U jesen kad se vozite podravskom magistralom, nema sela pa čak ni malog zaustavnog prostora da se ne nudi paprika: roga, babura, žuta, crvena, za peći, kiseliti i osjećaj je da svaka kuća u tome sudjeluje. Možda i nije daleko od istine, ali u Rogovcu, Špišić Bukovica, nećete „naletjeti“ na papriku koju proizvodi obitelj Počepan iako svi za tu obitelj poznaju. Oni se ne skrivaju od kupaca, ali su se odlučili za prodaju „na veliko“. Prvenstveno zbog nedostatka radne snage, ali i drugih problema.
Obiteljko poljoprivredno gospodarstvo Branko Počepan ubrzo će postati punoljetno. Sve je počelo 2006. godine. U početku je primarna proizvodnja bilo povrće na otvorenom, a uskoro kreće postavljanje prvih montažnih tzv. Veronez plastenika, koji kasnije postaju glavni nositelji proizvodnje. Godine 2011. odvija se veće ulaganje u plastenike čvrste konstrukcije sa opremom za hidroponski uzgoj. U razdoblju od 2011. do 2020. obujam proizvodnje stabilno raste. Gospodarstvo je prepoznato na lokalnom tržištu kao veći proizvođač konzumne plasteničke paprike babure i roge te salatnog krastavca.
Inače, Branko je također agronom i kako kaže „najbolja kombinacija tj. da je agrarni ekonomist, stručnjak koji poznaje tehnologiju, ali i ekonomiku“. Usporedno s OPG-om Branko je veliki dio odradio i u okolnim tvrtkama te dio znanja transferirao u svoju proizvodnju. Na njega je cijelo vrijeme pazila supruga Marija, medicinska sestra. Ona je skrbila i o bolesnim ljudima ali i bolesnim paprikama i krastavcima. I u ovom slučaju, ljubav prema poljoprivredi se prenijela na sina Ivana. On je 2021. godine i formalno preuzeo gospodarstvo, nakon „stručnog ispita kod tate“, jer je ostale ispite položio na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. Ivan se vratio te sa sobom u kuću doveo i djevojku Karlu. Ona za sada ne odustaje od toga da bude freelancer. Da, Ivan čak i mijenja ime gospodarstva te se danas ono pojavljuje pod imenom OPG Dravski Vrti.
Posla u proizvodniji je puno. Uz tri traktora, kamion, kombi, raznorazne priključke za obradu i pripremu tla, izradu i postavljanje gredica u plasteniku, opremu za hidroponski uzgoj (hardware, software, mjerači, instalacije itd.) i kotlovnicu i rasadnik s kapacitetom uzgoja 100 000 biljaka, a u razdoblju od 60 dana, zapošljavaju i do deset sezonskih radnika kroz godinu. Počepani povrće proizvode na 2 jutra na otvorenom, zatim u Veronez plastenicima i to papriku na 1,5 ha vlastitih površina te na 1 ha površine u najmu. Tu je i 0,3 ha plastenika čvrste konstrukcije gdje je hidropon proizvodnja te rasadište. Osim navedenog, tu su i 2 ha ratarske proizvodnje za plodored.
U 2021. godini proizveli su 182 t paprike te 20 t krastavaca. A godina je bila više nego zahtjevna. Iznimno hladan travanj je odgodio sadnju. Izazvao je šok kod biljaka te odgodio kompletnu vegetaciju (dakle i berbu) za najmanje 2 do 3 tjedna. Poslije je nastupilo iznimno vruće i sušno razdoblje. Ono je izazvalo probleme sa štetnicima koji su se dodatno zadržavali u plasteniku.
