Paprika obiluje različitim oblicima, veličinama i bojama ploda i svrstavamo je u skupinu povrća s velikim brojem tipova i formi. Kod nas se uglavnom uzgajaju sorte paprike koje pripadaju vrsti Capsicum annuum var. macrocarpum (krupnoplodne sorte) i Capsicum annuum var. microcarpum (sitnoplodne sorte). Unutar ova dva varijeteta razlikujemo i nekoliko tipova s puno sorti.
Krupnoplodne sorte paprike
U krupnoplodne sorte paprike spada većina sorata koje se nalaze na Sortnoj listi RH. Razlog tome je što se one znatno više uzgajaju nego sitnoplodne. Krupnoplodne sorte imaju uglavnom više-manje stožast oblik plodova. To su sorte u tipu „babura“, „kapije“ „rog“ i „začinske“, dok „rotound“ tip paprike ima plodove okruglog oblika. „Babura“ U uzgoju su najraširenije krupnoplodne sorte u tipu „babura“. To potvrđuje i najveći broj registriranih sorti u ovom tipu kod nas i u svijetu. Osnovne karakteristike ploda ovog tipa su prizmatični oblik ploda koji završava sa 3 ili 4 vrha, koliko najčešće ima i sjemenih pregrada. U ovaj tip ubrajamo i sorte sa stožastim plodovima koji završavaju s jednim vrhom koji može biti najčešće oštar ili pak zaobljen i najčešće ima 3 sjemene pregrade.
Omjer širine i dužine ploda kod sorata ovog tipa iznosi 1:1 do 1:2,5. „Meso“ ploda (perikarp) u tehnološkoj zrelosti je mliječnobijele, svijetložute, svijetlozelene ili tamnozelene boje koja u fiziološkoj zrelosti može prijeći u svijetlocrvene, tamnocrvene, narančaste ili ljubičaste boje. S obzirom na to da naše tržište preferira svijetložute i žute boje paprike većina registriranih sorata ima takvu boju u tehnološkoj zrelosti. Plodovi ovih paprika su vrlo krupni s prosječnom masom 80-150g i debljinom perikarpa 4-7 mm. Ovaj tip paprika ima široki sortiman ranih do kasnih sorti koje se mogu uzgajati u zaštićenom prostoru i na otvorenom. Nove selekcije uglavnom su hibridi od kojih su danas najrašireniji u proizvodnji Istra F1, Blondy F1 i Bianca F1 svijetlozelenih i žutih boja plodova. Plodovi su uglavnom namijenjeni za potrošnju u svježem stanju iako se mogu i konzervirati kiseljenjem.
„Kapije“
Sljedeći tip paprika s velikim spljoštenim plodovima su „kapije“, posebno cijenjene kod naših ljudi za pečenje i spremanje zimnice, odnosno, za preradu kiseljenjem i proizvodnju ajvara. Iz tog razloga i vrlo traženi od strane prerađivačke industrije. Plodovi ovog tipa su spljošteno stožastog oblika sa zašiljenim vrhom, mase 60 – 120 g i debljine perikarpa 4 – 7 cm. Najčešće imaju 2, a rjeđe 3 sjemene pregrade. Promjer plodova kreće se 4 – 7 cm, a dužina 10 – 18 cm odnosno omjer širine i dužine je 1:2 do 2,5. Boja perikarpa u tehnološkoj zriobi je svijetlo ili tamnozelena, a u fiziološkoj crvene do tamnocrvene nijanse. Ovaj se tip paprike uzgaja uglavnom na otvorenom, a najraširenije sorte su Kurtovska kapija, Stella i Slonovo uho. Sorte u tipu „rog“ Ova grupa sorata dobila je ime po obliku ploda koji podsjeća na rog krava i za razliku od „kapije“ nisu plosnati. Osnovna karakteristika ovih sorata su vrlo dugi, stožasti, plodovi kod nekih i 20-30 cm.
Omjer promjera i dužine ploda iznosi 1:5 – 8. Površina ploda može biti glatka ili malo naborana. Debljina ploda iznosi 3 – 6 mm, a masa ploda može biti 30 – 90 g. U tehnološkoj su zriobi najčešće žute ili svijetlozelene boje, a u fiziološkoj crvene. Uglavnom se uzgajaju na otvorenom iako je moguć i uzgoj u zaštićenim prostorima. Koriste se obično za rezanje plodva u filete koji se kisele i spremanje ajvara. Većina ovih sorata su bez kapsaicina pa nemaju ljut okus. U proizvodnoj praksi su dosta rasprostranjene sorte Sivrija i Arlequin, dok su novo selekcionirane sorte Podravka i Slavonka vrlo perspektivne, s obzirom na to da imaju dobar genetski potencijal koji im pruža mogućnost da zauzmu vodeće mjesto u ovom tipu sorata u našoj zemlji, ali i šire. „Začinske“ paprike Na Sortnoj listi RH nalazimo samo dvije registrirane sorte u tipu „začinske“ –˝Horgoška slatka 2 i Szegedi 20. U praksi većina paprika u ovom tipu su lokalne populacije, a ne priznate sorte koje poljoprivrednici na svom gospodarstvu sami izabiru i umnažaju za osobne potrebe.
Plodovi ovog tipa paprike su stožasti široki 2 – 4 cm, dugi 8 – 15 cm, odnosno, omjera širine i dužine 1:2 – 4 sa 3 sjemene pregrade. Prosječna masa takvih plodova iznosi oko 20 g. Boja ploda kod ovih paprika u tehnološkoj zrelosti je tamnozelena, a u fiziološkoj tamnocrvena. Osnovna karakteristika plodova ovog tipa paprike je da imaju tanki perikarp od svega par milimetara, što omogućava da se oni već na biljci dok su u fiziološkoj zrelosti osuše. Kod ovih sorata paprike poželjno je da imaju intenzivnu crvenu boju koja se sušenjem ne gubi. Plodovi mogu biti slatki i ljuti što ovisi o sorti odnosno o sadržaju kapsaicina, koji ovisno o količini, daje intenzitet ljutine. Po položaju na biljci plodovi mogu biti stršećeg ili visećeg položaja. Paprike ovog tipa isključivo se uzgajaju na otvorenom, a namijenjeni su za sušenje i mljevenje.
„Rotound” (paradajz paprika)
Za sorte paprike ovog tipa paprike karakteristično je da imaju vrlo debeli perikarp 5 – 10 mm. Kako im i samo ime govori “rotound”, plodovi ovih sorata su okrugli, najčešće okruglospljošteni, promjera ploda dvostruko većeg od njegove visine, odnosno omjera širine i dužine 1:1 do 1:0,5. Obično imaju više od 4 sjemene pregrade. Površina ploda može biti rebrasta ili glatka. Prosječna masa
plodova se kreće od 30 – 120 g. U tehnološkoj zriobi plodovi su mliječnobijeli, svijetložuti, žuti ili tamnozeleni, a u fiziološkoj crveni. Uzgajaju se isključivo na otvorenom za potrebe prerade, uglavnom za kiseljenje cijelih plodova. U proizvodnji su dosta raširene sorte Kalvil bijeli, Rotound žuti, Botinečka žuta i Majkovačka žuta.
Sitnoplodne sorte paprike
U sitnoplodne paprike spadaju sorte paprike koje imaju sitne plodove (uglavnom <20 g). Najpoznatiji tip sitnoplodnih sorti paprike su „feferoni“. Osim „feferona“ u sitnoplodne paprike spadaju i paprike tipa „šipke“ čije sorte ne nalazimo na našoj Sortnoj listi. Karakteristika je tih plodova da su stožastog oblika odnosa promjera i dužine 1:3 – 6 i prosječne mase ploda 10 – 20 g. Boja ploda u tehnološkoj zrelosti je svijetložuta do zelena, a u fiziološkoj žuta do intenzivno crvena. U ovaj varijetet spadaju i paprike potpuno okruglog oblika čiji su plodovi veličine trešnje. Boja tih plodova u tehnološkoj zrelosti može biti svijetložuta do tamnozelena, a u fiziološkoj žuta i crvena. Interesantni su i sitni plodovi vrste Capsicum frutescens koja u jednom koljencu na biljci ima po dva ili više vrlo sitnih dekorativnih plodova sličnih malom feferonu koji su uz to i jako ljuti. Koriste se u fiziološkoj zrelosti za pripravu ljutih umaka. To su paprike koje spadaju u tip „tabasco“. Kod nas se uglavnom uzgajaju kao ukrasne paprike u loncima.
