Najmukotrpniji posao za koji je čovjek tijekom svoje povijesti utrošio najviše efektivnih sati rada bilo je mehaničko suzbijanje neželjenih boljaka – korova (čupanjem, košnjom, kopanjem)! Procjenjuje se da unatoč svim poduzetim mehaničkim i kemijskim mjerama suzbijanja korovi u našoj zemlji prosječno umanjuju prinose krumpira 6 %.

Ako se ne poduzmu mjere protiv korova štete u usjevima krumpira mogu biti potpune zbog smanjenja uroda i kakvoće gomolja. Neposredne štete od korova u krumpiru ogledaju se kao i kod drugih poljoprivrednih usjeva u nadmetanju za vodu, hranjiva, svjetlost, te prostor iznad i ispod površine tla. Neke vrste korova razvijaju toliko snažan korijen da time smanjuju prostor za razvoj gomolja otežavajući njegovo vađenje.

Zbog toga krumpir formira veći broj sitnijih gomolja i gubi na trgovačkoj vrijednosti. Korovi mogu biti domaćini gospodarski značajnim uzročnicima bolesti koje napadaju i krumpir. Tako u usjevima krumpira redovito prisutni korovi poput lobode (Chenopodium), šćira ili “bogataša” (Amaranthus) i crne pomoćnice (Solanum nigrum) predstavljaju pogodne “domaćine” za bakterijsku bolest “crna noga” (Erwinia carotovora), a čiji širitelj (vektor) može biti krumpirova zlatica.

Korovna flora krumpira tipično je “okopavinska”

Među najznačajnije “okopavine” koje na oranicama uzgajamo u Međimurju pored kukuruza ubrajamo krumpir, uljnu tikvu i šećernu repu. Višegodišnjim istraživanjem Zavoda za zaštitu bilja i Zavoda za herbologiju pri Agronomskom fakultetu u Zagrebu tri najčešće i najbrojnije korovne vrste koje se javljaju u nabrojenim kulturama su koštan ili kostrva (Echinochloa crus gali) (40-tak biljaka/m²), limundžik (“partizanka” ili fazanuša ili ambrozija) (Ambrosia elatior) (30-tak biljaka/m²) i loboda (Chenopodium album) (30-tak biljaka/m²). Uz riječnu dolinu (Drava) posljednjih dvadesetak godina sve više se širi europski mračnjak (Abutilon).

Zakorovljen nasad krumpira foto:Shutterstock

Višegodišnji korovi (npr. pirika, slak, osjak, čičoka i dr.) iako brojem vrsta i brojem jedinki nisu tako zastupljeni kao sjemenske (jednogodišnje) vrste predstavljaju osobito veliki problem u krumpiru. Zašto?! Primjerice pirika može svojim podzemnim organima prorasti gomolje i tako značajno smanjiti njihovu kakvoću.

Višegodišnje korove ne možemo suzbijati zemljišnim ili rezidualnim herbicidima primjenom nakon sadnje, a prije nicanja usjeva. Za usjeve krumpira nema na tržištu selektivnih herbicida kojima bi mogli učinkovito suzbijati širokolisne višegodišnje korove (npr. slak, osjak), primjenom nakon nicanja usjeva i korova. Stoga treba izbjegavati sadnju krumpira na poljima gdje dominiraju ove višegodišnje korovne vrste (npr. slak, osjak) ili u plodoredu na strništima suzbijati ove korove prije uzgoja krumpira učinkovitim herbicidima (npr. glifosat, 2,4-D, dikamba) !

*Tablica 1. Većina zemljišnih herbicida dopušteni u našoj zemlji za suzbijanje jednogodišnjih (sjemenskih) širokolisnih i travnih korova koje koristimo u krumpiru nakon sadnje, a prije nicanja (pre-em)

Djelatna tvarPripravakNapomena
pendimetalinDost 330E, Pendifin, Pendus, Stomp Aqua CS, Sharpensuzbijanju uglavnom sjemenske travne korove (npr. koštan ili kostrva)
metobromuronProman SCsuzbija uglavnom sjemenske širokolisne korove (dobro djeluje na ambroziju)
flukloridonRacer 25 CS i ECu propisanim količinama na lakšim tlima nakon jačih oborina djeluje depresivno na iznikli krumpir
klomazonReactor 360 CS, Centium, Clomate CS, Clematis MCkoristi se u kombinacijama radi proširenja spektra djelotvornosti na širokolisne korove
klomazon & pendimetalinBismark SCradi šireg spektra djelotvornosti dobro je dodati metobromuron ili aklonifen
prosulfokarbFilon 80 EC, Roxy, Cofenouglavnom suzbija jednogodišnje trave, ali slabije djelotvoran na koštan
prosulfokarb & diflufenikanJura Max ECmoguće slabije suzbije koštan
aklonifenChallenge, Chanon SCodlično suzbija lobodu i šćir, a slabije ambroziju
aklonifen & diflufenikanGardo Sun SCmoguće slabije suzbije koštan

