Vodič za vrtlare: koje sorte paprike najbolje uspijevaju u našem podneblju

Paprika (Capsicum annuum L.) povrtna je kultura podrijetlom iz Srednje Amerike. Prema nekim izvorima prvi tipovi paprike koji su se uzgajali bile su ljute paprike. Paprika je danas nezaobilazna namirnica u pripremi brojnih jela, bilo da se koristi u svježem obliku ili kao začin. Na području Europe pojavila se nakon otkrića Amerike, nakon čega se brzo proširila kao začin koji se koristio umjesto tada cjenovno teško dostupnog papra.

Prvi kultivari bili su ljutog okusa i sitnih plodova. Godine selekcije i križanja dovele su do tvorbe kultivara krupnijih plodova i plodova bez alkaloida kapsaicina, koji mu daje ljutinu. Radi visokog stupnja stranooplodnje, danas su poznati mnogi tipovi paprike, pa čak i lokalni ekotipovi iz kojih su selekcionirane mnoge sorte. Jedna je od rijetkih povrtnih kultura kod koje postoji tolika raznolikost plodova u boji, obliku, veličini, ali i samom okusu.

Oblik plodova

Osim što se sorte paprika mogu podijeliti prema svojstvima plodova, dijelimo ih i prema tipu rasta stabljike. Stabljika može biti indeterminantna (neograničena) i determinantna (ograničena).

Najpoznatija podjela paprike je prema obliku plodova, tako poznajemo zvonoliki, okrugao (rotund) i izduženi (kapija, rog) tip plodova. Plod paprike naziva se šuplja boba, sastoji se od perikarpa (meso ploda) i placente sa sjemenkama. Placenta koju čini rahlo tkivo, na sebi nosi sjemenke i obavija ju perikarp (meso), koji koristimo za ishranu. Perikarp može biti različite debljine 0,5-7 mm. Deblji perikarp nalazimo kod paprika koje se koriste za svježu ishranu, dok je kod plodova koji se koriste kao začinske paprike nešto tanji.

Danas u svijetu, uzgaja se više stotina kultivara različite namjene. Prema veličini plodova dijelimo ih na krupnoplodne paprike (Capsicum anuum var. macrocarpum) i sitnoplodne paprike (Capsicum anuum var. microcarpum). U skupinu krupnoplodnih paprika ulaze paprike „babure“, zvonolikog oblika ploda, paprike okruglog oblika ploda, (paradajz paprike ili rotund) i paprike spljošteno stožastog oblika koje nazivamo „kapije“ ili samo stožastog oblika ploda „rog“. Skupinu sitnoplodnih paprika čine feferoni, odnosno „začinske paprike“.

Unatoč velikom broju različitih sorata, uzgajivači i potrošači u Hrvatskoj najčešće preferiraju paprike „babure“, zvonolikog oblika, blijedožute boje, koje se koriste za ishranu u svježem obliku. Za preradu češće se koriste paprike tipa „kapija“ i „rog“, izduženog oblika ili „rotund“, paprike okruglog oblika zvane „paradajz paprikama“.

 Babure

U ovom broju Gospodarskog lista opisat ćemo nekoliko hibrida babure, koji su, unatoč velikoj raznolikosti najzastupljeniji u uzgoju. Papriku baburu odlikuju krupni plodovi i moguće ju je pronaći u gotovo svakom malom povrtnjaku. Masa plodova kreće se od 50 do 150 g. Oblik plodova može biti stožasti do prizmatičan. Stožasti plodovi imaju 3 sjemene pregrade, dok prizmatični 3 ili 4 sjemene pregrade i toliko izraženih vrhova na dnu ploda. To su kultivari debelog mesnatog perikarpa (mesa), najčešće 5-7 mm debljine.