Najveću štetu izazvale su vrste stjenice Lygus sp. i Nezara viridula protiv kojih u sustavu uzgoja s biološkom kontrolom za sada još ne postoji rješenje. Štete su od ovih štetnika tijekom vrhunca napada dosezale do 50 %. U prethodnih nekoliko godina prisutno je i povećano obolijevanje paprike virusima CMV i TSWV. Zaražene biljke više ne proizvode prodajnu robu. Do kraja sezone rasprostranjenost virusa se u pojedinim plastenicima kretala od 10-100 %.
A 2022. g. je kao i kod drugih pod cjenovnim udarom te je izrazito poskupljenje materijala za gradnju plastenika, repromaterijala za uzgoj i ogrijeva za grijanje rasadišta (drvo i plin). Prodaja ide kroz dva prodajna kanala i to prodaja otkupljivaču te izravno trgovačkom lancu. Kao dobre strane prodaje otkupljivaču navode mogućnost prodaje većih količina, korištenje ambalaže otkupljivača te blizina otkupnog mjesta. Ipak, tu se postiže niža cijena o kojoj se svakodnevno pregovara te problemi s logistikom ambalaže.
Kod prodaje trgovačkom lancu postiže se viša otkupna cijena te je kraće vrijeme od polja do police. Ipak, kao probleme navest će udaljenost otkupnih mjesta trgovačkih lanaca, problem transporta manjih količina (trošak prijevoza). Također, za sada nemaju dovoljne količine da bi samostalno nastupali izravno prema trgovačkim lancima.
Zbog obujma proizvodnje i zadataka kojima se proizvođač mora baviti svakodnevno (agronom, trgovac, knjigovođa, pravnik), ne preostaje vremena u danu za druge kanale prodaje. Ivan planira nabavu dodatne mehanizacije koja bi nadomjestila radnu snagu. Npr. sadilica te opreme koja bi automatizirala navodnjavanje i ishranu bilja. Problem samostalnog tržnog nastupa potaknuo ga je da sudjeluje u utemeljenju novonastale zadruge koja bi u mnogo čemu rasteretila proizvođače. Da bi uspio u svojim planovima, Ivan se, iako prvi puta, prijavio na natječaj za EU fondove. Konkretno za mjeru 6.1.1.
Počešani su dobro upućeni u rad javnih institucija. Smatraju da je potrebno ostvariti bolju komunikaciju između proizvođača i Ministarstva poljoprivrede. O Poljoprivrednoj komori malo znaju te riječi pohvale imaju za lokalnu samoupravu koja im pomaže u komunikaciji s onima „s vrha“ kada imaju problema.
Za kraj razgovora upozoravaju na visoki porez na dohodak. On uzrokuje povećanu „sivu ekonomiju“ te koja čini regulaciju domaćeg tržišta povrćem nemogućom. Primjer tome su Zelena tržnica i hladnjače u Zagrebu. Uvoz robe iz balkanskog susjedstva ruši vrijednost domaćeg proizvoda.
Već je nekoliko godina za redom uočen trend uvoza velikih količina paprike u zagrebačke hladnjače u trenutku kada na tržište dolazi hrvatska paprika. Posljedično na policama trgovačkih lanaca stoji i propada nekvalitetna uvozna paprika. Hrvatska se jedva prodaje i to po niskim cijenama.
Hrvatska proizvodnja je ograničena sve strožim europskim regulativama. Kao takva ne može biti konkurentna proizvodima iz balkanskog susjedstva, a koji se uvoze bez kontrole. Tome u prilog ide „banalnost“ gdje je hrvatskom proizvođaču paprike s trenutno dozvoljenim sredstvima za zaštitu bilja nemoguće proizvesti papriku prema GLOBALGAP sustavu kontrole kvalitete. S druge strane, uvozi se albanska paprika koja ima certifikat, a tretirana je sredstvima koja su kod nas već godinama zabranjena. I mogli bi Počepani još puno toga reći, ali se mora poći raditi.
Pročitajte još u prilogu
Prodaja poljoprivrednih proizvoda
Život od poljoprivrede u okružju turizma
Paprika kao sudbina obitelj Počepan