*od 2017. godine zbog provedbe održive uporabe pesticida s tržišta Europske unije su povučene djelatne tvari: linuron i metribuzin, a rješenje za primjenu su dobile aklonifen (& diflufenikan)

*Tablica 2. Neki od herbicida dopuštenih za naknadnu primjenu nakon nicanja korova i usjeva krumpira (post-em)

Djelatna tvarPripravakNapomena
bentazonBasagran 480 ECSuzbija samo širokolisne sjemenske korove
fluazifop-P-butilFusilade Max ECSuzbija samo travne korove. Karenca = 90 dana
  kizalofop-P (-tefuril i -etil)Leopard ECSuzbija samo travne korove. Karenca = 90 dana
Graminis ECSuzbija samo travne korove. Karenca = 77 dana
Pantera QT ECSuzbija samo travne korove. Karenca = 77 dana
Quick ECSuzbija samo travne korove .Karenca = 56 dana
Targa ECSuzbija samo travne korove .Karenca = 77 dana
Wish Top EC, SecureSuzbija samo travne korove .Karenca = 35 dana
cikloksidimFocus Ultra ECSuzbija samo travne korove. Karenca = 56 dana
kletodimSelect Super ECSuzbija samo travne korove. Karenca = 49 dana
rimsulfuronTrot DF, Plaza, TrawelKarenca 42 dana. Travni i neki širokolisni korovi
*bentazon u propisanoj količini može biti značajno fitotoksični za usjev krumpira,  pa se višekratno primjenjuje u smanjenim količinama (na klične listove korova)! Samo protiv uskolisnih (travnih) korova djelotvorni: fluazifop-P-butil, kizalofop-P(-tefuril i -etil), cikloksidim i kletodim (ne miješati ih s bentazonom)

Kritično razdoblje zakorovljenosti

Razdoblje kad korovi nanose najveće štete u krumpiru, proteže se od dva tjedna nakon nicanja pa sve dok krumpir ne zatvori redove, a naziva se kritično razdoblje zakorovljenosti. Moguće je u tom razdoblju provoditi mehaničke mjere suzbijanja korova (npr. okopavanje, nagrtanje). Suzbijanje okopavanjem se uglavnom provodi na manjim površinama (najčešće na vrtovima za vlastite potrebe gospodarstva). Na većim se površinama posebnim strojevima usjev krumpira u kritičnom razdoblju može nagrtati (1-2x) i time suzbijati korove dok usjev rastom cime ne pokrije redove.

Na većim površinama s tržnom proizvodnjom krumpira najčešće se mehaničke mjere (ogrtanje) dopunjuju kemijskim mjerama suzbijanja korova. Već prije nicanja krumpira iz plitkog površinskog zemljišta pojavljuju se brojni sjemenski korovi (npr. lobode, dvornici, gorčica, šćir i dr.). Ranije se smatralo da “toploljubivi” korovi niču nakon nicanja krumpira (npr. ambrozija, europski mračnjak ili abutilon, koštan, muhari i svračica), no zbog klimatskih promjena zadnjih sezona vidimo da većina ovih korova počinje nicanjem prije krumpira.

Na većini polja s početkom nicanja usjeva krumpira (i većine jednogodišnjih korova) obavlja se nagrtanje, a ubrzo nakon toga se primijene zemljišni herbicidi (vidi Tablicu 1.) koji sprječavaju naknadni porast neželjenih biljaka sve dok cima ne zatvori redove. Pritom biramo kombinaciju djelatnih tvari koje suzbijaju tri dominantne korovne vrste u krumpiru: kostrve (koštan) (Echinochloa), ambrozije (“partizanke”) (Ambrosia) i lobode (Chenopodium).

Primjena herbicida

Već 10-ak sezona međimurski proizvođači krumpira na većini polja koriste metobromuron u pripravku Proman SC, prvenstveno na površinama gdje se proširila ambrozija ili “partizanka” (Ambrosia). Pripravak je vrlo selektivan i ne ostavlja štetne posljedice na mladi krumpir, a obavezno protiv korovnih jednogodišnjih trava (npr. kostrva) treba dodati pendimetalin (npr. Dost 330 EC, Stomp Aqua CS i sl.). Za dobru djelotvornost svih zemljišnih herbicida navedenih u Tablici 1. neophodna je optimalna vlažnost zemljišta (nekoliko dana prije ili nakon njihove primjene mora pasti 10-20 mm kiše). Suho zemljište i vjetar koji odnosi površinske slojeve čestica tla s humaka vrlo nepovoljno utječu na uspjeh suzbijanja korova u krumpiru.

