U ekološkoj proizvodnji biljke se tretiraju biljnim pripravcima, korovi uglavnom odstranjuju mehaničkim putem, a biljke dobivaju hraniva iz organskih gnojiva. Jedna od temeljnih razlika ekološke od konvencionalne poljoprivrede jest zabrana primjene tzv. konvencionalnih mineralnih gnojiva. Za suzbijanje štetnika u ekološkoj proizvodnji, osim biljnih pripravaka služe i prirodni neprijatelji štetnika koji su nezamjenjiv dio održive poljoprivrede kao i strategije suzbijanja invazivnih štetnih organizama. Iako su ekološki povoljnije mjere manje učinkovitije, njima se dugoročno postiže bolji uspjeh, a sve što je ekološki povoljno i ekonomski je opravdano.
Gnojidba u ekološkoj proizvodnji
Gnojidba tla ključni je bilinogojstveni
zahvat po kojem se najviše
razlikuje tijek biljnih hraniva u
agroekosustavu u odnosu na prirodne
ekosustave, odnosno spontane
biocenoze. Hraniva koja biljka
uzima iz tla osiguravaju primijenjena
gnojiva u biljci pristupačnom
obliku.
Gnojiva su bilo koji materijal, organski
ili anorganski, prirodni ili sintetski,
koji biljci osigurava potrebna
hraniva za rast u cilju stvaranja optimalnog
prinosa, dok je gnojidba tla
agrotehnički zahvat unošenja u tlo
ili na biljku navedenih gnojiva. Neosporno
je da biljkama treba dodati
hraniva da bi preživjele i ostvarile
prinos.
Ako su u tlu zabilježene relativno
više količine esencijalnih hraniva,
ako je zabilježen veći postotak organske
tvari, ako je utvrđena blago
kisela do neutralna ili blago lužnata
reakcija, većina biljaka ima povoljne
uvjete za rast. No, i u takvom
tlu, ako se više godina ne dodaju
hraniva, biljke će iskoristiti rezerve
hraniva u tlu i vrlo brzo će doći do
rapidnog pada plodnosti tla. Zbog
toga je svake godine potrebno u tlo
unijeti tvari iz kojih će uzgajana biljka crpiti sebi potrebna hraniva za
ostvarenje optimalnog prinosa, bez
obzira da li se bavili konvencionalnom
ili ekološkom poljoprivredom. U ekološkoj poljoprivredi postoji
nekoliko načina kojima možemo
poboljšati plodnost tla, odnosno
osigurati biljci što povoljnije uvjete
za rast, dodajući tvari koje će joj
osigurati hraniva:
1. primjenom organskih gnojiva
(tzv. domaća gnojiva) samo s
farmi koje gospodare prema
ekološkim principima,
2. primjenom „trgovačkih“ organskih
gnojiva izrađenih na temelju
biljnih i životinjskih sirovina
koje izrađuju renomirane tvrtke.
U posljednje vrijeme na tržištu
je sve više raznih poboljšivača
tla koja se prodaju kao gnojiva
za ekološku poljoprivredu, iako
vrlo često ne postoji sljedivost
podrijetla ovih gnojiva i sirovina
od kuda i kako su ona stvorena,
3. raznim kompostima koji mogu
poslužiti kao gnojivo ili malč,
4. držanjem domaćih životinja u
trajnim nasadima ili pregonskim
pašnjacima,
5. gnojidbom tla zelenom masom,
tj. usjeva uzgojenih samo za
ovu namjenu, ne za prinos,
6. biodinamičkim preparatima,
7. što širim plodoredom (tzv. ratarsko-
stočarski plodored) u koji
su uvršteni krmni i postrni usjevi
s bogatom nadzemnom i podzemnom
biljnom masom.
…
Organska gnojiva
…
Primjena komercijalnih organskih gnojiva
…
Primjena komposta u ekološkoj poljoprivredi
…
Tablica 1. Značajke nekih materijala za izradu komposta
…
Gnojidba tla zelenom masom
…
Tablica 2. Potencijalni usjevi za zelenu gnojidbu
…
Tablica 3. Značajke usjeva za zelenu gnojidbu na promjene u tlu
…
Biodinamički preparati
…
Ekološki prihvatljiva zaštita bilja od štetnika
…
Biološke mjere
…
Klasični način biološke zaštite bilja
…
Augmentativni način
…
Konzervativni način
…
Biopesticidi
…
Biotehnička sredstva
…
Zdravstveno stanje biljaka
…
Fizikalna svojstva uzgojnog područja – okoliša
…
Dobra poljoprivredna praksa
…
Otporne sorte kao preduvjet ekološke proizvodnje
…
Iskustva iz Italije
…
Držanje biljaka u dobroj kondiciji
…
Cijeli članak možete pročitati u tiskanom izdanju Gospodarskog lista br. 9/2019
