Priming sjemena: mala mjera, veliki učinak

Tretman sjemena (priming) stimulansima jedan je od najučinkovitijih i najekonomičnijih načina za poboljšanje klijavosti, ujednačenog nicanja te otpornosti biljaka u ranoj fazi razvoja. Ovaj pristup može imati posebno velik učinak jer smanjuje osjetljivost kultura na hladnija tla, nedostatak hraniva i abiotičke stresove tijekom nicanja.

Ovaj pristup je relativno jeftin, jednostavan i daje značajne prinose uz minimalne dodatne troškove, zbog čega ga sve više proizvođača uključuje u standardnu tehnologiju uzgoja. Huminske kiseline osnova su za snažan početak te povećavaju otpornost na hladan šok odmah nakon nicanja. Kad se koriste u tretmanu sjemena:

1. Povećavaju kapacitet vode u sjemenu, što ubrzava imbibiciju (proces usisavanja, upijanja, kvašenja ili natapanja tekućine u čvrstu tvar)
2. Poboljšavaju metabolizam klice i aktivaciju enzima
3. Pospješuju usvajanje mikroelemenata
4. Povećavaju otpornost na stres (hladno tlo, suša, visoka slanost)
5. Stimuliraju razvoj korijena i bočnih korjenčića

Učinak nakon nicanja

Biljke tretirane huminskim kiselinama imaju razvijeniji korijenov sustav, tamniju boju lista (pokazatelj veće fotosintetske aktivnosti) te bolju otpornost na početne patogene. Kad nakon sjetve dođe zahlađenje ili kratkotrajna kiša (hladna voda), biljke iz tretiranog sjemena brže se oporave, rjeđe dobiju ljubičaste listove i manje zastanu u rastu. Razlog je što huminske kiseline ubrzavaju aktivaciju korijena koji brzo preuzima hraniva, pa biljka ima više energije za preživljavanje stresa.

Fulvinske kiseline za brzu apsorpciju i prijenos hraniva

Fulvinske kiseline imaju nižu molekulsku masu i topljive su u vodi, što ih čini posebno pogodnim za tretman sjemena. Jačaju transport fosfora i mikroelemenata unutar biljke. Fulvinske kiseline rade “najbolje” kad je sjeme lošije kvalitete.

Prednosti fulvinskih kiselina u tretmanu sjemena:

1. Ubrzavaju klijanje i skraćuju vrijeme nicanja
2. Djeluju kao prirodni kelatori – vežu hraniva i prenose ih u klicu
3. Povećavaju energiju klijanja, što dovodi do ujednačenog i snažnog nicanja

Na terenu se primjećuje ako je sjeme starije, slabije energije klijanja ili skladišteno u lošijim uvjetima, fulvinske kiseline doslovno spašavaju sezonu. U praksi se vidi da takve biljke imaju jači početni rast, čak i ako je tlo “hladno i teško”.

Fosfor u tretmanu sjemena – ključ rane energije

Fosfor je neophodan za razvoj korijena i energetsku dinamiku stanice (ATP). U ranoj fazi razvoja biljkama je najteže doći do fosfora, osobito u hladnim tlima zbog toga je njegova lokalizacija na sjemenu izrazito učinkovita. Tretirano sjeme pokazuje brže i snažnije nicanje te manju osjetljivost na hladan početak vegetacije. Ako je tlo hladno i blokira fosfor, onaj fosfor na sjemenu pravi ključnu razliku; biljka izgleda “življe” i brže pređe u fazu rasta lista. Prvih 10 dana fosfor uz sjeme ima puno veći učinak nego fosfor u tlu. Fosfor nanesen na sjeme daje najjači efekt od 3. do 10. dana nakon sjetve, a nakon toga se “gubi” jer korijen već traži hraniva iz tla.

Fitohormoni – precizan poticaj rasta

U tretmanu sjemena najčešće se koriste:

1. Auksini – stimuliraju razvoj korijena
2. Citokinini – potiču diobu stanica i razvoj izdanaka
3. Giberelini – ubrzavaju klijanje i izbijanje klice

Prednosti uključivanja fitohormona

1. Brže klijanje i izlazak klice iz tla
2. Ujednačenija populacija biljaka po hektaru
3. Jači početni rast i vitalnost biljaka
4. Bolja pripremljenost za stres uvjete (hladnoća, suša, patogeni)

No, fitohormoni mogu biti kontraproduktivni ako je doza previsoka. Često se misli da malo veća doza znači bolji učinak, no praksi se događa suprotno. Previsoka doza giberelina može izazvati pretjerano izduživanje prve klice što rezultira slabijim korijenom. Previsoka doza auksina može usporiti klijanje. Previsoka doza citokinina može dovesti do “stresnog nicanja” (biljka izgleda kao da je izašla iz suhog tla).

