Prilikom uređenja vrta penjačice nam pomažu da povežemo kuću s vrtom, da sakrijemo neki ružni detalj ili pokrijemo staru fasadu, načinimo pregradu ili izvedemo sjenicu.

Želimo li kuću povezati s vrtom u jednu cjelinu, tada obično postavljamo pergolu na kućnoj terasi a uz nju sadimo neku penjačicu. Kad se biljka razraste, djelovat će kao da je kuća zelenim tunelom povezana s ostatkom vrta. Imamo li nesreću da na svojoj okučnici imamo kakav ružan detalj, uspješno ga možemo sakriti upravo nekom penjačicom, a ista je stvar sa starim fasadama.
Penjačice imaju dekorativnu namjenu, već samo lišće djeluje dovoljno ukrasno, a kad uzmemo u obzir da neke vrste i cvatu, dekorativna namjena je potpuna.
Prema načinu rasta, razlikujemo penjačice koje se same penju uz podlogu i penjačice koje je potrebno privezivati uz podlogu.
Spomenut ćemo nekoliko najčešćih vrsta.

Pavitina (Clematis)

U ovu grupu spadaju biljke koje se svake godine djelomice orežu na visinu oko 50 cm iznad tla kako bi mogle bujno cvjetati. Nakon rezidbe, tijekom proljeća, narast će za 3 – 4 m. Ima više sorata, a spomenut ćemo samo neke, kao i boju cvijeta i vrijeme cvatnje.
“Gipsy Queen” ljubičasta 7 – 10
“Superba” crvenoljubičasta 7 – 8
“Nelly Moser” ljubičasta 6 – 7
“Lasurstern” plavoljubičasta 6 – 7
Pavitinu je potrebno dobro voditi, osobito u prvoj godini rasta. Dobro se uklapaju u male vrtove jer zauzimaju malo prostora na tlu.

Dunjarica (Cotoneaster horizontalis)
Ovaj grm moguće je koristiti kao pokrivač tla ili kao nisku penjačicu. Grane mu rastu u karakterističnom obliku riblje kosti. Dunjarica ima male bijele cvjetove, a u jesen na granama ostaju crvene bobice koje su poslastica za ptice. Grane koje strše iz grma redovito se orezuju, a uvijek se reže cijela grana.

Bršljan (Hedera)

Hedera helix vrsta je bršljana sitnih listova koji divlji raste po šumama. Dobro uspijeva kao pokrivač tla u sjeni i kao penjačica na sunčanom položaju. Bršljan se sam prihvaća uz podlogu i otporan je na studen. Ova biljka sporo raste prvih godina, no, onda iznenada postaje vrlo bujna. Lako se razmnožava reznicama. Ako za reznicu uzmemo granu u cvatu, dobivena biljka neće se penjati već će rasti kao grm. Često se uzgaja irski bršljan, H. hibernica. Jaka je biljka s velikim listovima i osjetljiva na mraz. Irski bršljan izrazito brzo raste. Za sjenovita mjesta pogodan je H. colchica, čiji su listovi prošarani bijelom ili žutom bojom.

Hmelj (Humulus)

H. lupulus može se ubrojiti i među trajnice, jer ova biljka u jesen uvene a iduće proljeće ponovno potjera. Tek iznikle, bijele mladice hmelja jestive su. Najljepše su ženske biljke na kojima se tijekom kolovoza javljaju lijepi cvjetovi zelenožute boje. Pri kupnji sadnica ne može se znati koja je biljka ženska a koja muška, pa treba kupiti barem tri. Kada narastu, izbacite muške primjerke. Hmelju treba dosta prostora, a naraste oko 5 m visoko. Najbolje ga je saditi na otvorenu prostoru uz stup, kako ne bi ugušio druge biljke. Podzemni izdanci mogu se pojaviti i nekoliko metara daleko od biljke, a treba ih redovito uklanjati.

Kozja krv (Lonicera)

Razlikujemo zimzelenu i listopadnu kozju krv. Obična europska kozja krv u prirodi raste po rubovima šuma. Biljka raste u polusjeni uz dovoljno strujanje zraka. Zimzelene vrste: Lonicera japonica bež žuta, Lonicera henryi smeđecrvena. Listopadne vrste: Lonicera periclymenum “Belgica” žutoružičasta, L. p. “Serotina” ljubičasta, Lonicera tellmaniana narančasta

Lažna loza (Parthenocissus)

U vrtovima nalazimo dvije vrste lažne loze.Uza zidove dobro se uklapa P. tricuspidata, a za pergole je bolja P. quinquefolia. Ova biljka može poslužiti i kao pokrivač tla. Obje se same prihvaćaju uz podlogu, a rastu na sunčanim i polusjenovitm mjestima. P. quinquefolia u jesen
donosi plave bobice nalik grozdovima, a omiljena su hrana pticama. Obje biljke imaju malene cvjetove koji nemaju osobitu dekorativnu
vrijednost, no, jesenske su boje lišća prekrasne. Lažna loza naraste do visine oko 15 m. Za razliku od bršljana, ova biljka ne oštećuje stare zidove.

Glicinija (Wisteria)

Postoje dvije vrste glicinija, pa prilikom kupnje treba paziti koju ćete odabrati. W.floribunda penje se i pritom slijedi sunce. Cvate tek nakon deset godina dugačkim cvjetnim grozdovima i prikladna je za pergole. Cvjetovi su zaista lijepi pa se dugotrajno čekanje isplati. W. sinensis raste obrnuto od sunca i cvate već nakon tri godine. Njezini su cvjetni grozdovi nešto kraći i javljaju se prije listova. Pogodna je za rast uza zid i za pergole. Obje vrste javljaju se s ružičastim ili bijelim cvjetovima.

Sve stručne tekstove objavljene u Gospodarskom listu u razdoblju od 2016. do 2020. godine čitajte i u našoj Digitalnoj kolekciji koju možete naručiti ovdje

Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje
Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje
Prethodni članakVapnenasto leglo
Sljedeći članakMastitis – najčešća bolest vimena
Avatar
Darko Kantoci, dipl. ing. agr. 1990. godine diplomirao je na Agronomskom fakultetu u Zagrebu (odjel vinogradarsko, vrtlarsko, voćarski). Već je dugi niz godina vanjski suradnik Gospodarskog i Mljekarskog lista. Darko Kantoci, dipl. ing. agronomije (Zagreb, 1964.) nakon srednje škole diplomirao je 1990. na Agronomskom fakultetu u Zagrebu, odjel vinogradarsko, vrtlarsko, voćarski (VVV). Autor se tijekom studija i poslije bavio projektiranjem i uređenjem privatih okućnica i zelenih površina. Već niz godina aktivan je vanjski suradnik Gospodarskog lista i Mljekarskog lista, u kojima se pojavljuje kao autor stručnih i popularnih članaka.