Pepelnice su značajne i česte bolesti na kultiviranim biljnim vrstama, pa tako i na povrću. Ime im dolazi od karakterističnog simptoma koji se javlja u vidu pepeljaste prevlake na lišću.
Ta pepeljasta prevlaka je u biti epifitski ili površinski micelij gljiva uzročnika (konidioforima s kondijama). Uz ovaj karakteristični simptom, ponekad se mogu javiti žućenja i deformacije napadnutog lišća. Pepelnice su obligatni biotrofni patogeni koji spadaju u red gljiva Erysiphales. Mogu se suzbijati fungicidima zvanim erisificidi, a to su na bazi sumpora, boskalida, bupirimata, azoksistrobina, krezoksim-metila, trifloksistrobina, djelatnih tvari iz skupine triazola (difenkonazola, tetrakonazoal i dr.) i dr. Također postoje i ekološki prihvatljivi fungicidi kao što je kalijev hiodrogen karbonat i neki biofungicidi kao što je bakteriofungicid na bazi antagonistički bakterije Bacillus amyloliquefaciens, koji se može koristiti za biološko suzbijanje pepelnica kod nas. U svijetu se koriste i biofungicidi na bazi antagonističkie mikoparazitske gljive Ampelomyces qusqualis i dr. Od pepelnica na povrću najvažniji i najčešće su pepelnica krastavaca, pepelnica graška i pepelnica rajčice.
Pepelnica krastavaca
Pepelnica na krastavcima spada u ekonomski značajne bolesti na ovoj povrtnoj vrsti. Osim na krastavcima, javlja se i na drugom srodnim vrstama iz porodice Cucurbitacea (tikvenjače), kao npr. na dinji, lubenici. Uzročnik ove pepelnice mogu biti razne vrste, ali najčešće su Golovinomyces cichoracearum (poznatija prije kao Erysiphe cichoracearum) i Podosphaera (Sphaerotheca) fuliginea. Bolest je važna i kod uzgoja u zatvorenom i zaštićenom prostoru, kao i na otvorenom.
Simptomi
Kao i kod drugih vrsta pepelnica, simptomi ove bolesti na krastavcima prepoznaju se po pepeljastim prevlakama na lišću. Nekada i na vriježama. Ako dođe do jače zaraze napadnuto lišće žuti, a može se i sasušiti.. Pepelnica naročito napada krastavce u zaštićenom prostoru, zbog povoljne temperature i vlage, pa se tu javlja i dosta prije nego na otvorenom. Kako je navedeno u uvodu, pepelnicu na krastavcima izazivaju najčešće dvije vrste gljiva, a prema nekim istraživanjima u zatvorenom prostoru češće se javlja Erysiphe cichoracearum, a vani na otvorenome Podosphaera (Sphaerotheca) fuliginea. Prva stvara prevlake sivkaste boje, a druga više brašnasto bijele boje.
Suzbijanje bolesti:
Suzbijanje i zaštita od pepelnice se provodi preventivnim mjerama kao što je korištenje otpornih sorti i hibrida, dok se od direktnih kemijskih mjera koriste fungicidi erisificidi. Upotreba fungicida ovisi o tipu uzgoja (na otvorenom ili zatvorenom ) i vrsti krastavca koji se uzgaja (salatni, za preradu itd.). Kao takvi mogu se koristiti fungicidi na bazi sumpora, difenkonazola (karenca 3 dana), trifloksistrobina (karenca 3 dana), bupirimata (karenca 7 dana) i dr. te na bazi kalijeva hidrogen karbonata i biofungicida na bazi antagonističke vrste bakterije Bacillus amyloliquefaciens, za krastavce u zaštićenom prostoru.
Pepelnica graška
Uz plamenjaču (Peronospora viciae) i palež (Ascochyta spp.), pepelnica spada u najvažnije i najčešće bolesti graška. Stoga je potrebno voditi računa o pojavi i zaštiti graška i od ove bolesti.
Simptomi
Karakteristični simptomi ove bolesti su kao i kod svih pepelnica sivkasto-bijele prevlake na gornjoj strani lista i na mahunama, koji predstavljaju micelij patogene gljive na kojem se stvaraju nespolne spore konidije ili oidije. Uzročnik bolesti je vrsta Erysiphe pisi. Bolest se na grašku javlja obično na kraju vegetacije.
Suzbijanje
Kao i kod drugih vrsta povrća upotreba fungicida ovisi o tipu uzgoja (na otvorenom ili zatvorenom ) ali vrsti graška koji se uzgaja. Kao takvi mogu se koristiti fungicidi na bazi sumpora, azoksistrobina (karenca 14 dana) i dr.
