Proljeće donosi novu nadu i buđenje prirode, ali također i povratak štetnih kukaca koji su prezimili tijekom zimskih mjeseci. Ovi neželjeni gosti često nanose štete biljkama i usjevima, a njihovo uspješno suzbijanje zahtijeva razumijevanje načina na koji prezimljuju. Znate li na koje načine prezimljuju pojedini važni štetnici te kako smanjiti njihovu brojnost u proljeće, a samim time i štete?
Lisne uši pripadaju u najvažnije štetnike poljoprivrednih kultura.
Lisne uši
Postoji mnogo vrsta lisnih uši i one napadaju gotovo svaku biljnu vrstu. Većinu kultura napada pet ili šest vrsta lisnih uši. Hrane se biljnim sokovima, a napadnute biljke zaostaju u rastu, plodovi su obično sitni i neugledni, lišće žuti i suši se, uzrokuju kovrčanje lišća i podložne su napadu drugih štetnika. Lisna uš može prezimiti kao zimsko jaje na zimskom domaćinu. Zimsko jaje lako se uoči tijekom rezidbe, crne je boje i sjaji se. U proljeće izlazi uš osnivačica i stvara prve beskrilne kolonije. Poslije beskrilnih generacija dolaze krilate i one se izmjenjuju sve do jeseni. Kod nekih vrsta može prezimiti odrasla ženka. U kratkom razdoblju i povoljnim uvjetima dolazi do jakih napada na poljoprivrednim kulturama.
Učinkovito suzbijanje lisnih ušiju provodi se zimskim prskanjem pri čemu se uništavaju jaja lisnih ušiju. Kao zaštitna sredstva koriste se mineralna ulja. Takva ulja trebaju se koristiti prije kretanja vegetacije.
Važno je naglasiti da lisne uši imaju velik broj prirodnih neprijatelja kao što su božja ovčica, mrežokrilke, osolike muhe, mravi i drugi. Te korisne kukce treba čuvati i ne pretjerivati prskanjem preparatima kasnije u vegetaciji.
Tripsi
Tripsi su važni štetnici na povrću i cvijeću. Najčešće prezimljuju kao odrasle jedinke ili ličinke u tlu ili biljnim ostacima. Niske temperature ih usporavaju, ali vrlo brzo postaju aktivni kad zima popusti. Najveće probleme i štete rade u zaštićenim prostorima gdje temperature pogoduju njihovom brzom rastu i razvoju. S obzirom da često prezimljavaju u tlu, jedna od mjera suzbijanja je uništavanje biljnih ostataka, odmah nakon obavljene posljednje berbe plodova, zakopavanjem ili spaljivanjem kako bi se mogućnost reinfestacije tripsom svela na najmanju moguću mjeru.
Plave ljepljive ploče mogu se koristiti za utvrđivanje početnog napada štetnika, ali pridonose i redukciji populacije tripsa, budući da se na njih hvataju i bivaju usmrćeni odrasli razvojni oblici štetnika. Ljepljive ploče u nasadu se vješaju tako da donji rub ploče bude uvijek u visini vršnih dijelova biljke. U svrhu uočavanja ranog napada kalifornijskog tripsa dovoljno je objesiti 1 ljepljivu ploču na 100 m2, dok je za smanjenje brojnosti štetnika u nasadu potrebno postaviti 1 ljepljivu ploču na svakih 10 m2.
Biološko suzbijanje vrlo je učinkovito kad se radi o zaštićenom prostoru, međutim za primjenu biološke zaštite potrebno je široko znanje. Važno je dobro poznavati uvjete uzgoja biljke, potrebno je dobro poznavati biologiju i ekologiju grabežljivaca te stalno pratiti štetnika vizualnim atraktantima (plavim ljepljivim pločama) da bi taj oblik zaštite bio učinkovit za biljku.
