Potječe iz Kine, vjeruje se da je nastao spontanim križanjem postrne repe i kineske raštike, a brojni tipovi i kultivari razvijaju se zadnjih 600 godina.

Lako podnosi niske temperature

U pravilu se prakticira uzgoj pri kojem se berba planira prije pojave jačeg mraza. Nedozrele glave kineskog kupusa lako podnose niske temperature, skoro -10 ºC, a zrele glave nekoliko stupnjeva ispod točke smrzavanja. Urodi se pritom relativno dobro skladište i pogodni su za zimsku prodaju. Najbolje se čuva u specijaliziranim hladnjačama na temperaturi +4 ºC, uz povišenu relativnu vlažnost zraka). Iako se najčešće prakticira jesenski uzgoj, razvojem suvremenih hibrida neosjetljivih na dužinu dana uzgoj kineskog kupusa je moguć i tijekom proljetno-ljetnog razdoblja, pa se ova zahvalna povrtna vrsta u novije vrijeme sve više širi i uzgaja. Glave kineskog kupusa dosežu tržnu vrijednost nakon 70 dana s razvojem 50-60 lista, koji teže 1.5-2.0 kg, pa ga ubrajamo među brzo rastuće kupusnjače. Za površinu 1 ha (10.000 m2) potrebno je uzgojiti 50.000-70.000 presadnica, jer su optimalni razmaci njihove sadnje na stalno mjesto u polje 40-50 x 30-40 cm. Očekivani prinos tržno razvijenih i oblikovanih glava pritom iznosi 25-30 t/ha.

U početnim fazama rasta kineski kupus ima nježan korijen, pa se presadnice preporučuje uzgojiti u kontejnerima. Takođ er, zalihom vlage u grudi supstrata biljke na taj način bolje podnose ljetnu sadnju. Za jesensku berbu presadnice se tijekom ljetnog razdoblja obično uzgajaju na otvorenom, pa ih je tada od visokih temperatura potrebno zaštititi posebnom mrežom (zasjenjivanje), uz višekratno dnevno zalijevanje.

Tijekom klijanja i nicanja optimalna temperatura rasta je 18-22 ºC, ali presadnice kasnije za normalan rast i razvoj zahtijevaju nešto niže temperature (15-18 ºC).

Pogodno tlo

Tijekom rasta kineski je kupus osjetljiv na nedostatak vlage u tlu, jer brzi razvoj tržnih glava zahtijeva jednakomjernu opskrbu vodom. Kao i ostale kupusnjače najbolje raste na humusnim, strukturnim, srednje teškim tlima s većim vodnim kapacitetom, a optimalna pH vrijednost je 6,5-7,5. Tla niže kiselosti je potrebno popraviti kalcizacijom ili “vapnjenjem”, jer se na taj način sprječava razvoj kupusne kile (Plasmodiophora brassicae) koja napada korijen na kiselim tlima. Osjetljiv je na zbita tla i stajaću vodu.

Potrebno je poštivati prošireni plodored, te kupusnjače na istu površinu saditi tek svake 4 godine, a najbolji su predusjev kineskom kupusu žitarice (posebno ječam), pa krumpir, salata, korijenasto povrće i grah. 

Za prinos 500 kg/100 m2, gnojidbu je potrebno planirati na osnovi N: 2,40 kg/100 m2, P2O5: 0,6 kg/100 m2, K2O: 2,4kg/100 m2, MgO: 0,4 kg/100 m2, CaO: 1,15 kg/100 m2. Količina se lako smanjuje za 30-50 %, ako fertirigacijom preko kapljičnog sustava za natapanje dodajemo vodotopiva hranjiva. Pri doziranju gnojidbe valja znati da pomanjkanje kalcija uzrokuje rubnu palež (ili nekroze) mladog lišća, a preobilna gnojidba dušikom smanjuje sposobnost čuvanje uroda u skladištu.

Mjere zaštite

Pored optimalne opskrbe kineskog kupusa vodom i hranjivima potrebno ga je zaštititi od napada većeg broja štetnih organizama i uzročnika biljnih bolesti. Prije uporabe kemijskih sredstva za zaštitu bilja valja poduzeti sve preventivne agrotehničke mjere kojima utječemo na uzgojnu kondiciju biljaka, a najvažnije je pritom kupusnjače uzgajati u proširenom plodoredu. Za sjetvu uvijek koristiti deklarirano i zaštićeno sjeme.

Površine na kojima sadimo presadnice kupusnjača ne smiju imati reakciju tla nižu od pH 6,5, zbog velike opasnosti od razvoja kupusne kile.

Pri pregledima polja prve bolesne biljke je najbolje odmah odstraniti iz usjeva. Razvojem novih hibrida moguće je birati one koji se deklariraju bolje otporni na različite uzročnike bolesti. Tek nakon pridržavanja navedenih agrotehničkih mjera, valja po potrebi koristiti kemijska sredstva za suzbijanje štetnih organizama koja su dopuštena za primjena u kupusnjačama na propisani način.

