Tijekom zime aktivnost pčela svedena je na najmanju moguću mjeru. Uzimaju vrlo malo hrane i troše neznatne količine kisika zbog čega je i proizvodnja ugljičnog dioksida i vodene pare mala.
Završetkom hladnijeg razdoblja mnogo toga se mijenja. Matica počinje polagati jajašca, iako su pčele još uvijek stisnute u klupko. Prvo nese u sredini klupka, a zanesena površina saća je mala. Kasnije, kada nastupe topliji dani površina legla se povećava. Za normalan razvoj legla potrebna je ujednačena temperatura od 35oC. Pčele radilice sada su mnogo aktivnije. Uzimaju više hrane kako bi proizvodile potrebnu temperaturu. Mlade pčele koje su u razdoblje zimskog mirovanja ušle u dob do dva tjedna starosti, počinju leglo hraniti matičnom mliječi. Njima je ostala razvijena mliječna žlijezda i jedino su one sposobne proizvoditi prvu matičnu mliječ bez koje nema razvoja legla.
Prvo troše zalihe bjelančevina iz svog tijela uskladištene u jesen kao bjelančevinasto masno tkivo. Nakon što iscrpe vlastite zalihe počinje i potrošnja uskladištenog peluda koji do sada nisu trošile. Zbog te živosti u košnici troše znatno više kisika, te izlučuju veće količine ugljičnog dioksida i vodene pare, pa treba obratiti pozornost na prozračivanje košnice. Te aktivnosti unutar košnice uzrokuju i povećanu potrebu za pročisnim izletima iz košnice.
Što je pročisni let?
Pročisnim letom nazivamo rano izlijetanje pčela iz košnica, dok u prirodi nema nektarne paše, a za sakupljanje peluda je prehladno. U pravilu pčele izlaze iz košnica pri temperaturama od 10 do 12oC. Za te letove nije nužno sunčano vrijeme, a može biti i vjetrovito. Za sakupljanje peluda s proljetnica temperatura ipak mora biti viša od 16oC. Rano izlijetanje iz košnica kod temperatura ispod 10oC ukazuje na neuobičajena zbivanja unutar košnice koja mogu biti nedostatak hrane, vode, matice ili povećane potrebe za pražnjenjem crijeva zbog loše hrane (med medljikovac) ili nozemoze.
Tijekom zime kada ne mogu iz košnica, u stražnjem (debelom) crijevu nakupljaju se neprobavljeni ostaci hrane. Stijenka stražnjeg crijeva je naborana pa se ono može proširiti i zadržati do 40 mg izmeta što iznosi preko trećine težine radilice. Kako te neprobavljene tvari ne bi trulile i ugrozile život pčele radilice, u stijenci crijeva nalaze se žljezdice koje izlučuju enzim katalazu koji sprječava nepoželjnu razgradnju crijevnog sadržaja.
U slučaju oštećenja crijevne stijenke nozemozom ili mehanički ona je manje elastična, a smanjeno je i izlučivanje katalaze, pa se za dužeg hladnog razdoblja kad pčele ne mogu na pročisne letove događa da sadržaj crijeva nenamjerno izbace u košnicu. Time uprljaju saće i unutrašnjost košnice. Druge pčele koje čiste košnicu pojedu taj sadržaj, prepune svoja crijeva i nastaje zatvoreni krug. U slučaju nozemoze na ovaj način dodatno se zaraze do tada zdrave pčele.
Uslijed predugog hladnog razdoblja (košnice u planinskim krajevima) može se dogoditi i da posve zdrava zajednica ima u veljači uprljano saće i unutrašnjost košnice. Naravno da bolesti i loš med to ubrzaju.
Tijekom veljače započinje veći uzgoj novog legla kada su pčele aktivnije, troše i prerađuju više hrane, stražnje crijevo se brže puni i povećana je potreba za pročisnim letovima, što na svu sreću najčešće prati i sve više lijepih dana kad pčele mogu izlijetati iz košnica.
Razvojem novog legla više je posla i za pčelara. Nagle promjene temperature su općenito štetne za pčele zimi. Najugroženije je leglo koje se nalazi na rubovima klupka. Zbog toga nije dobro prerano i naglo skinuti utopljavajući materijal, već postupno i ujednačeno pratiti najave meteorologa. Na taj način reguliramo razvoj legla da ne pređe veličinu klupka. Također je važan i mir na pčelinjaku. Uznemiravanje pčela je daleko štetnije kad se u košnici nalazi leglo, nego u razdoblju bez njega. Dobro je povremeno provjeravati zalihe hrane i peluda, naročito u zajednicama koje su uzimljene na malim količinama, te prema potrebi dodati pogače s nekom zamjenom za pelud. Peludne paše od lijeske i proljetnica dobro dođu za razvoj novog legla.
Nakon zime, ovo je za pčelinju zajednicu najkritičnije razdoblje. Stare pčele radilice koje su prezimile postupno ugibaju, a zamjenjuju ih mlade ovogodišnje. Zajednica slabi i sada je u njoj najmanji broj pčela. U slučaju da stare pčele ubrzano ugibaju (iscrpljene bolestima) ili se novo leglo slabije razvija (premale zalihe hrane i peluda, loše vremenske prilike, stara matica) zajednica može propasti, iako je uspješno preživjela najhladnije razdoblje. Zbog toga pčelar mora češće posjećivati pčelinjak, pozornije promatrati zbivanja na njemu i pokušati pomoći gdje je to moguće.
Izvor: Gospodarski kalendar
