Prije godinu dana u hrvatskoj javnosti pojavila se priča o stočaru koji je držao ovce u selu u šibenskom zaleđu, a kojeg su prijavili vlasnici susjedne kuće koji su se doselili iz grada. Stočaru je stigla i prijava za držanje stoke blizu kuća, a nakon nje i kazna zbog propisa da se životinje ne smiju držati na manje od 50 metara od smještajnih kapaciteta u kojima spavaju turisti

Slične slučajeve već godinama procesuiraju sudovi u Francuskoj u kojoj je posebno glasno odjeknuo slučaj tužbe iz 2019.g. u kojoj je optuženi bio pijetao Maurice, zapravo njegova vlasnica, i to zato što je Maurice ujutro glasno kukurikao i tako budio vlasnike susjedne kuće.Francuska je dugi niz godina bila poprište napetosti između autohtonih seljaka i onih koji su se doselili iz urbanih sredina na seoska područja. U i Francuskoj je sve veći trend doseljavanja stanovništva iz gradskih područja na selo.

Međutim, nakon što se ljudi usele, brzo počinju izražavati nezadovoljstvo zbog zvukova poput kukurikanja pijetlova, laveža pasa, buke poljoprivrednih strojeva ili mirisa stajskog gnoja. Ta situacija rezultirala je stotinama tužbi širom zemlje, što je dovelo do preopterećenja lokalnih sudova. Nakon što je donijela 2021. g. Zakon o zaštiti naslijeđa francuskog sela, ovih dana je donesen i Zakon o zaštiti seoskog načina života s ciljem dodatne zaštite poljoprivrednim gospodarstvima na selu od povremenih turista i stanovnika iz grada koji se doseljavaju u sela. Sud je na kraju odbacio tužbu protiv vlasnice pijetla koji je u međuvremenu uginuo, no to je njegova pobjeda i pobjeda seoskog načina života.

Nije li vrijeme da i Hrvatska zaštiti svoje seosko naslijeđe i način života na selu od sve agresivnijih investitora i vlasnika apartmana, kojima smetaju domaće životinje? Trenutno jedinice lokalne samouprave propisuju Odlukama o komunalnom redu na koji se način i gdje mogu uzgajati perad i stoka.

Svjedoci smo sve većeg iseljavanja s ruralnih prostora i izumiranja sela, a time i pada poljoprivredne proizvodnje, kao nestanka i tradicije i običaja. Iako je turizam vrijedna gospodarska djelatnost, ipak treba razmišljati dugoročno jer turisti žele autentičnu ponudu, lokalno voće i povrće, med, sir, meso i druge domaće proizvode, kao i izvorne doživljaje, pa i pogled na pašnjake na kojima su pasmine životinja kakve nemaju u svojim sredinama odakle dolaze, o čemu je tema i prilog u ovom broju Gospodarskog lista. Turisti žele doći i iskusiti autentičnost i spremni su to i platiti. Na kraju, kakav je to ruralni turizam, bez domaćih životinja i svih mirisa sela?

Dame i gospodo političari, vladajući dužnosnici, odavno je došlo vrijeme da zaštitite hrvatsko selo i tradicionalni način života, kao što je Maurice uspio u Francuskoj. Nemojte čekati da uginu i nestanu naši Jurek i Katica!

Prethodni članakBilježenje poljoprivrednih aktivnosti geotagiranom fotografijom
Sljedeći članakIndikativni plan objave natječaja 2024
Goran Beinrauch, dipl. ing. agr.
Goran Beinrauch, dipl. ing. agr. Glavni je urednik u Gospodarskom listu u kojem uređuje rubrike održiva poljoprivreda, agroekonomika, povrćarstvo, voćarstvo, vinogradarstvo, zaštita bilja, nove tehnologije i dr. Rođen je 1976.g. u Zagrebu, gdje je završio osnovnu školu, te XI. gimnaziju. Na Agronomskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je na smjeru vrtlarstvo i oblikovanje pejzaža. Na Agronomskom fakultetu je trenutno i doktorand na poslijediplomskom studiju Poljoprivredne znanosti. Desetak godina bavio se uzgojem ukrasnog bilja u vlastitom rasadniku, a radio je i u poljoljekarni kao agronom - savjetnik. U Gospodarskom listu radi od 2010. godine, a glavni je urednik od 2015. godine i producira sadržaje stručne tematike u tiskanim, ali i digitalnim formatima. Od 2014.godine je i tajnik Društva agrarnih novinara Hrvatske. Organizator je i moderator na stručnim skupovima (seminari, konferencije, kongresi...) te panel raspravama, fokus skupinama i radionicama, a sudjeluje i koordinira u raznim nacionalnim i europskim projektima o poljoprivrednoj proizvodnji.