Pepelnica rajčice
Pepelnica rajčice u našoj zemlji se nekada navodila kao rijetka, sporadična i ekonomski manje značajna bolest. Međutim, zadnjih godina, posebno u zaštićenim prostorima (staklenicima i plastenicima) bolest se ponekad javlja i većim intenzitetom zaraze, pa se u programima zaštite rajčice od bolesti mora voditi račina i o pojavi ove bolesti. Kao najčešći uzročnik pepelnice rajčice u našim ekološkim uvjetima smatra se vrsta Phyllactinia taurica (poznatija prije kao Leveillula taurica). Međutim otkrivena je i opisana i vrsta Erysiphe hortensiae (prije poznata kao Pseudoidium neolycopersici ili Oidium neolycopersici) kao uzročnik pepelnice rajčice u zatvorenim prostorima.
Simptomi
Simptomi pepelnice uglavnom se javljaju u vidu svijetložutih pjega ili mrlja na licu lista, a u slučaju jače zaraze na naličju ili na licu lista može se pojaviti sivo-bijela prevlaka od epifitskog micelija gljiva s obzirom na to da su gljive uzročnici ove bolesti ektoparaziti. Simptomi bolesti pojavljuju se uglavnom na starijem lišću biljaka. U slučaju zaraze vrstom Leveillula taurica na lišću rajčice na gornjoj strani ili licu lista pojavljuju se svjetlo-žute zone u obliku pjega ili mrlja, a ako je jači intenzitet zaraze može se pojaviti i sivo- bijela bijela prevlaka od epifitskog micelija gljive. Razvojem bolesti dolazi do uvijanja lišća, a kasnije i do sušenja i nekroza lišća. U slučaju zaraze vrstom Pseudoidium neolycopersici karakteristični sivo-bijeli epifitski micelij razvija se na gornjoj strani ili licu lista i jasno je uočljiv. To je glavna simptomatološka razlika između između ove dvije vrste uzročnika pepelnica.
Suzbijanje
Kako je navedeno prije i kod drugih vrsta, upotreba fungicida ovisi o tipu uzgoja (na otvorenom ili zatvorenom ) kao i vrsti rajčice koja se uzgaja (konzumna, industrijska i dr.) Za suzbijanje pepelnice na rajčicama u našoj zemlji registrirani su različiti fungicidi kao npr. na bazi sumpora, azoksistrobina (rajčica na otvorenom, karenca 3 dana), boskalida (karenca 3 dana), difenkonazola (karenca 7 dana) i dr.
Zašto je plodored važan za pepelnicu?
Iako se spore pepelnice ljeti uglavnom šire vjetrom na velike udaljenosti, plodored rješava problem prve zaraze na početku sezone, jer ljiva uzročnik prezimljuje na dva načina: u obliku trajnih crnih plodnih tijela (kleistotecija) na biljnim ostacima u tlu, ili kao živi micelij na korovima ili samoniklom povrću u blizini.
Ako na istu gredicu dvije godine zaredom posadite istu kulturu (npr. tikvicu nakon tikvice), mlada biljka će u proljeće biti izravno izložena sporama koje se oslobađaju iz tla tik do nje. Bolest će u tom slučaju krenuti puno ranije u sezoni i napraviti znatno veću štetu.
Granice plodoreda: specifičnost domaćina
Za razliku od nekih drugih bolesti koje napadaju sve redom, vrste pepelnice su specijalizirane po porodicama povrća. To znači da pepelnica s tikvica ne može zaraziti grašak, a ona s graška ne može prijeći na rajčicu. Zbog toga se plodored planira rotacijom čitavih botaničkih porodica, a ne samo pojedinačnih kultura.
Primjer pogrešnog plodoreda (bolest ostaje):
Krastavci – Tikvice – Dinje
Sve tri kulture pripadaju porodici tikvenjača (Cucurbitaceae) i napada ih isti uzročnik. Ovakav slijed održava visoku koncentraciju spora u tlu.
Primjer ispravnog plodoreda (prekid lanca zaraze):
Tikvenjače (krastavac/tikvica) – Korjenasto povrće (mrkva/pastrnjak) – Pomoćnice (rajčica/paprika) – Mahunarke (grah/grašak)
Rotacijom ovih porodica, čak i ako spore prežive zimu u tlu, na proljeće neće pronaći svog specifičnog domaćina i ciklus zaraze će biti prekinut. Za povrtnjak je idealan četverogodišnji plodored (da se ista porodica vrati na istu gredicu tek nakon 4 godine).
Naslovna foto: Shutterstock
