–Čestitam vam što pokazujete koliko smo mi snažan narod, koliko je žganica bila važna u životima vaših predaka i kako je vi sada znate čuvati. Fascinantno je kako ste uspjeli pokazati i dokazati kako žganica nije medij za opijanje, nego za okrijepu. Tako neka ostane dugo, dugo i neka vas bude još više, premda je ovo impresivno, rekao je izv. prof. dr. Marin Mihaljević Žulj, jedan od vodećih autoriteta za destilate, rakije i žganice u Hrvatskoj.
Na svetkovinu Svetih Petra i Pavla, po domaćem na Petrovo prošlog ljeta, cijela je Selnica mirisala bajkovitim mirisima vrhunskih, gotovo savršenih međimurskih žganica koje su prinjeli na žrtvenik u selničkom hramu kulture, za mnoge još uvijek Staroj školi, staroj, ali jako dobroj i lijepoj, žganičari iz više međimurskih sredina.
Više od četrdeset izlagača i sto posjetitelja prelijepa je bila slika na 4. FICKU – festivalu međimurske žganice u Domu kulture u Selnici. To je potvrda kako se radi o vrlo dobrom projektu. Projekt je iz godine u godinu sve snažniji i po broju sudionika, i broju onih koji žele izložiti i predstaviti svoje žganice. Tako je postao najsnažniji turistički događaj u ovom dijelu županije. Da je festival iznimne vrijednosti i najbolji ovakve vrste u Hrvatskoj potvrdio je i profesor s Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i ponajveći autoritet kad su u pitanju destilati i rakije, pa tako i međimurske žganice Marin Mihaljević Žulj. On je održao predavanje na temu žganica medica. U tome mu je pripomogao najveći autoritet među međimurskim pčelarima i medarima Branko Lipić iz Murskog Središća (Brezje).
Na kušanju se našlo šezdesetak žganica, likera i drugih pića kojima je osnova žganica. Svi oni koji su ih kušali kazali su kako su žganice vrlo dobre. Mnoge su podsjetile i na njihovu mladost kad je žganica bila bogatstvo u obitelji. Festival je organizirala udruga Međimurska žganica, a pokrovitelj je bila Općina Selnica.
Nastaju nove, mlade i moćne žganice
Nakon festivala, a tijekom ljeta i jeseni proizvođači međimurskih žganica proboravili su u voćnjacima. Činili su sve što su mogli kako bi voće bilo kvalitetno i dobro sazrelo za berbu i potom spremanje u posude u kojima će se dogoditi vrenje ubranih plodova i kasnije procesi koji će dovesti do same žganjare (pečenje rakije) koje su počele jesenas.
Prvo su na redu bile marelice, zatim trešnje, kruške petrovke, višnje, pa kruške, jabuke, šljive, vinogradske breskve i grožđe. Svi članovi Udruge Međimurske žganice TEPKA tijekom cijelog procesa držali su se tradicije te primjenjivali savjete izv. prof. dr. sc. Marina Mihaljevića Žulja. Time su započeli standardizaciju koja bi u konačnici bila obilježje Međimurske žganice namijenjene tržištu, i domaćem i stranom. U tome i uspijevaju što utvrđuju na kušanjima žganice gdje se nove žganice uspoređuju s lanjskim. Na osnovu toga biti će određeno njihovo odležavanje u čistim i moćnim posudama.
Kako je međimursko voće vrlo bogato sladorima i aromom, mnoge su gotovo bajkovite. To posebno do izražaja dolazi kod žganice od trešnje, breskve, marelice, šljive kobile i krušaka. Alkoholi su visoki, no lijep broj ljudi se opredijelio za nešto umjerenije, kako im je predložio Mihaljević Žulj. To je između 41-43 posto. Oni najuporniji ostaju na žganicama viših alkohola koji su proizvođače nekada dičili i uzdizali na visoka prijestolja.
Domaćinske poslove u udruzi Međimurska žganica obavlja Branko Perčić, predsjednik udruge. On nam je potvrdio kako su dobro protekle berbe voća i potekla je dobra žganica.
–Vidimo se narednog ljeta na 5. festivalu kakvog nema u Hrvatskoj, s pozivom posjetiteljima da kušaju što to Međimurci žgajare.