Zadnjih sezona pojavljuju se djelatne tvari koje su već duže na europskom tržištu, ali u našoj zemlji nisu bile registrirane za primjenu u krumpiru (npr. aklonifen, diflufenikan). Slično prosulfokarbu dobro djeluju na bienalne zimske korove, ali mogu biti slabije učinkoviti na koštan (kostrvu) (Echinochloa).

Povlačenjem s tržišta djelatne tvari metribuzin, za naknadno suzbijanja širokolisnih korova nakon nicanja (post-em) dopuštenje sada ima samo bentazon (Basagran EC) (vidiTablicu 2.). Vrlo depresivno djeluje na cimu krumpira primjenom po sunčanom i toplom vremenu, pa ga ograničavamo u večernjim satima uz smanjene količine u dva navrata (2 x 0,5 lit./ha), pri čemu učinkovito suzbija jednogodišnje širokolisne korove u nicanju. Nije poželjno miješati bentazon sa djelatnim tvarima: fluazifop-P-butil, kizalofop-P(-tefuril i -etil), cikloksidim i kletodim zbog pojačane fitotoksičnosti na cimu krumpira (vidi Tablicu 2.).

Moguće je nakon nicanja za suzbijanje travnih višegodišnjih i jednogodišnjih korova (npr. pirika, divlji sirak, koštan ili kostrva, svračja noga, muhari i drugi) koristiti veći broj pripravaka na osnovi djelatnih tvari fluazifop-P-butil, kizalofop-P(-tefuril i -etil), cikloksidim i kletodim(vidi Tablicu 2.). Vrlo su selektivni na sve sorte krumpira (nema depresivnog niti fitotoksičnog učinka), ali zbog produljene karence neki nisu dozvoljeni za primjenu u ranom ili mladom krumpiru(vidi Tablicu 2.). Tržni proizvođači krumpira koji poštuju normu trgovačkih lanaca GlobalGAP moraju poštivati rezultate analize ostataka (rezidua) pesticida, pri čemu moguće izmjereni mg/kg u gomoljima trebaju biti 65 % niži od MDK (maksimalno dopuštene količine). Stoga radi poštivanja pravila norme GlobalGAP primjenu djelatnih tvari fluazifop-P-butil, kizalofop-P(-tefuril i -etil), cikloksidim i kletodim ne preporučujemo u krumpirištima nakon sredine mjeseca svibnja (ili kasnije).

Slike 1, 2, 3 i 4: Nekad dominantne širokolisne sjemenske korovne vrste u međimurskim krumpirištima loboda (Chenopodium) (slika 1) i ščir (Amaranthus) (slika 2), već tijekom 1990ih je “zamijenila” ambrozija (Ambrosia) (slika 3). Neki zemljišni herbicidi za suzbijanje sjemenskih korova u krumpira (flukloridon, klomazon, diflufenikan) na laganijim tlima u uvjetima obilnih oborina i naknadno vrlo toplog (sunčanog) razdoblja, pokazuje prolaznu fitotoksičnost (slika 4). Slične neželjene promjene u obliku paleži cime daje post-em primjena bentazona u registriranoj količini (dozi) po toplom i sunčanom vremenu (ili u “tank-mix” aplikaciji s “graminicidima” navedenim u Tablici 2.). Snimio M.Šubić.

