Za više od 40 % povećan je interes za starinskim sjemenjem u odnosu na posljednje dvije godine. Jako je lijepo što interes pokazuju novi ljudi te mladež i školska djeca. Najtraženije sjemenke su paprike, salate, graha, graška, peršina, cikle, luka, mahuna i poriluka.
Uzgajivači i prodavači starinskih sorti povrća, iz kojih dobivaju sjemenje visoke kvalitete, lako pronalaze svoje mjestu na tržištu jer naši ljudi, kao i sve više susjednih i zapadnoeuropskih zemalja, prepoznaju kvalitetu i razliku između starinskih ili autohtonih sorti povrća, ali i voća u odnosu na moderne hibride i nove sorte gdje je na prvom mjestu količina, a tek na kraju kvaliteta, okus, miris itd.
Stanislav Trstenjak iz Marofa kod Svetog Martina na Muri, sigurno je jedan od najrevnijih i najkvalitetnijih povrćara i jako dobro, gotovo izvrsno, poznaje starinske sorte povrća koje je uspijevalo na međimurskoj grudi i stoljećima prehranjivalo brojne i velike obitelji. Isto tako, sudjelovanjem na brojnim izložbama i sajmovima diljem Hrvatske, Slovenije i Mađarske postao je poznavatelj sličnog sjemenja u tim zemljama, koje se isto tako, istina za sada polako, ali sigurno, odriču plantažnih i previše tretiranih poljoprivrednih prehrambenih proizvoda.
Najtraženije su salate, paprike, grašak, cikla i poriluk
S Trtenjakom smo razgovarali na njegovoj prostranoj njivi gdje je u studenom sve izgledalo i djelovalo kao u ranu jesen. Cvale su i rasle tikve (bundeve), repa, zelje, paprika, poriluk, kristalka, endivija, šćir, cikla, celer i još poneke sadnice koja su nevjerojatno lijepe, velike i zdrave.
–Preporučujem povrćarima da tikve sade kao postrnu kulturu bez puno obrade, a vidite kako su lijepe! Za mnoge je ova godina bila ekstremna, no ne i za sve nas koji smo pratili stanje u vrtovima, zalijevali i natkrivali biljke i dobili smo sjajno sjemenje. Mogli smo ga fino osušiti vani na toplom zraku. Ne i na samom vrelom suncu. I sada možemo ponuditi vrlo kvalitetno sjemenje starinskih, autohtonih sorti povrća koje će svugdje uspijevati i dati dobar urod i mnogo sjemenja. Na nekoliko razmjena sjemenja upoznao sam i vidio nova lica što me obradovalo. Pokazatelj je to kako se ljudi vraćaju onome dobrome što su u prehrani koristili njihovi roditelji i praroditelji. Veseli me što je bilo i mnogo školske djece s učiteljicama-mentoricama i što su svi pokazali veliko zanimanje, rekao je Trstenjak.
Uzgoj na malim površinama zlata vrijedi
Razgovor s Trstenjakom o starinskim sortama i običajima pravi je užitak i ‘lektira’. Tu se stječu nova saznanja i podsjeća na razdoblje kad je najveći dio ljudi konzumirao povrće, ali i voće naslijeđeno od svojih predaka.
–Gotovo svake godine imamo probleme sa štetnicima koji napadaju grašak, grah i mahune. Te nametnike mi nazivamo ovdje u Međimurju „žiški“ čija se jajašca mogu pronaći u plodu. Stoga, plodove stavljamo u zamrzivač gdje ih držimo tri dana, potom izvadimo i normalno osušimo. Takav postupak uništava potencijalna jajašca ili odrasle jedinke nametnika. Jednako tako u posljednje vrijeme povrćarske kulture niknule na gredicama uništavaju puževi i druge štetočine. Stoga sjemenke polažemo u plastične posudice i kad su biljke snažne premjestimo ih na gredice i one bez problema rastu te daju plodove jer puževi u međuvremenu odu na druge kulture.
–Uzgoj i razmjena sjemenja starinskih sorti ima budućnost. Ipak, ne smije se dogoditi da netko zloupotrebljava interes ljudi te podmeće i druge sorte sjemenja, uzgojenog na tretiranim površinama. Osobno, mi pred ljudima mjerimo, važemo i brojimo sjemenje te potom pakiramo. Niti jednom do sada nismo imali primjedbu na nicanje i rast iz sjemenja koje smo sami uzgojili, ispričao nam je Stanko pokazujući ogromne glave domaće međimurskog zelja kojemu sigurno nema ravnoga u našem kraju i susjedstvu. Sve to je jednostavnije, kvalitetnije i uspješnije uzgojiti na manjim površinama, gdje je lakše nadzirati sve procese.
Foto: Stjepan Mesarić