Kad i kako je najbolje provesti tretman sjemena?

Često se mogu čuti savjeti kako se tretman može napraviti i neposredno prije sjetve, ali u praksi slika je drugačija. Tretman sjemena koji se provodi 24-48 sati prije sjetve omogućuje sjemenu više vremena upiti aktivne tvari, stimulans se ravnomjernije osuši te se poboljšava  ujednačenost nicanja. Proizvođači koji rade tretiranje “na dan” sjetve ponekad imaju 10–15% slabiju ujednačenost. U praksi, tretman sjemena najčešće se provodi mokrom metodom (namakanje, otopine, folijarno prskanje sjemena 24-48 sati prije sjetve).

Detalji koji su važni kod provođenja tretmana sjemena, a ne vide se na prvi pogled:

1. Temperatura sjemena pri tretiranju je jednako važna kao i sam preparat

Mnogi ne znaju da je sjeme osjetljivo na temperaturne šokove. Ako se tretira hladno sjeme (npr. iz skladišta na 5–10 °C) s tekućinom sobne temperature (20+ °C), može doći do mikrooštećenja perikarpa i smanjenja energije klijanja. Preporuka je ostaviti sjeme nekoliko sati u objektu da se izjednači temperatura na 15–18 °C prije tretiranja.

2. Vlažnost sjemena nakon tretmana mora pasti ispod 14%

Ako se sjeme pospremi u vreće dok je još vlažno, pojavljuju se: kondenzacija, tople točke (“hot spots”), razvoj plijesni unutar vreće te gubitak klijavosti u samo nekoliko dana. Sjeme mora biti suho “na ruku” i rasprostrti sloj ne deblji od 2–3 cm ako se suši prirodno.

3. Količina vode u kojoj se radi tretman utječe na aktivaciju preparata

Agronomi često koriste izraz “previše razvodnjeno” ili “previše mokro sjeme”. Ako je volumen vode previsok, biljna sredstva na bazi polimera, minerala ili biologije lošije prianjaju, slijevaju se na dno posude, ne raspoređuju se jednako po sjemenu.

Praksa pokazuje da je mala, kontrolirana zapremina vode daleko učinkovitija od većih količina.

4. Brzina miješanja utječe na kvalitetu tretmana

Ako se sjeme prebrzo miješa (npr. u bučnim mješalicama) može doći do oštećenja embriotonija, pucanja vršnog dijela zrna te gubitka klijavosti. Idealno je sporo, lagano, kružno okretanje.

Što s biološkim tretmanom?

Biološki tretmani djeluju samo ako sjeme ne prolazi kroz previsoke temperature. Neki mikroorganizmi poput Bacillus spp. ili Trichoderme su izdržljivi, ali gube aktivnost ako sjeme stoji na suncu te ako se tretirano sjeme utovari u topao metalni bunker. Također ne vole vlagu iznad 70% zraka tijekom skladištenja. Suha, hladna i tamna prostorija je najbolja opcija. Kod bioloških tretmana važno je znati kako se mikrobi natječu. Ne smiju se svi kombinirati zajedno! Velika greška u praksi je kombiniranje Trichoderme, mikorize, bakterija (Bacillus, Pseudomonas, Azospirillum) u jednoj otopini.

Neki od ovih organizama međusobno se potiskuju, pogotovo:

• Trichoderma koja često nadvlada mikorizu
• Pseudomonas koji blokira neke sojeve Bacillusa
• Neke mikorize ne podnose visoke koncentracije bakterija

Zato profesionalni proizvodi obično sadrže 1–3 pažljivo odabrane vrste, a ne 10 različitih mikroorganizama.

Ključno je znati da

• Bacillus spp. najbolje rade u suhim do umjereno vlažnim uvjetima
• Trichoderma spp. zahtijeva više vlage i topline
• Mikoriza je najosjetljivija – aktivira se tek kad biljka razvije korijen

Zbog toga je važno znati kad će nakon sjetve doći kiša, hladnoća ili suša, jer to određuje koji mikroorganizmi će se bolje razviti.