Naslovna foto: Shutterstock

Prethodni članakGubici hranjivih tvari sušenjem i siliranjem biljne mase
Sljedeći članakPepelnice na povrću
mr. sc. Milorad Šubić
Milorad (Ivan) Šubić, magistar znanosti i diplomirani inženjer agronomije, pročelnik Poljoprivredne savjetodavne službe u podružnici Međimurske županije. Savjetnik je iz područja zaštite bilja, član Hrvatskog društva biljne zaštite i Američkog fitopatološkog društa, suradnik Gospodarskog lista, autor više stručnih radova, koautor 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova, te stručni suradnik i predavač u raznim obrazovnim institucijama. Rođen je 9. rujna 1969. Godine. Osnovnu školu završio je u Murskom Središću, a srednju poljoprivrednu školu u Križevcima. Diplomirao je na Agronomskom fakultetu u Zagrebu 1994. godine. Diplomski rad naslova "Istraživanje djelotvornosti biljnih ekstrakta na krumpirovu zlaticu – Leptinotarsa decemlineata (Say.) tijekom 1992. godine" izradio je na Zavodu za poljoprivrednu zoologiju, pod mentorstvom akademika prof.dr. Milana Maceljskog. Studijski program zaštite bilja završio s prosječnom ocjenom 4,63. Nakon završetka studija počinje se baviti patologijom bilja zaposlivši se krajem 1994. godine kao mlađi asistent na Zavodu za fitopatologiju Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Sudjelovao u provođenju nastave studentima biljnih smjerova V semestra iz predmeta "Opća fitopatologija", te dijela predmeta "Specijalna fitopatologija" koji se odnosi na bakterijske i virusne bolesti biljaka (samo za studente smjera zaštita bilja VI semestar). Osim nastavnih aktivnosti bio je uključen u znanstveno-istraživački projekt "Scientific Research into the factors of Integrated control" financiran od strane Ministarstva znanosti i tehnologije. U akademskoj godini 1994/95. upisao poslijediplomski studij na inženjerskom smjeru Molekularna biologija Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu, a u razdoblju od sredine 1995. do početka 1997. proučavao karantensku i bakterijsku palež jabučastog voća (Erwinia amylovora). U siječnju 1996. godine boravio na studijskom usavršavanju iz biljne bakteriologije u Bologni (Instituto di Patologia Vegetale, Scienze e Tecnologie Agroindustriali ed Agroambientali, Universita degli Studi di Bologna, kod prof.dr. Carla Bazzia) kao stipendist Ministarstva tehnologije i znanosti Republike Hrvatske. Zbog rješavanja stambenih i obiteljskih problema prekida rad na fakultetu i poslijediplomski studij na PMF-u, te se vraća u Međimurje. Od 1. svibnja 1997. godine počinje raditi u Uredu za gospodarstvo Međimurske županije kao voditelj službe za zaštitu bilja, a 1. veljače 1998. godine prelazi u Hrvatski zavod za poljoprivrednu savjetodavnu službu, Odsjek Međimurske županije u svojstvu savjetnika za zaštitu bilja. Krajem 1998. postaje rukovoditelj odsjeka. Rukovodeće poslove obavlja u Javnoj poljoprivredno savjetodavnoj službi pri Hrvatskoj poljoprivrednoj komori (2011. i 2012.), te u Poljoprivredno savjetodavnoj službi (2012., 2013. i 2014.) i Savjetodavnoj službi (danas). U okviru provođenja međunarodnog projekta vlada Kraljevine Nizozemske i Republike Hrvatske "Unapređenje proizvodnje krumpira u Hrvatskoj" tijekom ožujka 1999. godine boravio na stručnoj izobrazbi u Centru za obuku "IPC Plant" Emmeloord. Poslijediplomski studij na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (područje Biotehničkih znanosti, polje Agronomija, znanstvena grana Fitomedicina) upisuje 1998. godine, a magistrirao 2002. godine obranivši magistarski rad naslova: "Mogućnosti prognoze i suzbijanja plamenjače krumpira (Phytophthora infestans (Mont.) De Bary) u Međimurju", izrađen pod vodstvom prof.dr. Bogdana Cvjetkovića. Znanstveno i stručno usavršavanje Od 1997. godine aktivno sudjeluje u radu godišnjih Seminara biljne zaštite stručnim izlaganjima iz područja integrirane zaštite voćnjaka, vinograda i povrtlarskih kultura. Koautor je 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova. Stručni je suradnik "Gospodarskog lista" i autor kolumne zaštite bilja u županijskim novinama "Međimurje", a od 1998. godine stručni suradnik Gospodarske škole Čakovec, Pučkog otvorenog učilišta Čakovec i Privatnog učilišta "Novak" iz Čakovca pri izvođenju nastave "Tečaj za vinogradare i vinare" (predavač poglavlja "Zaštita vinograda od štetočinja") i nastave za osposobljavanje ratara (predavač poglavlja "Zaštita ratarskih kultura od štetnih organizama"). Tijekom 2010. godine bio je vanjski suradnik Pučkog otvorenog učilišta Čakovec pri obrazovanju odraslih za zanimanje Proizvođač merkantilnog krumpira (predavač za poglavlja "Značaj plodoreda u suvremenom uzgoju krumpira" i "Zaštita krumpira od štetnih organizama") Član je Hrvatskog društva biljne zaštite (HDBZ) i Američkog fitopatološkog društva (APS). Nagrađen je u veljači 2012. godine od Hrvatskog društva biljne zaštite Poveljom, uz brončanu plaketu radi doprinosa popularizaciji i afirmaciji struke. Oženjen, otac kćeri Lucije i sina Ivana.