Na Zemlji se oko 90 % biljaka oprašuje pa tako i razmnožava uz pomoć insekata. Samo 10 % njih se razmnožava uz pomoć vjetra ili na neki drugi način. Razmnožavanje i rast bilja od presudne je važnosti za sav život na Zemlji. Bilo da se radi o netaknutoj prirodi ili izravnoj proizvodnji hrane za životinje i ljude.
Važnost oprašivača u ekosustavu
U toj nerazdruživoj zajednici –biocenozi, svaki djelić je izrazito važan. Naravno, čovjek je najveći uzgajivač, potrošač i zagađivač ove zajednice. Veći dio insekata koji sudjeluju u tom suživotu živi slobodno u prirodi, a manji dio se uzgaja. Zato se većina podataka o zdravstvenom stanju i brojnosti insekata kao karike u lancu biljne proizvodnje odnosi na uzgajane insekte. Samo poneki entuzijast pokušava upozoriti na problem preživljavanja cjelokupne populacije oprašivača.
Ne može se reći da su za plodnost i biljnu proizvodnju važniji oprašivači koji žive slobodno od uzgajanih ili obrnuto. Svaki od njih ima svoje mjesto u određenom životnom razdoblju biljke s obzirom na mikroklimatske uvjete u kojima ona raste. Neuzgajani insekti koji znatno sudjeluju u oprašivanju su u prvom redu bumbari i solitarne pčele. Uz slobodne, čovjek je počeo uzgajati i bumbare u nadziranim uvjetima za oprašivanje biljaka u intenzivnoj plasteničkoj i stakleničkoj proizvodnji.
Veliki dio neuzgajanih oprašivača čine različite vrste solitarnih pčela koje se nalaze svuda oko nas. Rijetko kada sliče onima koje poznajemo kao pčele medarice. Ove pčele ne žive u zajednicama, miroljubive su, a uz bumbare su izrazito važni oprašivači. Lete pri nižim temperaturama od medonosne pčele, već iznad 8 oC. Uz to imaju mnogo više dlačica na tijelu kojima prenose veće količine peluda.
Zbog toga nekoliko stotina solitarnih pčela može oprašiti jednako biljaka kao pčelinja zajednica od nekoliko desetaka tisuća jedinki. Ograničenje im je radijus kretanja do 300 metara dok pčele medarice lete preko 3 kilometra.
Uz to, možda najveća razlika je u tome što su solitarne pčele, kao što im i samo ime govori, pojedinačne. Pčele medarice žive u zajednicama. Ova socijalna komponenta pčela medarica možda je najbitniji čimbenik koji ih uzdiže iznad ostalih oprašivača. Naime, kad pčele izvidnice iz jedne zajednice (košnice) pronađu izvor hrane obavještavaju cijelu vojsku sakupljačica o mjestu gdje se on nalazi i one ciljano izlijeću iz košnice, a ne lutaju pojedinačno od cvijeta do cvijeta.
Možemo li bez pčela?
Kad želimo dati odgovor na ovo pitanje prvo pomislimo na nama poznate medonosne pčele koje uzgajamo i od njih dobivamo određene biološki visokovrijedne proizvode. Činjenica je i da mi najčešće uočavamo promjene i propadanje ovih pčela jer se njima najviše bavimo. Poražavajuće je to što je njihovo ubrzano nestajanje samo znak propadanja i istrebljenja mnogo brojnije prethodno naznačene populacije koju samo rijetki zapažaju i broje.
Općenito, zatrovanost sveopće prirode, pa i velikog broja insekata također utječe i na brojnost i zdravlje ostalih sudionika u hranidbenom lancu; ptica, sitnih glodavaca i mnogih drugih na toj razini. Smanjenje broja slobodnih i uzgajanih oprašivača u izravnoj je vezi s količinom i kvalitetom poljoprivrednih plodova. Od biljnih vrsta u uzgoju njih 70-80 % treba oprašivanje kako bi razvilo sjemenku, odnosno plod. Možda bi bez uzgajanih medonosnih pčela i mogli, ali bez ostalih oprašivača sigurno ne.
Izvor: Gospodarski kalendar
