). Kao agresivna pionirska vrsta, bor je uspješno zaustavio eroziju i stvorio početni sloj tla. No, umjesto da posluži samo kao prijelazna faza koja će pripremiti teren za povratak autohtone crnike, šume su prepuštene same sebi. Nekontrolirano širenje alepskog bora stvorilo je ekološku bombu: visoka koncentracija eteričnih ulja i smole te serotinski češeri koji u požaru eksplodiraju i lete desecima metara daleko, pretvorili su jadranska brda u lako zapaljiv “zeleni barut”.

Od motike do apartmana: fatalne administrativne i ekonomske migracije

Jedan od ključnih udaraca prirodnoj obrani krša zadan je još 1954. godine donošenjem rigoroznog Zakona o zabrani koza. Izbacivanjem koza s pašnjaka uklonjen je najučinkovitiji biološki čistač podrasta. Koze su stoljećima brstile nisko raslinje, mladu makiju i suhu travu, održavajući šumska prostranstva prohodnima i čistima. Nakon njihova uklanjanja, teren je osvojila gusta, neprohodna makija koja danas služi kao idealno “stepenište” kojim se plamen s tla u nekoliko sekundi penje u krošnje borova.

Suvremeni ekonomski trendovi dodatno su ogolili dalmatinski agrar. Nagla orijentacija lokalnog stanovništva prema rentijerstvu i turizmu (poznati Zimmer frei paradoks) rezultirala je masovnim napuštanjem tradicionalnih poljoprivrednih djelatnosti:

• Zarasli suhozidi i polja: nekadašnji maslinici, vinogradi i pažljivo održavani suhozidi – koji su svojom golom kamenom strukturom funkcionirali kao prirodne protupožarne barijere – danas su potpuno utopljeni u divlju makiju.
• Prestanak skupljanja ogrjeva: standard je donio moderne energente pa se u šumama više ne provodi tradicijska praksa krčenja makije i skupljanja suhih grana i češera za kućanstva. To suho gorivo ostaje ležati na tlu stvarajući zapaljive tepihe.
• Apartmanizacija bez štitova: građevinski objekti nerijetko prodiru izravno u guste borove šume radi privlačnog hlada, čime se u potpunosti brišu urbanističke i poljoprivredne obrambene zone.

Poljoprivredne mjere kao jedini dugoročni spas

Stručnjaci, ali i primjeri iz drugih mediteranskih zemalja poput Grčke i Španjolske, jasno pokazuju da se požari ne gase samo kanaderima, već se sprječavaju aktivnim upravljanjem prostorom. Ključni koraci moraju obuhvatiti povratak poljoprivrede na zapušteni krš.

Nužno je poticati ekstenzivno stočarstvo i kontroliranu ispašu koza i ovaca na strateškim protupožarnim usjecima (tzv. pirografija). Poljoprivrednike treba stimulirati za obnovu urušenih suhozida i redovito čišćenje privatnih parcela. Na opožarenim površinama imperativ je provesti konverziju šuma – planski zamjenjivati alepski bor autohtonim i ekonomski iskoristivim kulturama poput maslina, rogača, smokava i šuma hrasta crnike.

Bitka s vatrenom stihijom unaprijed je izgubljena sve dok se pravo na zapuštanje privatne imovine stavlja ispred opće sigurnosti. Tek kada poreznim i poticajnim alatima ponovno pokrenemo poljoprivrednu proizvodnju, očistimo makiju i obnovimo suhozidne pojaseve, jadranski će prostor prestati biti talac svakog ljetnog vjetra.

Državna potpora za stradale poljoprivrednike

U slučaju kada požari ili druge prirodne nepogode unište poljoprivredne nasade, stoku ili objekte, Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i ribarstva nudi izravnu financijsku pomoć kroz mjere ruralnog razvoja. Poljoprivrednicima je na raspolaganju Intervencija 73.02. “Obnova poljoprivrednog potencijala” iz Strateškog plana Zajedničke poljoprivredne politike RH.

Poljoprivreda može riješiti požare

Gori, i gorit će još i više jer sunca i luđaka je sve više. Rješenje je jednostavno i već smo ga koristili – zove se poljoprivreda.

Dva obrambena prstena

Zamislite kad bi oko naših dalmatinskih i istarskih gradova i sela bili u prvom prstenu nasadi mediteranskih kultura s razvodom vode i protupožarnim sustavom koji bi se dijelio sa sustavom navodnjavanja. A u drugom prstenu milijun ovaca i koza, koje drže krš prohodnim i s 90% manje raslinja.

Primjer Zadarske županije

Uzmimo primjer zadarske županije, županije koja ima najveći poljoprivredni potencijal s plodnim Ravnim kotarima, uglavnom blagim brdima i strukturom krša u kojem ima značajnog udjela zemlje.

To bi značilo da oko većine mjesta i gradova u zadarskoj županiji možemo uspostaviti sustav u kojem poljoprivreda i zaštita od požara idu ruku pod ruku. Većina tog plodnog zemljišta je privatna i koristi se jednim dijelom (nešto manje od 50%) za poljoprivrednu proizvodnju. Drugi značajan dio je pod upravljanjem države, te bi ga država odlukom Vlade RH mogla staviti u poljoprivrednu funkciju. Nikakva šteta za Hrvatske šume koje danas upravljaju tim resursom, jer tu se ionako ne stvara nikakva vrijednost – zadarska drvoprerađivačka industrija ionako se ne oslanja na taj resurs.

Stoka kao prirodna zaštita

U drugi red obrane od požara stavljaju se ovce i koze, ti stari neprijatelji krša. Te samohodne kosilice osigurat će da 90% lisne mase nestane iz krša u idućih 10 godina, te da se stvara vrijednost u vidu proizvodnje mesa i mlijeka i usputne zaštite od požara.

Kakav je business case? Zar je bitno, za ovakve dvije strateške stvari kao što su ljudski životi i imovina, te poljoprivreda.