Boja plodova varira i različita je s obzirom na zrelost plodova. U tehnološkoj zrelosti boja ploda je mliječnožute, svjetložute, svjetlozelene ili tamnozelene boje, dok su u fiziološkoj zrelosti svjetlocrvene, tamnocrvene, narančaste ili ljubičaste boje. Paprike babure moguće je uzgojiti na otvorenim površinama i u zaštićenim prostorima. Najčešće se koriste za potrošnju u svježem obliku. Danas na tržištu nalazimo mnoge sorte i hibride, neke od najzastupljenijih u uzgoju su: Vedrana F1, Burabella F1, Bibic F1, Christina F1, Blondy F1, Bianca F1, Menta F1, Istra F1, Bagoly F1 i Idil F1. 

Vedrana F1, rani je hibrid paprike tipa „babura“, vrlo je visoke rodnosti. Plodovi su mliječne zelene boje i mase oko 200 g. Uzgaja se prvenstveno u zaštićenim prostorima, ali dobre rezultate daje i na otvorenim površinama.

Burabella F1, rani je hibrid paprike tipa „babura“. Plodovi su blago izduženi, mesnati, žute boje, mase 150-200 g. Plodove karakterizira debela stijenka, što im omogućuje bolje podnošenje transporta i duži period čuvanja. Vrlo je bujnog rasta, stabljika razvija kratke internodije i mnogo lisne površine koja omogućava zaštitu plodova od ožegotina tijekom ljetnih vrućina. Pogodna je za uzgoj u zaštićenim prostorima ali i na otvorenim površinama.

Bibic F1 je rani hibrid tipa „babure“. Plodovi su izduženi, mase 120 -160 g. Plodovi su debelog perikarpa, u tehnološkoj zrelosti svjetložute boje, koja kasnije prelazi u crvenu boju tijekom fiziološke zrelosti. Uzgaja se na otvorenim površinama i u zaštićenim prostorima. Hibrid je namijenjen konzumaciji u svježem obliku.

Blondy F1 je srednje rani hibrid koju ulazi u skupinu paprika „babura“, čiji su plodovi zvonoliki, kvadratnog presjeka s 4 sjemene pregrade. Težina ploda iznosi od 100 do 320 g, dok je debljina perikarpa 5-7 mm. Plodovi su blijedožute boje u tehnološkoj zrelosti, nakon čega prelaze u fiziološku zrelost i poprimaju izraženije žutu boju. Uzgaja se na otvorenim površinama i u zaštićenim prostorima, a namijenjena je potrošnju u svježem obliku.

Bianca F1 vrlo je rani hibrid „babure“, bujne lisne površine. Plodovi imaju oblik zvona, kvadratnog presjeka s 3 do 4 sjemene pregrade. Masa ploda kreće se od 150 do 200 g, debljine perikarpa 6-8 mm. Podovi su blijedožute boje u tehnološkoj zrelosti, te crvene u fiziološkoj. Hibrid je namijenjen za uzgoj na otvorenim površinama i zaštićenim prostorima gdje se češće uzgaja.

Menta F1 vrlo je rani hibrid paprike „babure“, zvonolikog oblika ploda, težine 150-170 g. Hibrid je vrlo bujnog rasta namijenjen za uzgoj prvenstveno u zaštićenim prostorima, ali odlične rezultate daje i na otvorenim površinama. Plodovi su veliki i do 12 cm dužine, debljine perikarpa 4-5 mm. Boja plodova u tehnološkoj zrelosti je svjetlozelena, dok u fiziološkoj prelazi u crvenu boju.

Istra F1 hibrid je bujne stabljike i listova, ulazi u skupinu vrlo ranih hibrida i prema obliku plodova u paprike „babure“. Plodovi su zvonoliki, visećeg položaja s perikarpom debljine 5-6 mm.  U tehnološkoj zrelosti plodovi poprimaju zeleno žutu boju, dok su u fiziološkoj svjetlocrveni. Može se uzgajati na otvorenim površinama i u zaštićenim prostorima.

O ostalim tipovima paprike možete čitati u idućim brojevima Gospodarskog lista. (nastavlja se)