Krumpirova zlatica
Krumpirova zlatica najvažniji je štetnik krumpira, a njeno suzbijanje sve je teže i teže. Prezimljuju odrasli oblici u tlu na mjestima gdje je prošle godine bio zasađen krumpir. U proljeće, kada je temperatura tla nekoliko dana viša od 12 °C, a srednje dnevne temperature veće od 14 °C (travanj, svibanj), imago izlazi iz tla i započinje ishranu na krumpiru. Rotacija usjeva odgađa početni napad štetnika, međutim čim krenu temperature iznad 20 stupnjeva zlatica počinje letjeti i lako nađe novo krumpirište.
S obzirom da je ovaj štetnik razvio otpornost na veliki broj insekticida, na malim površinama preporuča se mehaničko sakupljanje odraslih jedinki čim ih primijetite na listovima, na taj način smanjit će se odlaganje jaja, a time i sama populaciju štetnika.
Ako je neophodno preporuča se korištenje insekticida iz skupine ekološki prihvatljivih insekticida.
Rovac
Rovac je još jedan važan štetnik, naročito u vrtovima i vlažnim tlima bogatim humusom. Najveće štete uzrokuje na povrćarskim kulturama. Ličinke prezimljuju u hrpicama stajskog gnoja ili u tlu na većim dubinama. Krajem proljeća ličinke završavaju svoj razvoj te tijekom lipnja i srpnja iz tla izlaze odrasli oblici koji kopuliraju. Rovac se često kreće uzduž zasijanog reda biljaka, pa pregriza vrat korijena mladih biljaka koje mu smetaju u prolazu. Također, tipične štete uzrokuje i gomoljima krumpira u kojima izgriza duboke rupe.
Rovca je moguće suzbiti metodama privlačenja u hrpice stajnjaka ili komposta. U jesen se na više mjesta u vrtu zakopa zreli stajski gnoj i mjesta označe. Radi topline u takve hrpe se uvlače brojni rovci. Krajem zime treba ih otkopati i mehanički uništiti.
Stjenice
Posljednjih godina sve veći problem postale su i stjenice koje štete osim na ratarskim kulturama pričinjavaju i na velikom broju povrtnih kultura. Zbog toplijih zima, stopa prezimljavanja je veća te u proljeće kada zatopli kreću u potragu za hranom. Zelena stjenica prezimljuje u odraslom stadiju pod biljnim ostatcima, u podnožju biljaka ili u pukotinama kore drveća. Tek u proljeće, kad temperatura poraste iznad 21°C, stjenice izlaze iz zimskih skloništa i postaju aktivne, lete na biljke domaćine i počinju ishranu.
Jedna od alternativnih metoda koju je moguće primijeniti u kontroli štetnika je „trap cropping“ metoda ili primjena lovnih biljaka. Ova metoda doprinosi kontroliranju štetnika tako što ih privlači na biljke koje nisu cilj uzgoja, umanjujući njihovu štetnost na glavnoj kulturi. Važno je tretirati lovne biljke pesticidima ili ih zaorati prije nego što se stjenice razviju u odrasli stadij, kako bi se spriječilo njihovo širenje na glavni usjev.
Jedna od mjera suzbijanja je i mehaničko uklanjanje listova s odloženim jajnim leglima te ručno skupljanje stjenica u svim razvojnim stadijima iz nasada. Uklanjanje ženki prije nego što polože jaja smanjuje brojnost ličinki sljedeće generacije. Redoviti i detaljni vizualni pregledi biljaka preduvjet su za uspješno provođenje ovih mjera.
Upravo iz primjera stjenica vidimo kako na prezimljavanje štetnika sve veći utjecaj imaju nadolazeće i sve više prisutne klimatske promjene. Razdoblje mirovanja kukaca se skraćuje, a zbog slabih zima brojnost populacija se ne smanjuje, zato je još važnije znati gdje štetni kukci prezimljuju te što se može preventivno napraviti kako bi pokušali smanjiti njihovu brojnost. Ovu situacija dodatno komplicira problem suzbijanja, s obzirom na smanjenje broja kemijskih sredstava dostupnih za kontrolu štetnika. Edukacija poljoprivrednika, poticanje na integriranu zaštitu te potpora istraživanjima o ekološkim i inovativnim metodama suzbijanja predstavljaju ključne korake prema održivijoj budućnosti poljoprivrede.
