Zagrebački pčelar David Pikutić podnio je Državnom inspektoratu prijavu protiv proizvođača patvorenog bagremovog meda iz Petrinje, te tako izazvao lavinu medijskih natpisa i pozornosti javnosti. O razlozima zašto je podnio prijavu, što se potom događalo, domaćem tržištu meda, nepostojanju kontrole, ali i nezavidnoj situaciji pčelara u svjetlu klimatskih promjena, te boljkama domaćeg pčelarstva, razgovarali smo na njegovom prodajnom mjestu na zagrebačkoj tržnici Jarun.

Izraz „zviždač“ odnosi se na osobu – hrabrog pojedinca koji se iz moralnih razloga, unatoč riziku za vlastitu karijeru, imovinu ili čak i život, odlučuje javno progovoriti o nezakonitim ili neetičkim ponašanjima u društvu. Stoga možemo reći da je David Pikutić, koji prodaje vlastiti med na tržnici u zagrebačkoj četvrti Jarun, postao „jarunski zviždač“. U današnje vrijeme apatije i bezvolje, kad velika većina na očiglednu nepravdu u društvu samo „nemoćno“ sliježe ramenima ili kuka ispod glasa, u vrijeme svakojakih ekonomskih i zdravstvenih kriza, pa i krize morala i odgovornosti institucija, ali i svakog člana društva, ovakav istup pruža primjer kako se protiv iskrivljenih vrijednosti i nepravde ipak može i treba boriti.

  • Zašto ste se odlučili na podnošenje prijave protiv proizvođača patvorenog meda?

Jednostavno nisam htio gledati nepravdu da netko prodaje patvoreni med na tržištu. Posebno ako je poznato da je prošle godine bilo jako malo bagremove paše i da takvog meda nažalost nema ili ga je jako malo. Dakle, odlučio sam ne biti žrtva, prestati kukati i nešto napraviti i opet bih napravio isto, jer sam tako odgojen. Ja sam sportaš, završio sam Kineziološki fakultet i nemam problema s konkurencijom. Međutim, ‘utakmica’ mora biti fer i pravila moraju vrijediti za sve jednako.

Ako netko vara potrošače meda, to apsolutno zaslužuje svaku osudu. Jer, kupci mu poklanjaju povjerenje i svoje zdravlje na kraju, a radi štetu i pčelarima koji pošteno rade svoj posao.

To znači da bi jedino pravedno rješenje za ovakve prijave bila trajna zabrana prodaje meda ovom subjektu koji je bio i jako neugodan kad sam ga pitao odakle mu med od bagrema.

Prijave su više iznimka, nego pravilo

Inače su prijave više iznimka nego pravilo. Tako je vjerojatno i to razlog jakog medijskog odjeka mojeg postupka. To me jako iznenadilo, jer sam mislio da će to samo vidjeti nekoliko mojih pratitelja na društvenim mrežama.

  • Što se događalo nakon što ste sumnjivog proizvođača prijavili Državnom inspektoratu?

Vrlo brzo su reagirali nakon što su me uputili u pismenu proceduru podnošenja prijave. Istina, morao sam uplatiti predujam od 4.843 kune za analizu. To držim opravdanim i ti će mi novci biti refundirani jer se moja opravdana sumnja, koju sam prije toga provjerio, odnosno testirao s još nekoliko kolega pčelara, koji su iskusni pčelari, pokazala točna. Taj sumnjivi med može biti bilo što, ali ne i bagremov med.

Inspekcija je onda izašla na teren, što bi inače trebala raditi puno češće. Na tržnici Jarun nisu bili niti jednom u deset godina, koliko ja ovdje prodajem svoj med, a otac još i duže. Naravno, bilo je i pritisaka, koji idu u smjeru da bi mi trebalo oduzeti prodajno mjesto na tržnici, jer su se mnogi našli pogođenim.

Moram kazati da su naši kupci sjajno reagirali. Prodaja meda se i povećala. Međutim, bilo je onih, na sreću jako malo, koji su nešto ‘krivo čuli’, da mi prodajemo, nakon svih ovih godina, patvoreni med?

Pikutiću čestitaju na hrabrom postupku, a povećala mu se i prodaja meda

O patvorenom medu

  • Može li se i kako prepoznati patvoreni med na tržištu?

Mislim da ne može, bez valjane laboratorijske analize. Držim sve su to samo prazne priče za neupućene. Danas je jako teško naći proizvođača u kojeg možete imati povjerenje. Med na tržištu je tražen, a samim time i podložan falsificiranju. Za patvorenje meda koriste se razne tvari, najčešće invertni šećer, škrobni sirup, melasa, saharoza i slično.

