U prethodna dva članka Gospodarskog lista opisali smo sorte paprike tipa babura, te rog i kapije. U zadnjem nastavku slijede rotunde odnosno „paradajz“ paprike.
Nešto manjih plodova, „paradajz paprike“ tradicionalno su zastupljene u povrtnjacima diljem naše zemlje. Sami naziv govori više o njezinom izgledu, okruglog je oblika koji podsjeća na rajčicu. Uzgaja se u tradicionalnim vrtovima, a nešto manje u intenzivnoj proizvodnji. Masa plodova kreće se od 60 do 100 g. Oblik samih plodova je okrugao do okruglo spljošten, površina ploda može biti glatka ili rebrasta. Plodovi u sebi imaju 3 do 4 sjemene pregrade. Svojstveno za paradajz papriku, perikarp je mesnat, debljine 5-7 mm. Boja plodova u tehnološkoj zrelosti može biti mliječno bijela, svjetložuta ili tamnozelena boja, dok su u fiziološkoj zrelosti crvene boje. Plodovi koji su u tehnološkoj zrelosti žute boje, koriste se u tehnološkoj i fiziološkoj zrelosti za ishranu. Plodovi zelene boje u tehnološkoj zrelosti koriste se samo u fiziološkoj zrelosti, kada su crvene boje. Uzgoj paradajz paprika najčešće se provodi na otvorenim površinama. Namijenjene su za preradu, kiseljenjem, iako se često konzumira i u svježem obliku. Najraširenije sorte u uzgoju su: Botinečka žuta, Majkovačka žuta, Rotund žuti, Novosađanka i Virovitičanka.
Botinečka žuta, sorta je paprike selekcionirana od strane Zavoda za povrćarstvo Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Upisana je na sortnu listu 1984. godine kao paprika tipa „paradajz paprike“.Srednje je kasna sorta paprike, okruglo spljoštenih plodova. Plodovi su mesnati s najčešće 4 sjemene pregrade. Masa ploda iznosi 80-90 g s debelim perikarpom od 6-7 mm. U tehnološkoj zrelosti plodovi su žute boje, dok u fiziološkoj poprime crvenu boju. Iako je prvenstveno namijenjena preradi i pripremi zimnice, često se konzumira i svježa.
Virovitičanka je sorta paprike tipa „paradajz paprike“, srednje je rana sorta. Plodovi su vrlo mesnati, okruglo spljoštenog oblika, 80-120 g težine. Boja plodova ovisi o zrelosti, tako su u tehnološkoj zrelosti plodovi svjetložute boje, dok tijekom fiziološke boja prelazi u crvenu. Uzgaja se u okolici grada Virovitice za preradu, iako se nerijetko koristi i za svježu konzumaciju.
Majkovačka žuta bila je upisana na sortnu listu 1933. godine, kao paprika tipa „paradajz paprike“. Domaća je stara sorta srednje kasnog dozrijevanja, čiji su plodovi također okruglo spljošteni. Plodovi su mesnati, debljine perikarpa 6-7 mm s 3-4 sjemene pregrade. Masa plodova iznosi 90-120 g. Najčešće je slatkog okusa, ali se mogu pojaviti i plodovi blago ljutog okusa. U tehnološkoj zrelosti plodovi poprime mliječno bijelu boju, dok kasnije u fiziološkoj imaju crvenu boju plodova.
Feferon
Paprike tipa „feferona“ ulaze u skupinu sitnoplodnih paprika. Masa plodova iznosi najčešće 3-10 g, ponekad i do 20 g. Oblik plodova je najčešće izdužen, obično su 8 do 10 puta duži s obzirom na promjer plodova. Rjeđe su rašireni feferoni okruglog ploda. Dijele se prema sadržaju alkaloida capsaicina u plodu, na slatke, blago ljute i ljute. Boja plodova u tehnološkoj zrelosti je svjetložuta ili zelena, u fiziološkoj crvena ili žuta boja. Uzgoj feferona provodi se prvenstveno na otvorenim površinama, rijetko u zaštićenim prostorima. Namijenjeni su prvenstveno za preradu ili kiseljenje, dok se danas nerijetko primjenjuju i u svježem obliku. Neki od zastupljenijih sorata su: Feferon crveni ljuti, Feferon žuti ljuti, Feferon zeleni blagi, Viza i Feferon žuti slatki.
Začinske paprike stožastog su oblika veličine plodova 10-15 cm, težine 15-20 g. Ulaze u skupinu sitnoplodnih paprika prema težini plodova. Boja plodova u tehnološkoj zrelosti je tamnozelena, dok u fiziološkoj poprimaju intenzivno crvenu boju koju zadržavaju i nakon sušenja. Berba se provodi u fiziološkoj zrelosti. Ovo su paprike vrlo tankog perikarpa, najčešće oko 2 mm, kako bi se što više osušile na biljci prije berbe. Namijenjene su za uzgoj na otvorenim površinama, a koriste se kao začin, nakon sušenja i prerade.
Naslovna foto: Gemini.ai