Koncentrična ili crna pjegavost

Novija iskustva proizvodnje kineskog kupusa u Međimurju pokazuju da je kineski kupus izuzetno osjetljiv na koncentričnu ili crnu lisnu pjegavost (Alternaria brassicae) (vidi sliku). Napad se prepoznaje po tamnim, gotovo okruglim, pjegama, u kojima su vidljivi koncentrični krugovi. Bolest se prenosi sjemenom, a osobito je raširena u područjima gdje se uzgajaju povrtne kupusnjače, uljana repica i postrna repa. Ljetne vrućine s visokom vlagom zraka, česti olujni pljuskovi ili natapanje usjeva kišenjem pogoduju razvoju ove bolesti. Od fungicida za suzbijanje crne ili koncentrične pjegavosti ističemo noviji i vrlo učinkoviti Ortiva SC (dopuštenje u našoj zemlji u kupusnjačama kod primjene 1,0 kg/ha, najviše 2x uz razmak 8-12 dana, propisana karenca 14 dana).

Štetni kukci

""Velike teškoće u proizvodnji kineskog kupusa pričinjavaju štetni organizmi životinjskog podrijetla (kukci), među kojima su vrlo česti kupusni buhač (Phyllotreta nemorum) i štetne gusjenice (kupusni bijelac, kupusni moljac i lisne sovice). Napad kupusnog buhača je svake godine jak tijekom početnog rasta nakon presađivanja kineskog kupusa na stalno mjesto. Prepoznaje se po brojnim i sitnim rupicama na lišću. Buhač je mali kukac čvrstog, tamnog i sjajnog tijela (veličine svega 1,5-3 mm). Kreću se skakanjem, a štete su vrlo izražene tijekom toplih i sunčanih dana. Krajem ljetnog i početkom jesenskog razdoblja razvijaju se i štetne populacije gusjenica sovica (tamne, smeđe boje), ili bijelaca (šarene boje) ili moljaca (zelene boje). Ovi se štetnici osobito pojavljuju početkom i tijekom formiranja glava, a zadnjih godina u kontinentalnim regijama s globalnim klimatskim promjenama primjećujemo njihovu pojavu sve do sredine ili kraja studenog.

Napad gusjenica prepoznaje se po nepravilno izgriženoj lisnoj površini, uz često nagrđivanje napadnutog bilja izmetom gusjenica.  

"" 

"" 

Sve stručne tekstove objavljene u Gospodarskom listu u razdoblju od 2016. do 2020. godine čitajte i u našoj Digitalnoj kolekciji koju možete naručiti ovdje

Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje
Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje
Prethodni članakEgzotične šnite
Sljedeći članakMozzarella
Gospodarski list
Gospodarski list je najstariji hrvatski časopis za poljoprivredu i selo koji i danas izlazi i koji je kroz tri stoljeća usmjeravao stručno, ekonomski i društveno hrvatskog seljaka i selo. Promicao je i čuvao običaje na selu i poljoprivredi i njegovao hrvatsku kulturu i jezik. List danas izlazi kao polumjesečnik na 72 stranice visoke kvalitete papira i višebojnog (kolor) tiska u formatu 210 x 275 mm. Zahvaljujući tradicionalno kvalitetnim i prije svega aktualnim i stručnim člancima, Gospodarski list stekao je vjerne, dugogodišnje pretplatnike i do danas zadržao status najpopularnijeg časopisa o poljoprivredi u Hrvatskoj. Kroz sva tri stoljeća Gospodarski list je izlazio zahvaljujući prije svega svojim vjernim pretplatnicima, poslovnim partnerima i oglašivačima, a u Gospodarskom listu surađuju najnapredniji ljudi pojedinog vremena, mnogi istaknuti znanstvenici, stručnjaci poljoprivredne proizvodnje, te mnogi drugi ugledni ljudi. Važno je napomenuti da Gospodarski list i danas kontinuitrano stvara nove vrijednosti kroz vrijedne projekte i inicijative; Gospodarski kalendar, biblioteka Obitelj i Gospodarstvo, biblioteka Hrvatsko povrće, Gospodarski oglasnik, televizijska emisija Dodir prirode, web izdanja, digitalizacija arhive 1842 – 1910 dostupne javnosti kroz projekt Hrvatska kulturna baština, izbor za najbolju poljoprivrednu ljekarnu, stručni seminar Hrvatsko povrće, stručni seminar CroVin, profilne stranice na društvenim mrežama, Društvo agrarnih novinara Hrvatske… Cilj Gospodarskog lista oduvijek je bio i ostat će prenošenje znanja, informacija i savjeta, kako bi poljoprivredna proizvodnja bila isplativa, a gospodari uspješniji.