Tu su i pčelinji enzimi jer kad je paša mjestimično loša, pčele su bile gladne i pčelari su da bi im pomogli da prežive prihranili pčele šećernim sirupom, čiji dio unose u saće te je velika vjerojatnost da vrcanjem takav med iz košnica ima i ostataka dodanog šećera. Iako se u med, prema definiciji, ne smije dodavati nijedan sastojak hrane niti bilo koji njegov posebni sastojak ukloniti.

  • Zašto se domaći potrošači teško odlučuju podnijeti prijavu?

Pa toliko puta su nas već prevarili da su potrošači izgubili i ono malo povjerenja u institucije. Odnosno sve se svodi na međuosobna prepucavanja na društvenim mrežama. Društvene mreže mogu biti ‘prozor u svijet’, ali ih treba koristi odgovorno i s mjerom. Kod nas ima i onih koji traže ‘prirodni med, bez vrcanja’, što je paradoks. O porijeklu i kvaliteti meda iz uvoza, a kojega ima jako puno u trgovačkim centrima, te ga potrošači kupuju misleći da je on pod odgovarajućim nadzorom, što ne bih rekao, jer tko će tamo garantirati za podrijetlo i kvalitetu meda, pa nikada u životu nisam kupio med u trgovini. No, bez analize svakog pojedinačnog lota posebno, suvišno je bilo što špekulirati o kvaliteti uvoznog meda.

Preprodavači meda

  • Što još držite boljkom domaćeg pčelarstva?

Osim patvorenja, jer su ljudi postali lakomi za novac, veliki je problem i njegova preprodaja. To je možda manje zdravstveni problem od njegova patvorenja, ali je definitivno varanje kupca kad pčelar prodaje pod svojom etiketom tuđi med. Sad se na tržnici pojavila jedna gospođa, za koju sam čuo da je iz okolice Vrbovca. Ona između raznih drugih prehrambenih proizvoda, kao što je zimnica, prodaje i med, ali ga drži i na podu tržnice. To pravi pčelar nikada neće napraviti, a takvih primjera ima i kod prodaje povrća.

-Možda bi više reda na tržištu bilo kad bi Hrvatski pčelarski savez (HPS) plaćao postupak prijave sumnje na patvoreni med. Ovo nije posao u kojeg treba ulaziti na prečac ili ‘preko noći’. On traži da mu se posvetite do kraja i nema u njemu brze i lake zarade.

Nikada neću zaboraviti svoju prvu pčelarsku godinu, prije deset godina. Tad smo od 49 košnica imali pet tona meda, a već druge godine samo 300 kilograma. Prinosi jako variraju i sve je teže doći do meda.

David Pikutić je podijelio svoju priču o borbi protiv patvoritelja meda na društvenim mrežama i preko noći se vijest proširila
  • Koliko imate košnica i gdje su one stacionirane?

Moja obitelj je započela pčelariti s pet, šest košnica i sve smo više rasli zbog potražnje za našim medom. Tako danas imamo 150 selećih košnica. Prije nekoliko godina, našu vrijednost je prepoznala EU. Dodijeljena su nam sredstva s kojima smo tehnologiju proizvodnje meda podignuli na najvišu razinu. Pčelarimo širom Hrvatske, od Žumberka, Gorskog kotara, Like do Dalmacije i imamo više vrsta pčelinjih proizvoda. Imamo i med pod nazivom medljikovac jele, medun ili šumski med, vrlo cijenjenu vrsta meda.

Pčelarska tradicija obitelji Pikutić duga je 30 godina. OPG Pčelarstvo Pikutić ima 150 selećih košnica i proizvodi razne proizvode od meda, poput kestenovog meda sa Žumberka i med medljikovac s jela iz Gorskog Kotara.

Dobiva se od medne rose koju proizvode lisne uši sišući sok iz iglica jele koju pčele skupljaju i nose u košnice. Pčele nikada ne prihranjujemo šećerom, već ih do samog kraja sezone selimo kako bi si same mogle skupiti zalihe meda za zimu. Posla je sve više i tražimo radnika koji bi bio spreman ući u ovaj zahtjevan posao, od proljeća do zime. I klimatske su promjene sve učestalije i neizvjesnije, posebno što se tiče jakih mrazeva u travnju.

Sve stručne tekstove objavljene u Gospodarskom listu u razdoblju od 2016. do 2020. godine čitajte i u našoj Digitalnoj kolekciji koju možete naručiti ovdje

Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje
Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje