Plodored predstavlja pravilnu prostornu i vremensku izmjenu kultura na određenoj površini. Sastoji se od plodosmjene (vremenske izmjene usjeva) i rotacije (prostorne izmjene usjeva). Preporuča se za većinu povrćarskih kultura i trebao bi iznositi barem 3 do 4 godine.

U proizvodnji povrća dosta se teško pridržavati plodoreda. Pogotovo ako se radi o uzgoju u zaštićenom prostoru i usko specijaliziranim proizvođačima. Problem predstavlja i trajanje vegetacije povrtnih vrsta, zbog čega se na istoj površini (gredici) mogu tijekom godine izmijeniti dvije, tri ili čak četiri vrste. Npr. u proljeće mladi luk ili rotkvica, tijekom ljeta plodovito povrće, tijekom jeseni ili ozima endivija, salata, matovilac. Ako se iste vrste svake godine izmjenjuju na jednoj gredici, to nije plodored.

Ako se za neku kulturu kaže da dolazi na prvo mjesto u plodoredu, to znači da se uzgaja nakon gnojidbe stajskim gnojem. Više je razloga uvođenja plodoreda. To su međusobna tolerantnost usjeva, zaštita od bolesti i štetnika koji napadaju iste ili srodne vrste, zaštita od korova, održavanje razine humusa i povoljne strukture tla, različito trošenje vode i korištenje hraniva kod različitih usjeva, različita dubina ukorjenjivanja usjeva i dubina obrade. Nepoštivanje plodoreda uzrokuje narušavanje kvalitete i „umornost“ tla. Uglavnom dolazi do akumulacije uzročnika biljnih bolesti i štetnika; iscrpljivanja istovrsnih hraniva iz tla; degradacije strukture i kemijske reakcije tla.

Koji su najbolji predusjevi za najvažnije povrćarske kulture?

Najbolji predusjevi za važnije povrćarske kulture su:

  • za rajčicu: mahunarke i korjenasto povrće,
  • za papriku: višegodišnje trave i leguminoze, korjenasto povrće,
  • za kupusnjače: krumpir, rajčica, paprika, višegodišnje trave i leguminoze, mahunarke, korjenasto povrće,
  • za grašak i mahune: rajčica, paprika, krumpir, pšenica, ječam,
  • za korjenasto povrće: rajčica paprika, krastavac, mahune,
  • za krastavac i lubenicu: paprika, rajčica, krumpir, višegodišnje i jednogodišnje trave i leguminoze
  • za luk: paprika, krastavac, lubenica, pšenica.
 class=
Šparoga
 class=
Mladi kupus

Najlakše je isplanirati četverogodišnji četveropoljni plodored za četiri gredice. Neki autori planirane kulture razvrstavaju u skupine i raspoređuju ih kako je prikazano u tablici.

  • A – lista i cvijeta: kupusnjače (kupus, kelj, brokula, cvjetača, korabica, rotkvica, raštika, kineski kupus) i glavočike (salata, endivija, radič, artičoka)
  • B – korijena: štitarke (mrkva, celer, peršin, pastrnjak, kopar, komorač), lukovi (luk, češnjak, poriluk, luk vlasac, luk kozjak) i lobodnjače (cikla, blitva, špinat, vrtna loboda)
  • C – ploda: pomoćnice (rajčica, paprika, patlidžan, krumpir) i tikvenjače (krastavac, dinja, lubenica, tikvica, buča)
  • D – mahunarke (grah, grašak, bob, leća, slanutak, soja).

To na primjer znači da ako je tijekom proljeća ove godine na prvoj gredici uzgajan grašak i nakon njega ljeti posađen kupus, naredne godine se preporuča na njoj posijati mrkvu ili ciklu posaditi lučice luka.

 class=
*Pomoćnice – rajčica, paprika, patlidžan, krumpir

Dobri i loši susjedi u vrtu

Osim poznavanja plodoreda, odnosno slijeda kultura, bitno je znati i koje se kulture mogu uzgajati jedna uz drugu na istoj gredici. Tijekom dugogodišnjeg uzgoja u vrtu primjećuje se da u nekim kombinacijama biljke bujno rastu, dok u nekim ne. To se događa jer pojedine vrste luče više ili manje fitoncida.

Fitoncidi su različite biološki aktivne tvari koje stvaraju biljke, a djeluju na životne procese susjednih biljaka i organizama u tlu. Uglavnom se ne kombiniraju vrste iz iste porodice. Biljke iz iste porodice trebaju ista hraniva i uglavnom ih napadaju isti štetnici i bolesti. Stoga su izvrsne kombinacije vrsta na jednoj gredici one koje imaju različite potrebe za hranivima pa najbolje mogu iskoristiti resurse iz tla bez potrebe za dodatnom gnojidbom. Imaju različito duboko korijenje i vanjski rast pa svaka na drugi način rahli zemlju i zauzima prostor (npr. luk i salata, ili luk i mrkva).

One jedna drugoj svojim mirisom tjeraju štetnike ili jedna drugu štite od bolesti. Temeljem iskustava nastale su tablice dobrih i loših susjeda u vrtu, odnosno upute kako je najbolje kombinirati biljke na gredici. Uz kombinaciju dviju ili više povrtnih vrsta, česta je i kombinacija sa začinskim i ljekovitim biljem. Ona svojim mirisom odbija neke štetnike, odnosno cvijetom privlači oprašivače.

 class=
Prethodni članak“Pobrinut ćemo se za prehrambenu sigurnost naših građana”
Sljedeći članakBožuri – raskošno cvijeće prekrasnih boja
izv. prof. dr. sc. Božidar Benko
Docent na Agronomskim fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Uža specijalnost: zaštićeni prostori (plastenici i staklenici), konvencionalni i hidroponski uzgoj povrća u zaštićenim prostorima. Božidar Benko rođen je 1977. Dodiplomski studij završava 2001. godine. Iste godine se zapošljava kao znanstveni novak u Zavodu za povrćarstvo Agronomskog fakulteta. Kao suradnik, sudjeluje u znanstvenim i stručnim projektima vezanima za hidroponski uzgoj povrća. Magistarski rad je obranio 2005., a doktorsku disertaciju 2009. godine. U znanstveno-nastavno zvanje docenta izabran je 2012. godine. Koordinator je četiri modula na preddiplomskim i diplomskim studijima Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Pod njegovim mentorstvom dosad je izrađeno i obranjeno 40 diplomskih i završnih radova. Aktivno je sudjelovao na osamnaest međunarodnih i tri nacionalna znanstvena skupa, s cjelovitim radovima ili njihovim sažecima, a dosad je kao autor i koautor objavio 50-ak znanstvenih i stručnih radova. Član je International Society for Horticultural Science, Znanstveno se usavršavao na Mediterranean Agronomic Institute of Bari (CIHEAM-MAIB), a stručno u Izraelu.