Iako je studeni mjesec u kojemu bi svi poslovi oko uzimljavanja zajednica morali biti gotovi, može se dogoditi da na pčelinjaku uočimo preveliki broj uginulih pčela. Uobičajeno je da jesensko i zimsko razdoblje donosi više uginulih pčela na podnici ili ispred košnica nego topli dio godine. Međutim, ova pojava ne znači uvijek da su posrijedi redoviti zimski gubici pčela.
Zimski gubici pčela na početku zimovanja
Kad u jesensko-zimskom razdoblju temperatura zraka prvi put padne ispod 5 °C, pčele se jače stisnu u klupko i započinju pravo zimovanje. Hladnoća tada usmrti velik broj slabijih i starijih pčela. One padaju na podnicu ili još polužive izlaze na leto, gdje ugibaju i padaju ispred košnice. Potraje li hladnoća nekoliko dana, preostale pčele ne izlijeću i ne iznose uginule, pa ih tada vidimo ispred košnica i na podnici.
Osim toga, ako nismo na vrijeme ili smo neuspješno tretirali protiv varoe, može biti mnogo oslabljenih pčela. One ugibaju unatoč velikoj snazi zajednice, što se pokazuje kao pojačana uginuća na početku zimovanja. Sve su to uglavnom redoviti i očekivani gubici. Ako je zima uobičajena, sa snijegom, tijekom obilaska pčelinjaka leto uvijek očistimo od snijega i leda, ali i od mrtvih pčela. Pritom procjenjujemo i njihov broj.
Što ako primijetimo povećana uginuća pčela
Ponekad se kasnije tijekom zimovanja ili krajem zimovanja može dogoditi da odjednom pronađemo povećana uginuća pčela ili propadanje cijele zajednice, iako je u košnici bilo dovoljno hrane. Isključimo li sve moguće uzroke uginuća, poput bolesti, možemo posumnjati da je klupko stiglo do lošijeg ili štetnog meda ili kontaminiranog peluda. Njihovom se potrošnjom u organizmu pčela gomilaju štetne tvari koje dovode do povećanih uginuća.
Naiđemo li na takvo stanje, potrebno je prisjetiti se odakle potječe med, a pogotovo pelud koji smo pčelama ostavili za zimovanje. Naime, za razliku od meda, pčele pelud ne prerađuju, nego ga samo dorađuju i skladište. Zato se u njemu mogu pronaći i neželjene tvari u količinama koje mogu naštetiti pčelama tijekom zimovanja.
Uzrok iznenadnog i povećanog uginuća pčela u aktivnom razdoblju, ali i tijekom zimovanja, mogu biti i različita otrovanja o kojima u toplom dijelu godine ne razmišljamo. Moguća su trovanja raznim tvarima koje se koriste u zaštiti bilja i u tvorničkim pogonima ili se slučajno mogu naći u pčelinjoj hrani. Najčešće se radi o trovanjima pesticidima, ali i dimom iz tvornica, lošim medom i medljikovcem, onečišćenim peludom, pa i kuhinjskom soli.
Medljikovac nije dobar za zimovanje
Medljika ili medna rosa javlja se u šumama bjelogorice i crnogorice, što u pravilu znači da su to nezagađena područja. Najčešće je proizvode štitaste i lisne uši. Medljikovac kao med sadrži vrlo teško probavljiv šećer melecitozu i veći postotak mineralnih tvari, ponajprije kalijevih i natrijevih soli.
Za zimovanje pčela medljikovac nikako nije pogodan. Razlog je njegova teška probavljivost i velik zaostatak mineralnih tvari koje opterećuju probavni sustav. Ponekad u medljikovcu možemo pronaći i organske otrove koji nastaju kao produkt plijesni.
Kod otrovanja medljikovcem dolazi do degeneracije i odumiranja stanica srednjeg crijeva, a pčele posljedično dobiju proljev i ugibaju. To se osobito događa zimi jer med sadrži veliku količinu teško probavljivih tvari. Pčele tada ne mogu redovito izlijetati na pročisne letove pa se štetne tvari nakupljaju u prevelikim količinama.
Zbog klimatskih promjena posljednjeg desetljeća tople jeseni omogućuju pčelama da skupe i znatne količine meda od bršljana. On je za zimovanje također teško probavljiv, poput medljikovca. Ponekad kod pčela izmučenih lošim medom uočavamo gubitak dlačica te povećan, sjajan crni zadak.
Onečišćeni pelud u zimovanju
Pelud sadrži veliku količinu bjelančevina, vitamina i mineralnih tvari. Zato je pčelama izvor bjelančevina, vitamina i minerala u aktivnom razdoblju, ali i na kraju zimovanja, kad se počinje razvijati novo leglo. Međutim, pelud nekih biljnih vrsta (crveni luk, duhan) sadrži spojeve otrovne za pčele, poput alkaloida. Do otrovanja može doći i zbog smrznutog ili pljesnivog peluda u saću tijekom zimovanja.
Uz otrovanja peludom vežu se i proljetni gubici zajednica. Tada u prehranu ulazi proljetni pelud sakupljen s biljaka koje su u proljeće tretirane raznim pesticidima. Posebno je opasan pelud s biljaka čije je sjeme tretirano sistemičnim insekticidima, kao što su donedavno bili neonikotinoidi.
Uginuća zbog kuhinjske soli
Do ovog otrovanja dolazi ako zimskoj hrani dodajemo kuhinjsku sol. Od 0,2 do 0,5 % kuhinjske soli u hrani skraćuje život zatvorenih pčela, a 1 do 5 % je vrlo otrovno. Štetno djelovanje očituje se u propadanju crijevnih stanica. Zato hrani koju sami pripravljamo za pčele moramo posvetiti pozornost. To posebno vrijedi za punjenje pojilica: male količine soli u proljeće su poželjne, a u jesen mogu biti opasne.
Smještaj košnica za zimovanje
Iako rijetko, može se dogoditi da je položaj pčelinjaka na kojemu zajednice zimuju loše odabran. Dugotrajne zimske magle i slabo strujanje zraka u ponekim udolinama tijekom jeseni i zime mogu danima, pa i tjednima, zadržati kvalitativno loš zrak. U takvim je uvjetima izmjena zraka između košnice i okoline kroz suženo leto otežana pa može doći do slabije opskrbe kisikom.
Nađu li se u takvom zraku i štetne tvari iz industrijskih pogona ili ispušni plinovi uz velike prometnice, mikroklima u košnici može biti ozbiljno narušena. Dio pčela u slabijim ili bolestima izmučenim zajednicama tada se može otpustiti s klupka i uginuti.
Bolesti pčela – najčešći uzrok zimskih gubitaka
Ipak, najveći broj zimskih gubitaka prouzročen je pčelinjim bolestima. Najčešće je riječ o sprezi bolešću oslabljenih pčela i prethodno nabrojenih štetnih vanjskih utjecaja. U zimskom razdoblju tu prednjače nozemoza i varooza.
Nozemoza – tihi ubojica pčela
Nozemoza se još naziva i tihom ubojicom pčela i zajednica. Njezina se prisutnost u toplijem dijelu godine ne zamjećuje. Oboljele pčele ugibaju daleko od košnica, a mogućnost izlaska iz košnice ne dovodi do baleganja po saću i stijenkama pa se bolest ne vidi.
Sasvim drugačija slika javlja se tijekom zimovanja, a osobito krajem zimovanja. Tako se u veljači i ožujku javljaju povećana uginuća pčela, ali i cijelih zajednica. Karakteristični simptomi, poput izmetom uprljanog saća i košnice, mogu izostati. Naime, može biti dovoljno toplih dana da bolesne pčele uginu izvan košnice. Tada nalazimo prazne okvire, često i s dostatnim količinama hrane, ali pčela nema.
Jake, ali bolesne zajednice ponekad zadrže dovoljno živih pčela koje bi mogle nastaviti proljetni razvoj. No te su pčele oštećene i podložne virusnim te drugim bolestima pa zajednice propadaju kasnije. Problem je u tome što su izvor nozeme za ostale zajednice na svom, ali i na susjednim pčelinjacima. Sličan tijek propadanja i zimskih gubitaka zajednica javlja se i kod prekomjerne invadiranosti varoom.
Kako spriječiti zimske gubitke pčela
Zimska uginuća od oko 10 % smatraju se prihvatljivima i uobičajenima. Ovisno o vremenskim prilikama pojedine godine, ona mogu biti manja, ali i znatno veća. Uloga je pčelara da pokuša ukloniti ili ublažiti prethodno opisane uzroke na koje može utjecati. Kroz sustav dobre pčelarske prakse, kao dobar gospodar, može nadzirati većinu bioloških procesa u pčelinjoj zajednici te ih pravovremeno usmjeriti i poboljšati.
Provođenjem apitehničkih mjera i liječenjem broj varoa može se cijele godine držati pod nadzorom, na prihvatljivoj razini koja ne šteti pčelama. Higijenske pojilice i jesensko suzbijanje mogu spriječiti gubitke od nozemoze. Ostavljanje kvalitetnog proljetnog meda i peluda te pravovremena dohrana za mlade zimske pčele osiguravaju dovoljne zalihe i jake zajednice za uspješno prezimljavanje.
Pravilan smještaj stacionarnog i selećeg pčelinjaka mora osigurati mir tijekom zimovanja te iskorištavanje proljetnog sunca i prvih paša. U doba klimatskih promjena i nepredvidivih ekstremnih pojava uloga pčelara u uzgoju pčela i korištenju njihovih dobrobiti je nezamjenjiva. On mora promijeniti dosadašnje navike ljudi, pa i pčela, te ih uskladiti s novim normalnim.
